Nema vina bez istorije. Kud god da se kroči podno Fruške gore, jasno je – vino je svuda oko nas. Iako je zasade vinograda rimskog cara Proba danas teško naći i oživeti, na području Srema žive još stare loze koje je papska porodica Odeskalki donela u ove krajeve. Grof Odeskalki je Mariji Tereziji poklonio vinariju. Grb porodice Odeskalki je upotrebljen prvi put 1817, dok je vinarija osnovana 1826. Na grbu se nalazi papski kišobran i dva ključa, zlatni i srebrni.
Papska porodica oživela proizvodnju vina
Priča kaže da zlatni ključ otpušta grehe, a srebrni povezuje grehe sa čovekom. To je danas simbol vinarije „Erdevik„. Prema pisanim tragovima, reč je o najstraijoj vinariji u Srbiji. A ako je verovati istoriji, porodica Odeskalki je sem što je dala dvojicu papa, donela i traminac u Srbiju.
U doba socijalističke Jugoslavije postojao je veliki kombinat PIK „Erdevik“. On je posedovao 1.100 hektara vinograda od čega je 600 hektara bilo „Erdevikovo„, a ostalo se davalo u zakup.
Sada na Fruškoj gori postoji 750 hektara i oko stotinak vinarija. Vinarija „Erdevik“ ima 45 hektara koje obrađuje, dok je 30 hektara je u vlasništvu vinarije.
- Od vina koje radimo to su kaberne, mero, širaz, sovinjon i šardone. Radimo premijumm liniju za restorane, kafiće i hotele. Godišnje proizvoedemo 150.000 boca, maksimum – objašnjava Viktorija Vukotić, domaćin u vinskoj kući.
Grožđe dolazi iz Krčedina i čim stigne, ide na selekciju. Grožđe se bere noću i stavlja se odmah u hladnjaču. Tokom berbe vrši se prva selekcija. Ako je 30 odsto ili manje oštećeno, baca se ceo grozd.
Duga procedura pravljenja do najboljih vina
U muljači se grozd odvaja od peteljke i ide u samotok. Crvena vina idu u tankove i fermentiraju na pokožici. Posle fermentacije, crveno vino odležava. Tek onda ide na flaširanje. Belo vino ide na otakanje, bistrenje, pa na flaširanje.
- Vina moraju da odleže najmanje dva meseca posle flaširanja. Može da dođe do zamućenja ili nečeg lošeg, a na taj način vidimo da li je dobro – objašnjava Viktorija Vukotić.

Za burad se koristi hrastovina i to američki francuski i slavnoski, to jest mađarski hrast. Hrastovina se suši prirodno tri godine. Francuski hrast daje vinu ukus vanile, svežeg badema, američki kokosa i kedrovine, slavonski voćne arome. Za svako bure se zna iz koje je šume drvo došlo i koliko je staro.
Temperatura tamo gde vina odležavaju je 13 stepeni, na 65 do 70 odsto vlage. Tamo gde se čuvaju vina treba da bude sterilno čisto.
- Kažu da hirurška sala sme da ima do 10.000 bakterija. Mi nemamo ni jednu jedinu bakteriju. Na primer, italijanska vina se osećaju na bret (konjski zoj ili teruar), a to samo znači da je higijena kod njih vrlo niska. Svaka flaša se kod nas pere destilovanom vodom. Boce se pune na adekvatan način, u zoni inertnog gasa. Koristimo čep od mlevene plute firme „Diam„. Sva vina su polegnuta i do sad nam ni jedno vino nije vraćeno, a izašli smo na tržište u maju 2016. Težimo vrhunskom kvalitetu – istiće Vukotićeva.
Ona priča da je vino „Roza Nostra“ 2016. bilo najbolji roze na blajnd tejstingu (blind tasting). „Omnibus Lektor„, barikirani šardone je ušao u top tri. Berba 2016. stiže u novu burad koja je u „Erdevik“ stigla iz Francuske. Burad su još u celofanu, treba da se napare.
Najbolje je uvek na kraju – proba vina
Pored vinarije stoje cisterne. Nekad su mogle da prime pola miliona litara vina, ali je sve oronulo, jer su seljaci tu čuvali žito. Vinarija je od PIK-a „Erdevik“ nasledila stari podrum i prostorije sa kojima još smišljaju šta bi mogli da urade. Prostorije bi mogle da budu muzej, međutim podrum je već druga priča. Tu postoje 44 bureta koja su propala zbog neodržavanja, iako je reč o kvalitetnoj hrastovini.

Za sada vinarija „Erdevik“ pet robnih marki, a najnovija šesta „Grand Trianon“ je u pripremi.
- Plan je da se vino prodaje u vinskoj kući. Takođe, imamo plan da napravimo pravo mesto za odmor kad sredimo kantri klub, bazen, izgradimo bungalove i heliodrom. Takođe želimo da turistima ponudimo da nešto i vide, pa tako želimo da napravimo dva tipa izleta koji bi obuhvatali Sremsku Mitrovicu, Isailov salaš i Zasavicu, a drugi bi obuhvatao Šid, Sremski front i Morović – ispričao je Ramazi Inaišvili, direktor vinarije „Erdevik“.
∼ sponzorisan tekst ∼
Fotografije: Nataša Ilić & Nebojša Vučinić, erdevikwinery.com, shop.maxi.rs
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
Čudesna kafa: Od koza koje su plesale do neverovatnih 146 milijardi popijenih šoljica
-
„Niška pivara“ brižljivo čuva tradiciju: Od sna i vizije do zlatnog, penušavog napitka
-
Sva strast u tanjiru: Španska kuhinja raspaljuje maštu i tera na greh (RECEPTI)
-
Kineske vatre: Bez ishitrenih poteza u godini metalnog Pacova! (RECEPTI)
-
Dan prokupca: Vinari stekli osećaj za nešto novo! (RECEPTI)