Da, znam svi ste čuli za Mahatmu Gandija. Ali, da li stvarno znate nešto više o njemu, sem da je bio Indus, pripadnik hidu religije, da se borio za nezavisnost Indije i da je štrajkovao glađu? Pa i ne baš, je l’ da? Dobro. Evo jedne priče baš o ovom veoma posebnom čoveku, za koga se već nekoliko godina tvrdi da nije bio takav kakav se izdavao da jeste. Ali, ko smo mi da morališemo?
Mohandas Gandi ili Mohandas Karamčad Gandi ili još bolje मोहनदास करमचन्द गांधी, a na kraju i Mahatma Gandi, što znači „velika duša“ (to ime je dobio 1914. godine) je bio indijski religijski vođa koji je bio lider jednog od najmasovnijih pokreta u istoriji. On je u godinama posle Prvog svetskog rata postao vodeća figura u borbi Indije za nezavisnost od Velike Britanije. Kao lider, Gandi je inspirisao ljude da se bore protiv kolonijalne presije. Iako je njegovo delovanje bilo najuticajnije u Indiji, što je i logično, njegov aktivizam je počeo u Južnoj Africi početkom 20. veka gde je Gandi došao na ideju satjagrahe ili nenaslnog protesta čija je osnova da se ne odustaje na putu revolucije. Ona je zapravo ključ nenasilnog otpora.
Bio je poznat po asketskom načinu života ,odevajući se u platno, što je karakteristično za pripadnike hinduističke vere. Gandi je nekoliko puta bio u zatvoru, jer nije hteo da sarađuje i nekoliko puta je i štrajkovao glađu u znak protesta protiv ugnjetavanja najsiromašnijih slojeva društva i ostalih nepravdi.

Kad se Gandi vratio iz Južne Afrike u Indiju, posvetio se borbi za nezavisnost indijskog naroda. Gandi je bio uspešan govornik i nagonio je ljude da deluju, učeći ih nenasilnom protestu. Ne zaboravite, bilo je to vreme uspešnih govornika, što je Gandiju i otvorilo vrata uspeha. Pa setite se samo Hitlera?
Rani život kasnijeg velikog vođe

Indijski vođa koji se izborio za nezavisnost Indije bez ijednog metka, rođen je u mestu Porbandar, u današnjoj indijskoj državi Gudžarat 2. oktobra 1869. godine. Otac mu je bio glavni ministar Porbandara, majka je bila religiozna žena, poklonica višnuizma (obožavanje hindu boga Višnua). Taj verski pokret se vodio džainizmom, asketskom religijom kojom upravljaju principi samodiscipline i nenasilja.

Gandi je stupio u unapred ugovoren brak (što je običaj i danas) sa 13 godina. Njegova žena Kasturbaj Makandži je bila godinu dana starija. Prvo dete su dobili kada je Gandiju bilo 15 godina. Dete je, posle nekoliko dana, umrlo. Pre nego što je prešao na celibat, Gandi je dobio četiri sina.
Gandi je u 19. godini otišao da studira prava u Londonu. Posle završenih studija prava i povratka u Indiju, sredinom 1891. godine, otvorio je kancelariju u Bombaju, ali nije imao uspeha. Dve godine kasnije, indijsko preduzeće koje je imalo poslovnu saradnju sa Južnom Afrikom zaposlilo ga je kao svog pravnog savetnika u kancelariji u Durbanu. Zajedno sa svojom suprugom, Kasturbaj i decom, Gandi je ostao u Južnoj Africi 21 godinu.
Gandija je mnogo pogodila diskriminacija koju je doživeo u Južnoj Africi, kao indijski doseljenik. Kad je sudija evropskog porekla u Durbanu zatražio od Gandija da skine turban, on je odbio i napustio sudnicu. Dok je putovao u Pretoriju, izbačen je iz prve klase u vozu i pretučen, pošto je odbio da ustupi svoje mesto Evropljaninu. Ovaj boravak u Južnoj Africi je bilo prekretnica za Gandija i ubrzo je počeo da razvija i proučava koncept satjagrahe, nenaslnog protesta protiv diskriminacije i vlasti.
Pošto je južnoafrička vlada usvojila zakon o registraciji indijskog stanovništva 1906, Gandi je vodio kampanju građanske neposlušnosti, koja je trajala narednih osam godina. Nekoliko puta je završavao u zatvoru. Tako je 1913. godine, na stotine Indusa koji su živeli u Južnoj Africi, uključujući i žene, lišeno je slobode. Zatvoreno je na hiljade indijskih rudara, neki su bičevani, a neki čak i ubijeni. Konačno, pod pritiskom britanske i indijske vlade, vlada Južne Afrike prihvatila je kompromis koji je podrazumevao priznavanje indijskog braka i ukidanje poreza za Induse.
Vojnik Gandi
U julu 1914. Gandi se iz Južne Afrike vratio u Indiju. On je podržao Britaniju u Prvom svetskom ratu, ali je ostao kritičan prema kolonijalnim vlastima zbog njihovih zakona za koje je smatrao da su nefer. Gandi je služio vojsku za vreme Burskog rata i bio je zgrožen. Tada je napravio sanitet za britansku vojsku koji je vodio. Gandi je 1919. pokrenuo organizovanu kampanju pasivnog otpora. Kada je iste godine izglasan Roulatov zakon, po kom se daje za pravo kolonijalnim vlastima da oružano deluju protiv revolucionarnih aktivnosti, tada se satjagraha se proširila Indijom, privlačeći sve više sledbenika. Demonstracije protiv Roulatovog zakona su dovele do britanskog masakra 400 Indusa. To je prouzrokovalo Gandijevo povlačenje iz politike, ali se ubrzo vratio na scenu. Već 1920. godine bio je najistaknutija figura u pokretu za nezavisnost Indije.
Vođeni Gandijem, Indusi koji su radili u državnim ustanovama su podneli ostavke, državne institucije su bojkotovane, a indijska deca nisu išla u škole. U celoj Indiji ulice su bile blokirane, ljudi su prebijani i vladao je haos. I Gandi je uhapšen, ali je ubrzo, zbog pritiska javnosti pušten. U okviru borbe za ekonomsku nezavisnost Indije, uključujući bojkot britanske robe, Gandi je osmislio svaraj (sanskritski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma važni, jer su britanski industrijalci iskorišćavali indijske seljake, što je dovelo do siromašnog sela i do potpune propasti domaćeg zanatstva. Gandi se zato zalagao za oživljavanje zanata. Posebno se zalagao za proizvodnju kadara, jedne vrste tkanine koja služi kao odeća u Indiji, da se ne bi uvozila iz Velike Britanije. E tada je Gandi postao simbol borbe za slobodnu Indiju.
Velika duša Gandi
Gandijeva rečitost i to što je bio posvećen asketskom životu i meditaciji je privuklo mnogo ljudi i ulivao je poverenje. Odnos sa ženom mu je postao kao odnos sa sestrom, ali o tome u redovima ispod. Oblačio se poput najsiromašnijih Indusa i hranio se samo povrćem, voćnim sokovima i mlekom. Indusi su ga proglasili svecem i počeli ga nazivati Mahatma (na sanskritskom: velika duša), imenom koji su poneli samo najveći mudraci. Gandijevo zalaganje za nenasilje, poznato još i kao ahimsa (na sanskritskom: nepovređivanje), bilo je deo života koje propoveda hinduizam. Prvi je osudio Gandizam, pokret zasnovan na njegovom kultu. Govorio je da ne govori „ništa novo što narod već ne zna. Istina i nenasilje su stari kao planine„.
Posle izbijanja sporadičnog nasilja u Indiji, Gandi je najavio kraj pokreta otpora, što je njegove sledbenike dovelo do potpunog očaja. Britanske vlasti su uhapšile Gandija u martu 1922. i optužile ga za ubistvo. Osuđen je na šest godina zatvora, ali je pušten 1924. godine, kada je odlučio da se povuče iz aktivne politike i posvetio se propagandi opšteg jedinstva. Međutim, opet je bio uvučen u borbu za nezavisnost Indije.
Slani marš

U narednih nekoliko godina se uzdržavao od aktivnog učešća u politici, ali je 1930. godine pokrenuo novu kampanju građanske neposlušnosti protiv poreza, koji je pogađao najsiromašnije Induse. Jedan od Gandijevih najčuvenijih protesta bio je Slani marš 1930. koji je bio šetnja ka moru, gde su ga pratile na hiljade Indusa. Marš je počeo od mesta Ahmadabad i išao je do Arapskog mora, gde su učesnici vadili so iz morske vode. Taj marš je trajao od marta do aprila i bio je, između ostalog, marš protiv britanskog ugnjetavanja. Sve je to rezultiralo hapšenjem 60.000 ljudi, uključujući i Gandija.
Gandi je pušten je 1931. godine, pošto je pristao da zaustavi talas anarhije. Tad su Britanci izašli u susret njegovim zahtevima. Iste godine, Gandi je predstavljao Indijski nacionalni kongres na konferenciji u Londonu. Sledeće godine, Gandi je pokrenuo novi talas građanske neposlušnosti protiv Britanaca. Naime, Gandi je čak dva puta hapšen, jer se bunio protiv agresivnih postupaka kolonijalne vlade i započeo niz štrajkova glađu u znak protesta zbog lošeg tretiranja indijske siromašne klase. Tu klasu su Britanci nazivali nedodirljivom zbog Gandija, a on ih je zvao harijancima ili „božijom decom„. Štrajk glađu se pokazao kao veoma uspešna metoda borbe protiv Britanaca.
„Živi kao da ti je svaki dan poslednji„
Mahatma Gandi
Pokušaj bega od politike
Naime, Britanci su skapirali da, ukoliko bi Gandi umro, onda je postojala mogućnost da dođe do revolucije i van Indije. Godine 1934. Gandi je formalno napustio politiku, a na mestu vođe Indijskog nacionalnog kongresa zamenio ga je Džavaharlal Nehru. Gandi se posvetio putovanju po Indiji, ali se 1939. ponovo vratio aktivnom političkom životu. Prvi potez koji je učinio ponovnim izlaskom na političku scenu bio je da još jednim štrajkom glađu prisili vladara države Radžkot da promeni autokratski način vladavine. Javni nemiri postali su toliko masovni da su kolonijalne vlasti morale da intervenišu i izvrše pritisak na vladara Radžkota da popusti pred Gandijem. Mahatma je ponovo postao najznačanija politička figura u Indiji.
Pošto je izbio Drugi svetski rat, Kongresna stranka i Gandi se nisu mešali, jer su tražili da Britanci prvo izađu njima u susret i obezbede momentalnu nezavisnost Indije. Britanci su to ponovo pokušali da izvrdaju nudeći druge kompromise, ali su Indusi ostali čvrsti u svojim zahtevima. Posle ulaska Japana u rat, Gandi je ostao čvrst u ideji da Indija ne uđe u sukob. Tek 1942. Indusi ulaze u rat na strani Britanaca.
Gandijeva ishrana i štrajkovi glađu
Kao dete, Gandi je probao da jede meso. Vegetarijanski način ishrane je ukorenjeno u hinduističkoj i džainističkoj tradiciji i u njegovom rodnom Gudžaratu većina Indusa su vegetarijanci. Gandijeva porodica nije bila izuzetak. Pre nego što je otišao da studira u Londonu, obećao je majci i ujaku da će se uzdržavati od alkohola, mesa i od promiskuiteta. Održao je to obećanje i postao je strogi vegetarijanac. Napisao je i knjigu o tome.
Gandi se pet godina hranio isključivo voćem, orašastim plodovima i semenkama, ali se vratio na vegeterijansku ishranu posle zdravstvenih problema. Takođe je pokušao da izbegne mlečne proizvode, ali zbog lošeg zdravlja nije mogao. Tako je pristao da pije samo kozje mleko. Uvek kad je putovao, vodio je kozu sa sobom da bi imao sveže mleko i da mu slučajno ne bi uvalili kravlje ili bivolje mleko.
Zbog čestih štrajkova glađu, nutricionisti su pregledali Gandija i nisu razumeli kako može da živi 21 dan bez hrane. Ne postoji ni jedna fotografija Gandija dok je štrajkovao glađu.
Najzad sloboda, ali…
Indijska borba za nezavisnost je 1944. došla u završnu fazu. Dok je Gandi 1944. bio u zatvoru, Gandijeva supruga je umrla, takođe u zatvoru. On je pušten na slobodu, jer je dobio malariju, a vlada se plašila da se narod ne digne, ako Gandi umre.
Pošto je Laburistička stranka preuzela vlast u Britaniji 1947. godine, počeli su pregovori u vladi Indije između Britanaca, Kongresne partije i Muslimanske lige. Dok je Gandijeva borba za indijsku slobodu išla ka uspehu, Britanci su odlučili da pri odlasku iz Indije zemlju podele na dva dala – Indiju i Pakistan. Gandi se suprotstavio Partiji. Iako to nije bilo ono što je Gandi želeo, pristao je na nagodbu jer to bio jedini način da nacija bude slobodna. Slobodu su zvanično dobili 15. avgusta 1947. Gandi se nadao da će hindusi i muslimani posle nezavisnosti moći da postignu mir. Sve to je izazvalo velike nerede posle podele, Gandi je pozvao hinduse i muslimane da mirno žive zajedno. Mahatma nije bio prisutan tokom Nehruovog govora povodom proslave nezavisnosti, jer je počeo štrajk glađu dok se ne prestanu neredi u Kalkuti.

U januaru 1948. godine, Gandi je još jednom štrajkovao glađu, ali ovog puta mnogo kraće, što je dovelo do mira u Delhiju. Dvanaest dana posle toga, 30. januara, pošto je krenuo na večernju molitvu i sastanak u Delhiju, ubio ga je Naturam Godse, hinduistički fundamentalista, pucajući tri puta iz neposredne blizine. Ubicu su na ovaj čin podstakli Mahatmovi pregovori sa Muslimanskom ligom i drugim muslimanima.

Sutradan je u posmrtnoj povorci bilo dva miliona ljudi, u kolini dugoj osam kilometara. Oni su Gandijevo telo pratili do obale reke Jamune, pritoke reke Gang, gde je Gandi kremiran. Gandijeva smrt je širom sveta doživljena kao katastrofa.
Na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji „O bože“ što se smatra da su bile Gandijeve poslednje reči.

Gandijeva borba za nezavisnost je bila mnogo više od toga. On se borio i za prava žena, ljudska prava, ukidanje socijalnih razlika i jednako i pravično postupanje prema svima, bez obzira na veroispovest. Gandi je nominovan za Nobelovu nagradu za mir pet puta. Navodno, Komitetu je bilo žao što je nije dobio, ali mu nagrada nije dodeljena ni posthumno. Nikad nije želeo službeni položaj. Bio je filosofski anarhista i nije želeo vladajuću poziciju. Smatrao je da ako svi budu nenasilni, da onda svi mogu jednako da vladaju. Gandi je odgovoran za postojanje pokreta za ljudska prava na četiri kontinenta i u 12 zemalja.
Velika Britanija, zemlja protiv koje se Gandi borio čitav život za nezavisnost svog naroda, izdala je poštansku marku u njegovu čast, 21 godinu pošto je ubijen.

„Živi kao da ti je svaki dan poslednji„. Tokom svog život,a Gandi je radio stvari koje su inspirisale druge. Radio je stvari za koje su ljudi mislili da niko ne može da uradi i živeo je vodeći se ovom rečenicom koju je jednom prilikom izgovorio.
Gandi gej?
Godine 2011. objavljena je kontroverzna biografija o Mahatmi Gandiju, u kojoj se tvrdi da je bio biseksualac i da je ostavio ženu da bi živeo sa muškarcem. Za to, navodno, postoje i dokazi – pisma koja je Gandi razmenjivao sa ljubavnikom. Oko toga se stvorila velika drama tokm 2012. jer indijske vlasti nisu želele da to izađe u javnost.
Knjiga „Velika duša“ (Great Soul), koju je napisao bivši urednik „Njujork tajmsa“ (New Yourk Times) Džozef Leliveld, donosi nekoliko tvrdnji o Gandiju koja su još domen predpostavke. Leliveld je naveo da je Gandi u starosti upražnjavao „noćna maženja„, bez odeće, sa sedamnaestogodišnjim devojkama iz svog okruženja, među kojima je bila i njegova rođaka.
Vođa indijske revolucije, navodno, je bio zaljubljen u Hermana Kalenbaha, nemačkog arhitektu i bodibildera jevrejskog porekla, koji je postao Gandijev sledbenik. Živeli su zajedno dve godine u kući koju je Kalenbah sagradio i zakleli da će jedan drugom davati „sve više ljubavi, takve ljubavi koju svet još nije video„, piše u Leliveldovoj knjizi. U svojim pismima, Gandi je sebe oslovljavao sa „Gornji dom„, a Kalenbaha, s kojim je bio do 1914, „Donji dom„. Od svog ljubavnika je tražio da obeća da neće da pogleda ni jednu ženu.
Gandi i njegova supruga Kasturbaj Mahandži, s kojom je imao četvoro dece, razveli su se 1908. godine, da bi on mogao da bude sa ljubavnikom. Leliveld, takođe, tvrdi da je Gandi bio rasista prema crncima.
„Mogli smo da shvatimo što nas nisu stavili sa belcima, ali je bilo nepodnošljivo što su nas svrstali sa domorocima koji su po pravilu necivilizovani„, navodno je Gandi izjavio dok je boravio u Južnoj Africi.
U književnoj kritici ovog dela objavljenoj u „Vol Strit džurnalu“ (Wall Street Journal), navodi se da je Gandi predstavljen kao „seksualni čudak, politički amater, fanatični zaluđenik, rasista i samoreklamer, zagovornik ljubavi kao koncepta za čovečanstvo dok je, u stvari, prezirao ljude kao pojedince„.
Nacionalni praznik
Mahatmin rođendan 2. oktobra je jedan od tri najveća državna praznika u Indiji. U Indiji ga zovu još i Gandi Džejanti i obeležava se molitvama za mir, raznim pratećim ceremonijama i pevanjem Gandijeve omiljene pesme „Raghupathi Raghava Rajaram„.
Ujedinjene Nacije su 2. oktobar proglasile Svetskim danom nenasilja i praznuje se od 2007.
Činjenice o Gandiju:
- Gandija sučesto zvali „bapu“ u Indiji, što je zapravo tepanje za oca.
- Najveći kritičar Mahatme Gandija bio je Vinston Čerčil.
- Gandi je svakodnevno hodao 18 kilometara, što je dovoljno da se dvaput obiđe Zemljina kugla.
- Gandi se dopisivao i sarađivao sa mnogim slavnim ličnostima svog doba, kao na primer Tolstojem, Ajnštajnom i Hitlerom.

- Mnoge od Gandijevih ličnih stvari, kao što je odeća u kojoj je ubijen čuvaju se u Gandijevom muzeju u Maduraiju.
- Mahatmina slika se od 1996. nalazi na svakoj novčanici indijskog rupija.
- Dan pre nego što je ubijen, Mahatma je razmišljao je da raspusti Kongres.
- Urna u kojoj je pepeo Mahatme Gandija danas se čuva u više muzej širom sveta.
- Plašio se mraka kad je bio mali.
- Stiv Džobs je bio veliki Gandijev obožavaoc. Okrugle naočare je nosio da bi mu odao poštovanje.
- Gandi je imao zubnu protezu koju je nosio u naborima svojih haljina.
- Gandi je pričao engleski jezik sa irskim akcentom, jer mu je jedan od prvih učitelja bio Irac. Na fakultetu je bio poznat po lošem rukopisu.
- Čak 53 glavna puta u Indiji nose naziv po Gandiju (manje nisu računali), kao 48 puteva van Indije.
- Gandi je pomogao da se osnuju tri fudbalska kluba i to u Durbanu, Pretoriji i Johanesburgu i sva tri nose isto ime – FK „Pasivni otporaši„. Mahatma Gandi je promovisao fudbal u svojoj nenasilnoj kampanji protiv rasne diskriminacije.
Inspiracija- Wikipedia, history.com, storypick.com
Fotografije: Wikipedia, Youtube, Pinterest, sbs.com.au, fanpop.com, storypick.com, castle.eiu.edu, history.com, blogs.wsj.com, ndianembassyinpanama.com, stanford.edu, gallery.punjabkesari.in, wittyfeed.com, indianexpress.com, en.numista.com, telegraph.co.uk, espiritugay.com, malicethoughts.blogspot.rs, thecoli.com, business-standard.com
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
Njegove reči napisao Branislav Nušić: Amanet velikog majora, branioca Beograda (VIDEO)
-
Apač kome ni četvrtina američke pešadije nije mogla ništa: Džeronimo je bio šaman dostojan divljenja!
-
Plavooki otac Turaka: Od zaostale carevine stvorio modernu republiku, a zemlja ga neće
-
Žal za jugom: I ova predstava je završena, doviđenja, dobri moj! (VIDEO)
-
Radoslav Grujić, srpski Indijana Džouns: Sačuvao naše relikvije od uništavanja, zaboravljen i bez nacionalne časti (VIDEO)