Bitka kod Galipolja 1915: I misterija i pokazna vežba male vojske
„Ne naređujem vam da napadate. Ja vam naređujem da poginete! Za vreme koje prođe dok
„Ne naređujem vam da napadate. Ja vam naređujem da poginete! Za vreme koje prođe dok
Carinski rat ili Svinjski rat (pošto je Srbija bila pretežno stočarska zemlja) je vođen između
Brdo Vrače koje se nalazi u blizini Lazarevca ostaće upamćeno kao mesto oko kog su se vodile žestoke borbe tokom Kolubarske bitke. Ono je, naime, 15 puta u toku dana bilo čas srpsko, čas austrougarsko. Tu je izginulo oko 20 hiljada srpskih i 30 hiljada austrougarskih vojnika. Svi oni počivaju u crkvi koju pomenuh na početku teksta. Po tome smo, kažu, jedinstveni. Neprijatelje koji su nas zverski ubijali i mučili, sahranili smo dostojanstveno, zajedno sa našim vojnicima. U toj bici poginuo je Dimitrije Tucović, vođa socijalističkog pokreta u Srbiji.
Sveti pravednici Joakim i Ana su, prema hrišćanskoj i islamskoj tradiciji, bili roditelji device Marije,
Noć dugih noževa (Nacht der langen Messer) ili Operacija kolibri je naziv za politička ubistva
„Videti me ne znači nužno videti moje lice. Razumeti moje misli znači videti me.“ Mustafa
Običaj slanja pisama za taj dan potiče od legende koja kaže da je Valentin pre smrti poslao oproštajnu poruku slepoj tamničarevoj ćerki. U pismu je bio šafran sa potpisom „od tvog Valentina u znak zahvalnosti za toplinu koju si pokazala prema meni“. Dogodilo se čudo i devojka je progledala. Od tada potiče poznata tradicija da muškarci pišu ženama pisma, ali da se ne potpisuju.
Za razliku od većeg dela romanizovanog sveta u to vreme, norveška kultura nije razlikovala mušku i žensku lepotu. Isti izrazi korišćeni su i za muškarce i za žene. O lepoti muškarca isto se raspravljalo kao i o lepoti žene. Takođe, opis lepote neke osobe nije nužno imao erotske pretenzije. Pesnik je mogao da opisuje kako je lep čovek, a da niko ne pretpostavi da ga privlači osoba koju opisuje. Fizička lepota žene bila je zasnovana na belini njenih ruku („snežno bele ruke“) i na dužini i sjaju njene kose (što je duža bila, to je bila i privlačnija).
Vizantijski erotski epigrami, naročito oni iz šestog veka, opisuju susrete sa prostitutkama na ulici. Vijugave, mračne uličice starog grada Jerusalima bile su izuzetno pogodne za traženje jeftinih ili skupih prostitutki. One su se nalazile ispod lukova koji su povezivali ulice svetog grada, ili su hodale gore – dole po glavnom trgu.
Nekršteni dani vode poreklo od rođenja Hrista i vremena dok on nije bio kršten. Baš u to vreme zemlja je otvorena da mrtvi izlaze, a zajedno sa njima i đavoli i drugi demoni.
Isidora je Jesenjina upoznala 1921. u Petrogradu, u ateljeu slikara Žorža Jakulova. Na zabavi boema, vino se tečilo netremice, dima je bilo posvud, a histerični smeh orio se svuda. Isidora je na zabavu pristigla baaš u trenutku kad je Jesenjin svirao harmoniku i pevao.
„Vojnici, mi smo ovde došli da ginemo za Otadžbinu. Komandiri ispred svojih vodova i četa,