„Više te ne volim; naprotiv, prezirem te. Ti si grozna, vrlo šlampava, vrlo glupa, vrlo pepeljugasta. Uopšte mi ne pišeš, ne voliš svog supruga; ti znaš kakav užitak mu tvoja pisma pričinjavaju, a nećeš da me udostojiš i da napišeš čak ni šest redaka najbezveznijih žvrljotina… Nadam se da ću te uskoro čvrsto zagrliti i obasuti te milionima vrelih poljubaca“.
Bonaparta
Žozefina de Boarne je bila razuzdana i razmažena udovica aristokrate Aleksandra de Boarnea, koji je po Robespijerovom naređenju stradao na giljotini posle Francuske buržuaske revolucije, majka dvoje dece – Ežena i Ortons i ćerka potporučnika francuske armije i proizvođača šećerne trske čije se bogatstvo krunilo zbog jakog uragana koji je pogodio ostrvo Martinik 1776. gde su nesrećne plantaže davale plodove. Jake seksualne energije, ova žena nalazila je ljubavnike iz visoke klase kojoj je i sama pripadala i po kuloarima su kružile priče o njenom razuzdanom ponašanju koje nije želela, niti htela da smiri. Inače, na slikama se nikad nije smejala, jer je imala jako loše zube.
Razmažena i prohtevna ljubavnica
Jedna od tih afera je bila sa grofom Polom Baraom. Bara je Žozefini kupio kuću u koju se kasnije uselio Napoleon. Strasti su, bar s grofove strane utihnule, pa je tražio načine da se otarasi lepe i zahtevne i skupe ljubavnice Žozefine, zbog mlađe i lepše, a novaca za obe nije bilo.
Vrlo brzo mu se ukazala prilika za tako nečim. Na jednoj zabavi u salonu Tereze Taljen u Parizu, koja je inače bila ta druga mlađa i lepša, grof Bara je iskoristio priliku i upoznao Napoleona i Žozefinu. Za Francusku tog doba, takva ponašanja su bila prihvatljiva. Napoleona kao da je pogodio grom. Bio je zadivljen Žozefininom lepotom. Pošto je poticala iz aristokratske porodice, bogata, sa manirima ukusom i sa nesumnjivim pregovaračkim sposobnostima, činila se kao idealna prilika.
Tu je postojao jedan problem. Bonaparta se nije svideo njoj. Žozefina koja je oduvek živela na visokoj nozi, nije htela da dozvoli da ona i njena deca žive drugačije od onog na šta su navikli. Tako je i pristala je na Bonapartino udvaranje.

Istorija priča da je Napoleon bio sklon starijim ženama. Tome u prilog govore političke okolnosti. Da bi kao mlad i uspešan general pridobio poštovanje uvaženih oficira, težio je braku sa starijom, bogatom i društveno priznatom ženom.
Brak iz interesa
Kad su se upoznali tog oktobra 1795. godine, Žozefina je imala 32, Bonaparta 26 godina. Ona je godinu ranije izgubila muža sa kojim je i bila u zatvoru. Navodno, zbog pretrpljenog stresa više nije mogla da rađa. Kao udovica i vrlo strastvena žena, bila je ljubavnica nekoliko istaknutih političara. Ipak, vrlo brzo je došlo do braka Bonaparte i Žozefine. Njega je vodila zaljubljenost, a oboje su imali interese.
Ni njena ni njegova porodica se nisu slagali sa tim brakom. Ona bila starija, sa dvoje dece i reputacijom žene sumnjivog morala, sklona stalnom menjanju ljubavnika. Uprkos tome, imala je određeni status u društvu, ljudima je bila simpatična i bila je vešta u sklapanju poslova i kontaktima sa ljudima na važnim pozicijama. Njeni prijatelji su smatrali da je Napoleon beznačajan general sa malo novca koji je stalno na ratištu.
Jake seksualne energije su zagospodarile
Seksualno iskusna i vrlo dobro upućena u umeće zavođenja, Žozefina je tako lako šarmirala Napoleona. Nije mu bilo mnogo potrebno da postane njen rob. Njihov odnos je bio ili vrlo jak ili toliko hladan. Žozefini je smetalo to što je bila u vezi sa muškarcem koji je bio praktično niko. Kako je Bonaparta počeo da napreduje u vojsci, sve mu se više divila. Zato mu je slala pisma koja bi se u 18. veku mogla komotno tumačiti kao poziv na seks:
„Više ne dolaziš svojoj prijateljici kojoj si drag. Posve si je napustio. Grešiš, jer ona ima vrlo nežne osećaje prema tebi. Dođi sutra na ručak kod mene. Treba da te vidim, da razgovaramo o tvojim dužnostima“.
Od tada je Žozefina postala Napoleonova dužnost, a on ju je privoleo da se uda za njega. Bio je očaran njenim seksualnim umećima, uključujući i pokret koji je nazivao „zigzag“ (poza „69“). Opijen, pisao joj je ljubavna pisma sa seksualnom konotacijom.
„Vraćam se u Pariz sutra, ne peri se“.
Napoleon je obožavao njen „prirodan, neopran i ženstven miris„, a čini se da je bio i veliki ljubitelj oralnog seksa, jer je u pismima dalje naznačavao da bi je ljubio sve niže i niže.
U januaru 1796. su bili vereni, a u martu u braku. Međutim, spavanje sa Žozefinom imalo je i svoju cenu. Odbila je da izbaci pse iz kreveta, a oni su ugrizli novog gospodara tokom njihove prve bračne noći.
Napoleon je odmah po sklapanju braka morao da otputuje. Bio je očajan, jer je hteo da stalno da bude u blizini svoje žene. Svakodnevno joj je slao pisma puna divljenja, ljubavi i lepih reči. Njoj je sve to prijalo, tako na daljinu. Brak Žozefinu nije sprečavao da vodi razuzdan život, pun seksualnih afera. Stalno je izbegavala da bude uz svog supruga, kad god je putovao.
Krici uz brzo i žestoko
„Ekstremno snažna i izuzetno glasna seks tehnika“ – tako su njihov seks opisivale sluge. Jednom su čak uspeli da padnu iz kreveta, probudivši celu kuću. „Napoleon je ljubav vodio brzo i žestoko. Kao kad vatrogasci gase požar“ – izjavila je Žozefina o Napoleonovom ljubavničkom umeću. Ni ona nije bila ništa bolja. Znala je da bude veoma bučna u vođenju ljubavi tako da je, ne jednom, probudila pola kuće svojim kricima. Tako strastven odnos nije mogao da prođe bez ljubomore i drame.
U svojim pismima, Bonaparta je bio nežan:
„Dobro sam. Volim te i želim. Za mene postoji samo jedna žena na svetu…“.
Kad bi ona čula glasine o njegovim ljubavnicama, on bi odgovarao:
„Ne znam šta misliš kada mi spominješ druge žene… Ja volim samo moju malu Žozefinu, dobru, hirovitu, koja se često ljuti, ali se svađa tako graciozno, ona sve radi graciozno, jer ona je jednostavno fascinantna…“.
Kad je Žozefina našla ljubavnika, to uopšte nije krila, pa je postala glavni trač u Francuskoj, pa i u Engleskoj. Naravno, to je narod osudio i proglasio za ponižavanje supružnika koje treba kazniti. Kad je Napoleon saznao kako se ona ponaša dok njega nema, a poslednji je sve saznao, pobesneo je i odlučio da je ostavi. Kad se vratio iz rata, Napoleon joj je zapretio razvodom. Rekao joj je da mu je slomila srce i da ono više nikad neće biti sastavljeno, da više nikad neće voleti.
Igre „toplo hladno“
Kao odgovor, dočekala ga je u hodniku, plačući i moleći. Na kraju je poslala svoje dvoje dece da mu kucaju na vrata, misleći da će ga tako odobrovoljiti. I uspela je. Posle nekoliko sati pustio ju je u sobu i odmah su se našli u krevetu.
Napoleon nije hteo da se razvede, ali je počeo da ignoriše nevernu ženu. Ni to hirovitoj Žozefini nije odgovaralo. Tek tada je ona počela da čezne za njim. Odlučila je da se posveti samo njemu, prestala je da ga vara i bila mu je danonoćno na raspolaganju.
On je tada, iako nije prestao da je voli, bio na distanci i počeo je da menja ljubavnice. Inače, Napoleon je bio vezan za Žozefininu decu, brinio se o njima i voleo ih. S praktične strane, nije hteo da ostane bez Žozefininih sposobnosti da uveri ljude ono što je u njegovom interesu. A ona je bila vešta u tome.
Strast u krevetu se pretvorila i u potrebu za bliskošću svake vrste i on je imao potrebu da s njom razmeni misli, probleme da čuje njeno mišljenje po mnogim pitanjima. Kako je Napoleon često bio u pohodima, u Egiptu, Italiji, Nemačkoj, Poljskoj, ona je jedno vreme njega pratila, ali je bila i toliko slobodna da povede u Italiju i svog ljubavnika, Ipolita Šarla, konjičkog pukovnika, deset godina mlađeg od nje sa kojim je razvila čitav biznis sa ukradenim predmetima iz Italije.
Niz ljubavnica

Ni Napoleon nije ostao dužan svojoj pohotnoj ženi, pa je iz osvete nanizao čitav niz ljubavnica, uključujući i Francuskinju koja je živela u Egiptu, a svi su je zvali „Kleopatra„. Vesti o Napoleonovim aferama uništile su Žozefinu, koja je tada shvatila koliko voli svog muža, uprkos svemu. Prijateljicama je rekla da je tek tad posle svih afera i mogućnosti da on ode, shvatila koliko ga voli.
Napoleon je Žozefinu učinio caricom 1804. u crkvi Notr Dam u Parizu. Međutim, prebacivao joj je što nije mogla da mu podari naslednika kog je toliko želeo. Razlozi njene neplodnosti, sem stresa koji je pretrpela u zatvoru, mogli su da budu i rana menopauza, razna kontraceptivna sredstva koja je koristila dok je bila sa ljubavnicima, jedan nezgodan pad kad je boravila u banji i težak pobačaj koji je imala na početku braka sa Napoleonom.

Razlog koji je Bonaparta naveo je Žozefini teško pao, ali je pristala da bi Napoleonu omogućila da se oženi mlađom ženom koja bi mogla da mu rodi naslednika. Rastali su se bizarno, 1809. godine u decembru, na ceremoniji u kojoj su oboje čitali „izjavu odanosti“ jedno drugom.
Nepolodnost okončala brak

Njihov razvod je bio veoma tužan i Napoleon nije dugo hteo da je napusti. Dolazio je kod nje u Malmezon, vilu nadomak Pariza, koju je dobila na korišćenje, ponašao se kao njen ljubavnik i najbolji prijatelj, jer mu je trebalo vremena da navikne da oni nisu supružnici. Smatra se da je jedino što je stalo između njih bila njena neplodnost. Do kraja se požrtvovano brinuo o Žozefini i njenoj deci. Žozefina je uzgajala ruže. Gajila je čak je 250 vrsta ruža. Nekoliko meseci posle razvoda, Napoleon je pisao:
„Želim da te vidim! Ako si u Malmezonu, doći ću krajem meseca jer silno želim da te vidim!“
Nikad nije prestao da joj piše romantična pisma. Na kraju života je priznao da je njegova nova žena, austrijska princeza Marija Lujza, bila korisna pošto mu je rodila sina, ali da je Žozefina ispunila njegov život pravom ljubavlju i bila podrška u svemu.
„Otkako sam te napustio, stalno sam nesrećan. Moja je sreća kada sam pored tebe. Neprestano živim u sećanju, na tvoja milovanja, tvoje suze, tvoju nežnu brigu. Čar neuporedive Žozefine konstantno gori i užareni je plamen u mom srcu“.
Tako je pisao je zaljubljeni Napoleon svojoj voljenoj Žozefini koju je, uprkos brojnim aferama, ljubavnicama i razvodu istinski voleo do samog kraja.
Smrt sa Žozefinom na usnama

Četiri i po godine posle razvoda, Žozefina je umrla od upale pluća koja je, navodno, bila komplikacija prehlade koju je zaradila tokom igranke i šetnje s ruskim carem Aleksandrom I po vrtovima Malmezona, kada su okupacione snage Austrije, Rusije i Nemačke ušle u Pariz.
U to vreme, Napoleon je već pretrpeo veliki poraz u Rusiji, a za njenu smrt je saznao je na ostrvu Elba, gde je bio proteran. Napoleon se tada zaključao u sobu na dva dana, ne želeći nikog da vidi. Kad se sabrao, planirao je kako da se vrati na vlast uz komentar: „Bila je to dobra žena„. Napoleon je posle poraza na Vaterlou poslat na Svetu Jelenu, gde je umro početkom maja 1921. I tamo je imao ljubavnicu. Napoleonova smrt se desila sedam godina posle Žozefinine, a poslednje reči su mu bile „Francuska, vojska, Žozefina„. Ljubičice koje mu je poklonila nosio je na medaljonu oko vrata sve do smrti.
Sve Napoleonove ljubavnice
Eženi Bernardin Dezire Klari, Napoleonova verenica
Pre nego što se venčao sa Žozefiom, Napoleon je bio veren sa ćerkom trgovca svilom iz Marseja, Dezire Klari. Međutim, ljubavnu idilu je pokvario Napoleonov odlazak u Pariz. Razmenjivali su pisma i na kraju je on prestao da joj piše. Dezire se udala za Napoleonovog generala Žana Batista Bernadota. Bernadot je, znajući priču uvek bio protiv Napoleona, da je to prersalo u otvoreno neslaganje. Švedski kralj je bio oduševljen Berndadotovim kvalitetima kao čoveka, vojskovođe i političara. Na kraju ga je usvoji kao sina i tako je Žan Batist Bernadadot potao švedski kralj, a Napoleonova bivša verenica Dezire Klari Berndot – švedska kraljica.
Sestra Dezire Klari, Žili Klari se venčala za Napoleonovog brata Žozefa, nekoliko godina pre nego što se Dezire udala za Žana Batista Bernadota.
Margerit Polin Belisl Fur, ljubavnica iz Egipta

Već pri prvom pohodu na Italiju 1796. Napoleon je postao Žozefinin ljubavnik. Smatralo se da su njih dvoje napravili veoma dobar posao kao ratni profiteri. Napoleonu je bilo bitno da ima razumevanje, nežnost i seks, a to je sve dobijao od Žozefine. Međutim, ona nije bila baš preterano oprezna, pa je do Napoleona došla priča o nejnom varanju. Napoleon je tad bio u pohodu na Egipat i dok je i sam imao ljubavnicu na tom pohodu ipak je hteo da se razvede kad se vratio u Pariz. Žozefina je celu noć preplakala pred vratima njegove sobe i na kraju joj je oprostio. Kada su ga pitali zašto joj je oprostio nešto što ceo Pariz zna, on je odgovorio „Da sam se tada razveo i sam bih priznao da je to istina„. To je bilo 1798.
Iako je Napoleon tad imao ljubavnicu Polin Fur, stalno je pisao Žozefini da mu se prdruži u Egiptu, iako je znao da je postojala opasnost da njen brod zarobe Englezi. Žozefina je tada bila u Napulju u banji za nerotkinje gde ju je takođe posećivao ljubavnik. Tamo je pala je sa terase i propisno se ugruvala, pa morala je da odloži put za Egipat. Samtra se da je i to pomoglo da više nema dece.
U međuvremenu, Napolen je bacio oko na lepu Polin, koja je maskirana kao vojnik krenula sa svojim mladim suprugom u pohod na Egipat. To su radile i druge Francuskinje. U Kairu su se sve razotkrile ko su, Napoleon nije imao ništa protiv, već je bio oduševljen. Park u Kairu gde se šetao je bio prepun lepih Francuskinja. Da bi osvojio Polin, on je njenog supruga poslao u Francusku pod izgovorom da mora da nosi veoma važnu poštu tadašnjem ministru spoljnih poslova Taljeranu. Spakovao je gomilu besmislenih papira, i dao mu zadatak da mora da mu lično preda. Englezi su presreli brod sa mladim Furesom i bili su uvereni da je reč o šifriranim porukama dok nisu shvatili o ćemu se radi, jer je u jednom pismu stajalo da Taljeran mora da vojnika zadrži u Francuskoj. Englezi su pustili mladog Fura i poslali ga nazad u Egipat gde je zatekao Polinu u zagrljaju Napoleona. Razveli su se, ona je postala veoma popularna u društvu, a Napleon je nastavio da ima ljubavnice. Napoleonu ništa nije smetalo da sa Žozefinom ima kvalitetan ljubavni život, a ona je sve tolerisala jer nije mogla da mu rodi dete.
Đuzepina Grasini, operska pevačica i Eleonor Denuel de la Plen

Đuzepina je bila tu tek usput. Mnogo značajnija mu je bila glumica koja je bila razvedna, Eleonor Denuel de la Plen sa kojom je imao sina Šarla Leona. Sa njom ga je upoznala njegova sestra Karolina.

Napoleon je priznao dete i dodelio mu je titulu grofa Leona, a nju je oženio za oficira materjalno je obezbedivši, međutim muž joj je nestao negde u Rusiji, tokom pohoda 1812. Eleonor se ponovo udala.
Marija Valevska, poljska grofica

Sledeća značajna žena u Napoleonovom životu bila je Marija Valevska, poljska grofica kojoj se on uporno udvarao dok je nisu naterali da mu, po državnom zadatku postane ljubavnica. Rodila je Napoleonu sina Aleksandra Valevskog 1810. koga je Bonapartina porodica priznala i imao je visoke funkcije u vladi Napoleona III. Primljen je u Akadamiju lepih umetnosti u Parizu, dodeljen mu je veliki krst Legije časti i pripadao je redu Malteških vitezova. Imao je sedmoro dece od kojih je šestoro iz dva braka i jedno vanbračno. Umro je septembra 1868.
Marija Lujza, ćerka poslednjeg rimskog cara

Marija Lujza bila je ćerka poslednjeg rimskog cara kome je Napoleon bio najveći protivnik i protiv koga je vodio ratove. Ipak, orodio se sa mrskim Habsburgovcima. Marija mu je rodila sina Napoleona II koji je odrastao u dvorcu Šenbrun kod svog dede, poslednjeg rimskog cara. Napoleon II je mlad umro sa 21 godinom, jula 1833.
Napoleonovi potomci
Napoleon II je bio plav na Habsburgovce i nije bio oženjen. Posle njega, Marija Lujza je rodila vanbračnog sina Vilijama Alebrta, princa od Monenuova. Napoleonov i Marijin sin je bio viosko kotiran na dvoru Franca Josefa. Tako Napoleon Bonaparta nije imao naslednike, bar ne iz zakonitih brakova, iako je Aleksandar Valevski, koga je priznao, bio prihvaćen od Bonapartine porodice.

Sin Dezire Klari i Žan Batist Bernadota ili švedskog kralja Šarla XIV oženio se Žozefininom unukom Žozefinom Lojtenberg, ćerkom Ežena de Boarnea, Žozefininog sina iz braka sa Aleksandrom Boarneom, koga je Napoleon usvojio kao sina. Ona se udala za Oskara I Švedskog sa kojim je imala potomke.

Ortens de Boarne, Žozefinina ćerka iz braka sa Aleksandrom Boarneom, udala se po Napoleonovom naređenju za njegovog brata Luja, iako nije bila u njega zaljubljena. Iz braka imali su više dece i sina Napoleona koji je postao francuski kralj Napoleon III i koji je vladao od 1852. do 1870. godine.
Inspiracija – Facebook, beogradskanedelja.rs, glassrpske.com, royalastro.net
Fotografije: Wikipedia, Pinterest, atypical60.com, mtmtv.info, srednjeskole.edukacija.rs, arabiaweddings.com, mentalfloss.com, historiek.net, napoleon.org, toptenz.net
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
Njegove reči napisao Branislav Nušić: Amanet velikog majora, branioca Beograda (VIDEO)
-
Apač kome ni četvrtina američke pešadije nije mogla ništa: Džeronimo je bio šaman dostojan divljenja!
-
Plavooki otac Turaka: Od zaostale carevine stvorio modernu republiku, a zemlja ga neće
-
Žal za jugom: I ova predstava je završena, doviđenja, dobri moj! (VIDEO)
-
Radoslav Grujić, srpski Indijana Džouns: Sačuvao naše relikvije od uništavanja, zaboravljen i bez nacionalne časti (VIDEO)