Svet viđen ženskim očima #profemina2017: Hrabrost je roditi se i živeti kao žena u Srbiji (VIDEO)

Svi znamo već prežvakane priče kako je teško biti žena u ova sumanuta vremena i na brdovitom Balkanu. Ne samo što ih znamo već ih svakodnevno slušamo, čitamo, svakodnevno se zgražavamo nad (ne)delima prema ženama, ali malo ko nešto preduzima da popravi stanje.

Pre neki dan sam se kod vrsnog stručnjaka, kliničkog psihologa susrela sa mizogenim komentarom, dok je pregledao moj „dosije“ trauma i problema koje nosim sa sobom i u sebi i koji glasi, parafraziram: „A ko kaže da niste Vi izazvali muškarca da Vam to uradi?„. Ovde neću pisati šta, zašto, kako, jer je u pitanju intimna i privatna stvar, a ovaj blog ne služi za moje „kačenje veša„. Kapiram, provokacija. Ali i da nije, u najmanju ruku je bezobrazno za jednog cenjenog stručnjaka da tako nastupa.

Pa da, ja samim tim što sam žensko, slabiji pol ili šta već, „izazivam“ da mi se desi maltretiranje, šikaniranje, vređanje… Već sam dosadila i bogu i ljudima sa mojim stavovima povodom ženskog paznika i uvek ukazujem na licemerje koje on predstavlja. Ovde ću se, ipak, osvrnuti na neke lepše primere. Dobro je, pa oni ovaj svet čine boljim mestom.

Razgovor sa Marinom Maljković

Odmah da znate, ovde kod mene nema te neke rogobatne rodne ravnopravnosti u nazivima zanimanja. Pišem onako kako su me učili pre 30 godina.

Postoje te neke žene. Te neke žene koje menjaju sebe, menjaju svet, menjaju ovaj naš brdoviti Balkan. Dopiru do svesti, pokušavaju da nam ukažu na teškoće i na to kako se upornost isplati. Kako bez rizika nema dobitka. A ni gubitka. Ni velikih, a ni malih stvari i dela. Hrabrost je roditi se i živeti kao žena u Srbiji, čulo se sa bine „Mikser hausa„.

Marina Maljković, dobitnica nagrade #profemina2017

Ona je Marina Maljković. Znate je, sigurno. Božina ćerka. I ona je nosilac #profemina2017 nagrade koju dodeljuje časopis „Lepota i zdravlje“ u okviru njihove godišnje regionalne konferencije posvećene ženama. Za one koji ne znaju, a ne verujem da takvih ima, Marina je naš proslavljeni košarkaški trener, bivši selektor ženske košarkaške reprezentacije i trener „Galatasaraja„.

I – osnivačica Pokreta za žensku košarku „Marina Maljković u kojoj i moja Una trenira. Izvinjavam se što uplićem privatne stvari u blog, ali prosto mi drago, eto! 🙂

A htela sam baš tako!

Panel #1 – Moja svrha: I Did it My Way

I hajde sad da pređemo na ono što svakoj od nas žena treba da da vetar u leđa, a to su svetli primeri. Žene koje nisu odustale da se izbore za sebe i svoje pozicije. Koje su uspele u muškom svetu i na brdovitom Balkanu.

Prof. dr Danica Grujičić, neurohirurg

Panel #1 – Moja svrha: I Did it My Way (realno, ovo može da se kaže i na srpskom jeziku, zar ne? Uradila sam kako sam htela? Šta kažete? Dobro, kapiram engleski je IN), a među njima ponosna Užičanka prof. dr Danica Grujičić, neurohirurg. Hrabra žena u muškom poslu. Doslovno je pozvala na pokret:

Kad mi kažu da ne postoji emotivna veza između lekara i pacijenta, ja kažem da je to glupost. Nema emotivne distance između lekara i pacijenta. Odlazak dece iz ove zemlje treba da nas ozbilno zabrine, jer postajemo zemlja staraca. Muškarci su pokazali šta znaju, hajde sada da mi žene pokažemo šta znamo! Parlament treba da ima 30 odsto muškaraca, a ostalo da budu žene, pa da vidimo! I znajte, zdrava porodica treba da bude osnov svega!

Vesna Stanojević, koordinatorka „Sigurne kuće“

Vesna Stanojević, koordinatorka „Sigurne kuće za žrtve porodičnog nasilja decenijama upozorava, objašnjava, zalaže se da žene najzad dignu glas protiv maltretiranja i batina. Koliko joj sve to uspeva, pokazuje statistika da žene danas više prijavljuju nasilnike i odlučuju se na korak da ne trpe zlostavljanje. Ali, opet, ne dovoljno. Zakon koji od 1. juna stupa na snagu je Zakon protiv nasilja u porodici i koji glasi da svako ko digne ruku na ženu ide u zatvor. Prema tom zakonu, nasilnik se iseljava iz stana, bez obzira na to čije je stan vlasništvo. Nasilje će se ubuduće rešavati po hitnom postupku. Džaba zakon, ako nije primenljiv. Još samo da se nadamo da će biti tako. Vesna je to lepo objasnila:

Žene su kod nas diskiminsane, jer su – žene. Mi nismo neko ko je manje bitan. Koncept „Sigurne kuće“ postoji od 1996. godine. Svaka usluga koja se pruža ženama je nedovoljna. Žene ne bi trebalo da trpe nasilje i da protiv nasilnika obavezno podignu prijavu. Nasilnici u našoj zemlji nisu dovoljno kažnjeni. Porodica njena ili njegova to, uglavnom, smatra kao mučnu stvar i u to se ne meša. Međutim, deca iz nasilničke porodice i sami postaju nasilnici. Od Nove godine, u našoj zemlji je ubijeno jedno dete, a u prošloj godini stradali su 31 žena i četvoro dece. U Sjedinjenim državama, žene više stradaju u porodičnom nasilju nego u saobraćajnim nesrećama. U Stokholmu postoji 200 „Sigurnih kuća“ i to nisu stacionari, već stanovi.  Kod nas je 33 dece „Sigurnim kućama“. To je čitav jedan razred. Svako nasilje treba da se prijavi i ne sme da se trpi. Poziv može biti i anoniman. Znamo da se bunimo i zovemo policiju kad čujemo glasnu muziku, a ne zovemo policiju kad čujemo ženski ili dečji plač ili vrisak. Žene smatraju da je nasilje njihova sramota. To je tako, jer živimo u patrijarhatu. I tu večito postoji ona odbrana muškarca „Ne bi on da nije ona takva“. Nije tačno! Bi on!

Dr Zorica Crnogorac – Ilić, vlasnica specijalne ginekološke bolnice „Genesis“

Znate onu priču: Pokušavate da ostanete u drugom stanju, želite potomstvo, sve ste u životu sredili, još vam samo bepče fali da zatvorite krug? Ali ono, kao za inat, ne dolazi. Stručnjaci jedni, stručnjaci drugi, lekari, klinike, travke i pripravci, vračare i popovi… Ma, ništa! Dr Zorica Crnogorac – Ilić, vlasnica specijalne ginekološke bolnice „Genesis“ iz Novog Sada ispričala je svoju priču o borbi sa sterilitetom i kako je sve što je saznavala i učila eksperimentisla na sebi. Rezultat svega je njen sin koga je rodila u 42. godini. Ona tvrdi da postoje brojni načini da bi se dobio novi život. Psihološka podrška je zato vrlo važna. Misli su vrlo važne. Ona tvrdi da je zbog toga uspela iz prvog puta.

Mila Litvinjenko, vlasnica kozmetičke kuće „Aura“

Milu Litvinjenko, vlasnicu kozmetičke kuće „Aura“ sam upoznala 2003. kad sam radila intervju sa njom za dnevni list „Politika“. Oduševila me je svojim stavom, a ujedno i smirenošću. Ona se upustila u kozmetičku priču pre 23 godine na vrlo neobičan način. Prvo je, kao prevodilac, bila na najvećem Sajmu kozmetike. Onda je krenula da ispituje tržište. Srpsko, ofkors. Zato danas, posle svih uloženih nada i pokušaja i, najzad, godina, ima da kaže ovo:

Tadašnji moj san je bio veći od mene, ali taj san mi je doneo sva stremljenja. Svaka istrajnost i upornost su uspešni ako su postavljeni na zdravim temeljima. Zato sam ja shvatila – bolje pasti na originalu, nego uspeti na kopiji. Uvek treba biti svoj, verovati u ljude i shvatiti da je znanje moć. A pre svega toga, naučila sam jednu vrlo važnu lekciju o lepoti: Žene, pre potrebe da vole, imaju potrebu da se dopadnu.

Ko je zdrav i šta je zdravo?

Panel #2 – #cleaneating: Šta je zdrava ishrana danas?

Panel #2 ticao se zdrave ishrane – #cleaneating: Šta je zdrava ishrana danas? Da to je ono o čemu svi pričaju, a niko ne zna šta je to. Dijete, mršavljenja, satnice, voće, povrće, meso (da li meso?), vegani i vegeterijanci, mlečni proizvodi (ili ne?), semenke i neko čudno bilje za koje do pre koju godinu nismo ni znali da postoji, a sad evo ga u svakom dućanu zdrave hrane. Pa onda hleb beli, crni, sa semenkama ili bez, ovakav, onakav, gluten free proizvodi (moj otac je znao da kaže da su pre 60 godina taj crni hleb jeli samo oni koji nisu imali šta da jedu)…

To me sve podesti na jednu moju, sad već bivšu drugarku, koja je stalno tripovla da je vegeterijanka, ali sa nekim izuzecima, tipa ne jede ništa što ima oči, pa je bila vegeterijanka, ali jede ribu, i to. Ti izuzeci, činilo mi se, bili su kad su slave i rođendani. E tad je mogla malo i da se omrsi. Mislim da je tim izjavama samo skretala pažnju na sebe, što je u redu. 🙂

Dušan Živić, nutricionista

Stvarno, šta je zdrava ishrana? Sve je to ženskom življu pokušao da objasni Dušan Živić, nutricionista:

Sve je zdravo što vas čini lepima. Čovek sam oseti šta mu prija. Danas je mnogo isforsiran termin „zdravo„. Kao i u svemu, i u hrani je važna mera. Mi odavde treba da jedemo ono što je sa našeg područja. Svaka dijeta je dobra. Čim počnete da razmišljate šta jedete, to je dobro. Ja vam savetujem da slobodno probate sve, pa i egzotičnu kuhinju! Kad bih vam rekao „Nemojte!„, to je kao da vam kažem da ne probate egzotičnog momka. Slobodno probajte i egzotičnu kuhinju i egzotčne momke!

Slobodan Stefanović, glumac i gastro bloger

Slobodan Stefanović, glumac i gastro bloger tvrdi da jede zdravo, ali da sedmi dan dopusti sebi sve što ne dopušta prethodnih šest. Smatra da nije dobro biti rob zdrave ishrane. Treba osluškivati organizam.

Filip Ćirić, vlasnik restorana „Homa“

Filip Ćirić, vlasnik restorana „Homa“ pričajući šta žene naručuju u restoranu, istakao je da one uvek biraju laganu hranu, povrće, sa što manje masti, a desert je kod žena onaj „grešni deo“ koje sebi dopuste. E ako je tako, ja ovako neuka vam kažem da, ako smete, uvek dozvolite sebi taj „greh„. Najzad, zna se šta su grešna dela, a čokoladni kolač to sigurno nije.

Ništa bez kujne!

Maja Petrović, blogerka „Vitki gurman“ i Danijela Bakić, kolumnistkinja Duda alapača

Uz priču o zdravoj ishrani, nadovezao se i CASE STUDY #1: Pravimo ukusne, brze, a zdrave obroke sa humusom. Učestvovale su Maja Petrović, blogerka „Vitki gurman“ i Danijela Bakić, kolumnistkinja.

Lebebije, beli luk, maslinovo ujlje, limun

Njih dve su nam objasnile da je humus odlična zamena za majonez u sendviču (ako ih već jedete), da je takođe odlična zamena za ugljene hidrate i da je odličan za brz doručak za sve koji nemaju vremena ujutro.

Poslastice od humusa

Taj doručak izgleda ovako: jogurt, kuvana jaja i humus. Humus je takođe dobar za salate, uz dodatak limuna i maslinovog ulja i kao preliv za špagete. Maja je potvrdila da humus odlično ide uz pljeskavice.

Tableti bolji prijatelji od igranja sa pravim prijateljima?

Panel #3 – Izazov 2017: Kako pokrenuti našu decu?

Panel #3 je bio korisan za sve roditelje. I male i velike dece. Nosio je naziv Izazov 2017: Kako pokrenuti našu decu? Evo, priznjem da je i meni to bio problem, iako je moja Una, sama po sebi, živahna i tokom slobodnog vremena znala je da dosta vremena provodi napolju. Ali, svi znamo, pa i ja da to nije dovoljno, kao ni časovi fizičkog u školi. Zato smo se pronašli kod Marine Maljković. Elem, statistika kaže da je 70 odsto dece fizički neaktivno, da svako peto dete ima nepravilno držanje tela, da je svako četvrto gojazno, a da svako drugo ima ravna stopala.

Goran Petrović, profesor fizičkog vaspitanja objasnio je da se vežbe za ravna stopala rade već od četvrte ili pete godine, a njegov kolega Miroslav Marković je istakao da se fizički razvoj dešava od prvog do četvrtog razreda osnovne škole i da, ako roditelji vežbaju, i deca će vežbati.

Telefoni i tableti su sastavni delovi života, ali mi roditelji smo ti koji postavljamo granice. Koja je svrha telefona do pete godine života? Roditelji pričaju sa svojom decom u proseku sedam do osam minuta dnevno.

doc. dr Slavica Eremić, fizijatar „Medigroup“

Poražavajuću statistiku Svetske zdravstvene organizacije iznela je doc. dr Slavica Eremić, fizijatar „Medigroup“ da će 45 odsto dece u svetu biti gojazno do 2020. godine.

Akop ne znate šta i kako, evo vežbica za klince (i vas):

pokrenimonasudecu.aquaviva.rs

Koža k’o bebina guza

CASE STUDY #2: Da li pravilna nega od rođenja utiče na tip naše kože?

I tu se nekako spontano uklopio CASE STUDY #2: Da li pravilna nega od rođenja utiče na tip naše kože? Dr spec. Svetlana Grubor, dermatolog je objasnila da kožu dobijamo genetski i zato treba da je pravilno negujemo.

Ekcem se javlja zbog različitih faktora, kao što su morska so, voda, znojStres je povezan sa kožom i svaki stres može da prouzrokuje pojavu dečjeg ekcema. I sama trudnoća može biti uzrok ekscema. Suva koža je sklona infekcijama. Svaka koža koja nije meka zahteva negu i pregled. Mališanima nikad nije dosta kozmetike i treba je upotrebljavati što češće, ako je kozmetika kvalitetna.

Jesi lepa? Jesi. Aj sad idi, radimo!

Panel #4 – Lepota kroz filtere: Kako da izgledamo dobro i u realnom životu?

A onda smo, neminovno, došli do najdosadnijeg panela za mene. Panel #4 – Lepota kroz filtere: Kako da izgledamo dobro i u realnom životu? Sad vas stvarno pitam: Da li je ovo ikom važno ko je prešao 30. godinu? Nije. Ova tema je bitna onim klinkicama koje uz sumanute fotografije tek isrtćenog dupenceta i sisića stavljaju stihove još sumanutijeg narodnjaka. Zbog njih ovo i pišem, jer znam da će ovo pročitati neka od Uninih drugarica. No, da vam prenesem šta su lepotice imale da kažu, a šta lekari.

Lena Kovačević, pevačica

Lena Kovačević, pevačica je objasnila da ako izgledaš lepo, to znači da držiš stvari pod kontrolom. Ne bih se složila sa njom. Evo šta je Lena dalje imala da kaže:

Kod nas i dalje važe idealne proporcije žene 90 – 60 – 90.  Mi stalno pričamo o merama, a nemamo meru. Lepota mi jeste pomogla kao i fotogeničnost. Ima lepih žena koje nisu fotogenične, kao i fotogeničnih žena koje u prirodi ne izgledaju ništa posebno. U životu su mi mnogo više pomogli moji stavovi i vaspitanje.

Iva Čuljak, novinarka i Instagramerka

Iva Čuljak, novinarka i Instagramerka (paz’ naziva :D) je objasnila da je važno kako izgledamo u javnosti, ali nas na društvenim mrežama vidi više ljudi. Pa jeste, ovo je najbitnije onim gorepomenutim klinkicama. Ženama koje su svesne sebe, ovo je prazna priča.

Dr Biljana Đurđević, dermatolog

Dr Biljana Đurđević, dermatolog se, ipak, osvrnula na ono što je, sem estetskog, problem anatomije i fiziologije, a to je celulit.

Celulit nije bolest. Ima ga više od 97 odsto žena i smatra se polnom karakteristikom. Mali procenat žena ni ne vidi svoj celulit. Onih dva do tri odsto žena koje nemaju su prave srećnice. Neke žene se sa celulitom bore ceo život, a neke fazično. Najveći problem kod celulita je vezivno tkivo, zato ne treba meriti obim. Problem celulita jeste rešiv. Što se  same kože tiče, nije dobro da na nju ništa ne stavljate. Neka zaštita je potrebna, pa makar to bila i lajt varijanta.

Abortus je izbor, nužda, ali ne ubistvo!

Panel #5 – Abortus: Moje telo, moj izbor

Svakako, najinteresantniji i najprovokativniji panel na ovoj konfcerenciji bio je Panel #5 – Abortus: Moje telo, moj izbor. Prema izveštaju Instituta za javno zdravlje Srbije „Milan Jovanović Batut“ u 2015. godini urađeno je 12.242 abortusa, što je suprotno tvrdnjama mnogih medija da se u Srbiji godišnje uradi 250.000 abortusa. Najzad, ova zemlja nema toliko ginekologa za navedeni broj intervencija. Ipak, jasno je da u zemlji ne postoji adekvatna edukacija dece o seksu i posledicama seksa. Jedan vid eksperimenta seksualnog obrazovanja je sproveden u Vojvodini i smanjen je broj maloletničkih trudnoća. Ta edukacija do šireg dela Srbije nije došla, jer, navodno, deca imaju previše predmeta.

Aleksandar Đakovac, doktor bogoslovskih studija i urednik „Pravoslavlja“

Aleksandar Đakovac, doktor bogoslovskih studija i urednik „Pravoslavlja“ smatra da se mnoge intervencije obave u privatnim klinikama i da je  zato taj broj manji, iznevši tezu da je 1991. ovabljeno 154.459 abortusa u Srbiji, pozivajući se na različite zakone povodom abortusa u samoj Evropi, gde su, na primer, u Irskoj abortusi zabranjeni.

Sve se vodi tezom da abortus nije ubistvo. Zakonodavstvo tu tezu dovodi u pitanje. Žene su prisiljene na abortus. Na to ih sile partneri, nemaština, porodica, femicidRazlozi sa kojima sam se susretao je da je otac deteta Rom, da imaju već troje, a da majka nosi blizance. Žene mi dolaze sa kajanjem i patnjom posle 30 godina pošto su izvršile abortus. Čitao sam da su 60 odsto ginekologa koji rade abortus i sami imali abortus. Ginekolozi umesto da ukazuju na posledice abotusa, oni ga čine. Kod nas je abortus na „dobar dan„. U Nemačkoj žena obavezno prolazi kroz savetovanje pre nego što uradi abortus. Najliberalniji zakoni su u Severnoj Koreji i Kini. Ne možemo da se složimo kod pitanja kad život počinje. Prema istraživanjima 52,5 odsto žena koje su uradile abortus, imaju akutni stresni poremećaj, a 32,5 odsto pati od posttraumatskog stresa. Abortus je ubistvo i abortus nije samo žensko pravo. Čovek nije individua. Abortus nije pravo samo po sebi, već mogućnost i zato treba etička komisija da zaseda i da odlučuje. Naš život počinje začećem. Pa pošto se začeće ne može utvrditi, uzimamo datum rođenja kao validan, najzad i za horoskop (????).

Dragana Stojanović, direktorka Asocijacije za seksualno i reproduktivno zdravlje Srbije, IPPF Serbia

Dragana Stojanović, direktorka Asocijacije za seksualno i reproduktivno zdravlje Srbije, IPPF Serbia imala je štošta tu da doda, suprotno mišljenju Aleksnadra Đakovca, kao na primer da brojke iz 1991. sigurno ne obuhvataju samo Srbiju, već prostor bivše države:

Reproduktivno zdrvlje i reproduktvno pravo treba da se razdvoji. Konačno, odluka je na ženi. Naše zakonodavstvo je jasno. Važi zakon, član 5, da ginekolog treba sa iznese sve posledce abortusa. Najveći protivnici abortusa su muškarci, a oni nikada neće imati abortus. Mnogo veći problem je što godišnje 20.000 ljudi u reproduktivnom periodu odlazi iz zemlje. Abortus nije ubistvo. Prava žene treba da su iznad svega. Ljudski je da se kroz abortus ne prolazi kao da ste došli da kupite cipele. Veći stres od abortusa je roditi neželjeno dete. Problem neželjenog deteta je strašan i na taj korak se devojke odučuju, jer nisu imale da plate intervenciju. Nekad su se na abortus odlučivale žene iz socijalno deprimiranih sredina, prebijene, mučene, silovane… A nekima je abortus bio zabranjen. To je stvaranje novih nesrećnih i nevoljenih ljudi. Zašto bi deca rođena silovanjem bila manje vredna? Ako je abortus ubistvo, zašto žene ne idu u zatvor? Zašto ima samo pet kontraceptiva  Srbiji, a u Hrvatskoj 28? Reproduktvno zdravlje treba da se uvede kao predmet. Žene ulaze u seks i radi zadovoljstva, a ne da bi bile majke. Što se stresa tiče, manje više sve žene imaju akutni stresni sindom, imale abortus ili ne.  I to je stigmatizacija. U Rumuniji je, u jednom trenutku, bio ukinut abortus. Ništa dobro nije doneo, sem smrt 9.000 žena, jer su pribegavale ilegalnom abortusu.

Milena Bogavac, scenaristkinja predstave „Crvena: ubistvo naicje“

Milena Bogavac, scenaristkinja predstave „Crvena: ubistvo nacije“ izložila je svoj stav povodom ovog osetljivog pitanja:

U medijima su naduvane cifre, oplakuje se celo Smederevo svake godine zbog – abortusa. Muškarci treba da se bave ženama i da su im saveznici. Treba da se vaspitavaju emancipovani dečaci koji nisu nasilni. Broj abortusa nema veze sa populacijom jedne zemlje, žene će uvek naći načn da urade abortus. Ovde vlada mizogenija i žene su često etiketirane kao „mašine za rađanje malih Srba„. Žene su stalno u situaciji da brane ono što je dostignuto. Mi smo, kao, emancipovane, a i dalje ne znamo kako da razgovaramo sa decom, ne znamo kako da edukaciju sprovedemo u škole. Kod nas su žene ili brižne majke ili samostalne veštice – nema sredine. Imate pravo, a ne znate šta s tim pravom. I najzad, ako sam se odlučila za abortus, to je moja odluka i spremna sam na posledice te odluke, pa makar to bilo i kajanje posle 30 godina.

Prof. dr Olivera Kontić Vučinić, ginekolog

Na kraju, pravu lekciju održala je prof. dr Olivera Kontić Vučinić, ginekolog:

Kao lekar, uvek sam probala da utičem na pacijentkinju koja se na abortus odlučila, rečima: „Je l’ baš mora abortus?„. Registar pacijenata mora da postoji. Ne kažem da nema sakrivanja, ali je to svedeno na minimum. Svaka ordinacija mora da ima sve nephodno da obavlja ovaj hirurški zahvat. Edukujem kako da mlade žene ne dolaze na abortus i abortus radim kad baš moram. Abortus je stres, i emotinvni, i fizički, i socijalna karta jednog društva. Najveća stopa abortusa u Evropi je u Rusiji, Belorusiji i Rumuniji, a najmanja u Belgiji, Holandiji i Nemačkoj. Mi nismo ni najbolji, ni najgori. Treba da devojčice edukujemo i emnacipujemo. Mene su drugarice moje devetnaestogodišnje ćerke, urbane devojke, zvale u panici sa neverovatnim pitanjima. Pritom, roditelji ne uče dečake da poštuju devojčice. Abortus je najbezbednije raditi do 12 nedelje trudnoće, jer je posle ugrožena majka, zbog koščica koje mogu da je povrede, a fetus u tom uzrastu ne percipira bol kao takav. U državama u kojima su bračna i vanbračna zajednica izjedačene, žene imaju manje problema nego žene ovde. Žene na Zapadu su drugačije tretirane i ne može ih niko naterati na nešto što one neće. Žene u Nemačkoj su socijalno obezbeđene. Abortus je najgori način kontracepcije. Kod nas postoji period od utvrđivanja trudnoće do abortusa, obično sedam dana, i žena ako se odluči na abortus potpisuje da je upoznata sa svim posledicama koje abortus nosi. Verujte mi, to uopšte nije slatkorečivo štivo.

Izlečenje je u nama

Panel #6 – Ajurveda i savremena medicina

Posle vrlo ozbiljne teme, Panel #6 doneo je neku vrstu isceljenja ili bar upoznavanja sa isceljenjem. To je Ajurveda i savremena medicina. Reč „ajurveda se sastoji od dve reči – „ayur“ što znači „život“ i „veda“ što je „nauka“. U njoj je sadržana sva mudrost stara 5.000 godina.

Dr Kalajan Indukuri Čakravarti, ajurvedski doktor

Ajurveda leči uzrok, a ne posledicu, leči i sprečva simptome i sagledava sve aspekte bolesti i organizma. To je komplementarna i složena nauka o čovekuDr Kalajan Indukuri Čakravarti, ajurvedski doktor tvdi sledeće:

Ajurvedska medicina je holistička medicina, jer tretira čoveka kao celinu. Ako imate glavobolju, možda patite od probavnog sistema, a možda od poremećaja sna. Kod upala, zapadna medicina daje antibiotike i time sprečava organizmu da se sam leči. Na primer, tuberkuloza nije iskorenjena i već se koristi šesta generacija antibiotika. Kad se ajurveda i zapadna medicina ujedine, onda lečimo sve, pa i TBC. Radimo detoksikaciju celog organizma. Treba ćelija da ojača da bi se borila. Kad je sve u balansu, bolest ne postoji. Kad se promeni životni stil i ishrana rešava se i bolest. Kod ajurvede postoji dnevna rutina. Najbolje je ustati oko 4h do 5h, ali pošto su moderna vremena, buđenje treba da bude između 6h i 7h. Tada treba oprati zube i jezik. Ako vam je jezik beo, niste svarili hranu od predhodnog dana, a ako je čist, onda je varenje završeno. Ako niste svarili hranu, a krenete da jedete, to će samo stvoriti otrove. Zato preskočite doručak. Treba svaki dan imati stolicu da bi se otrovi izbacili. Kako je u makro kosmosu, tako je i u mikro kosmosu. Kad je sunce najjače, tad treba ručati. Doručak i večera treba da su lagani. Svakodnevno treba piti prokvanu, vruću vodu. Ona osvežava, tera da se znojite i izbacujete otrove. Pobajte da rano odete u krevet. Danas jedemo brzo, radimo brzo i to stvara bolesti. Promenite dnevne rutine. Počnite sa toplom vodom i već ste dosta promenili. Ajurvedanski tretmani se rade na osnovu individue i nisu za svakog isti.

Ako vas zanima ovaj vid lečenja, moraćete da se zaputite čak u Zagreb, jer kod nas još toga nema.

Ivan Tomić, glumac i stand up komičar

A jeste i sad za mao smeha? Neverovatni Ivan Tomić, glumac i stand up komičar u „Kofečetu„:

#profemina2017 ? ?? Ivan Tomić aka Ceca and #coward #kukavica??

Објава коју дели Nataša Ilić (@rokselana) дана

Do viđenja do sledećeg panela

Pro femina tim

Završna reč pripala je Biljani Srbljanović, dramskom piscu, ali dopustite da ovog puta izbegnem citiranje njenih prežvakanih priča. Dozvolite da vam pažnju usmerim na vrlo važan Panel #5 i na edukaciju mladih na polju seksa. Na edukaciju dečaka da poštuju devojčice i, kasnije, žene. Ipak bi u budućnosti trebalo da imamo bolje društvo. A to bolje sutra stvaramo mi danas.

Budite mi dobri, do sledećeg ženske konferencije na koju se nadam da ću biti pozvana. 🙂

 

Fotografije: Facebook stranica L&Z/Goran Zlatković, Pixabay.com

 

Ostavite odgovor