Jedne jeseni, 2002. godine, moj prvi doživljaj Grčke…
Posle odabira prihvatljive ponude, maturska ekskurzija 14. beogradske gimnazije počinje u oktobarsko jutro, a put Grčke idu četiri autobusa, osam razreda, deset profesora, četiri vodiča i lekar. Uz Budimpeštu, ova južna zemlja je najpopularnija destinacija poslednjih godina za maturante. U rukama đaka i profesora mape i foto-aparati, dok uzbuđenje raste. Na zadnjim sedištima smešteni su glavni „zabavljači“ koji će tokom celog puta pospešivati atmosferu i diktirati muzički ukus. Tu negde, baš ispod tih zadnjih sedišta kriju se limenke piva, dok se u kasetofonu vozača našla kompilacija Džejovih hitova. Posle želja za srećan put, Beograd je ubrzo postao samo oznaka na karti. Nije prošlo ni deset minuta pošto smo izašli iz glavnog grada, pivo je „odradilo svoje„.
- Majstore, stani k’o Boga te molim! – čulo sa zadnjeg dela autobusa. Već kod Predajena na odmoru, maturanti su se dobro zabavili uz zvuke trube desetogodišnjeg cigančića.

Najstarija od sve dece
Na ovu ekskurziju krenula sam, ni sama ne znam kako. Uspela da ubedim razrednu rođene sestre da me povede. Bila sam najstarija od sve „dece“. To jest, nisam bila dete. 🙂 Samo sam želela da te jeseni vidim Grčku. Prvi put u životu.

Prvo prenoćište bilo je u Paraliji, poznatom grčkom letovalištu nedaleko od grada Katerini, koje u jesenje dane deluje sablasno. Ipak, živnulo je čim su eksukurzije iz Srbije počele da pristižu. Posle prolaska makedonske teritorije, pred sam ulazak u Grčku, najinteresantnije mesto za pauzu bio je fri šop.

Dolazak u Paraliju u kasnim satima pratilo je razočaranje zbog neadekvatnog smeštaja. Smeštajni kapaciteti su mahom bili loši, a bilo je žalbi na kupatila, krevete, brave, nedostatak tople vode… Usledilo je i nezadovoljstvo večerom, tako da je većina učenika utolila glad girosom. Svaki sledeći put kad večera nije bila po ukusu, giros je bio izbor. Za večernji izlazak mnogi su izabrali lokalnu diskoteku. Di-džej je odmah pustio srpske narodnjake, po želji đaka iz Beograda.
Meteori i Atina

Sutradan, posle doručka put je nastavljen do Meteora, pa onda i do Atine. Ne kaže se uzalud da su Meteori osmo svetsko čudo. Približavanje manastirima koji na vrhovima stena izgledaju kao prizori iz naučnofantastičnih romana, čini da se pažnja učenika u potpunosti preusmeri na ove neobične pravoslavne građevine. Na žalost, ulaz nije bio moguć zbog smrti sveštenika. Mnogi su stajanje iskoristili za kupovinu suvenira: ikona, grčkih narodnih kapa, knjiga o grčkoj mitologiji prevedenih na srpski jezik…

Predah je usledio u restoranu u neposrednoj blizini Kalambake, gradiću u podnožju Meteora, što je izazvalo revolt nekih učenika. Mene je Kalambaka oduševila sa svojim uskim uličicama.

Dolazak u glavni grad Grčke bio je u večernjim satima. Smeštaj je bio u hotelu „Amarilis In“ blizu Omonija trga koji ovog puta nije razočarao očekivanja tek pristiglih mađahnih turista. U isto vreme, apsolventsku ekskurziju imali su studenti iz Splita, pa je tako došlo do poziva upućenih beogradskim učenicima da svrate do sobe gde su svako veče bile žurke.

Diskoteka „Lavabore“ je glavno mesto za izlazak turista i tu već godinama se okupljaju naši maturanti. Tamo se zna – kad stigne ekskurzija iz Beograda ili bilo kog drugog grada Srbije, odmah se muzika prebacuje na naše narodnjake ili nešto starije dens hitove. Ni ovaj put nije bio izuzetak. Put do diskoteke vodi preko glavnog trga koji je posle 21 sat preplavljen sumnjivim osobama i klošarima, pa su se tako grupe učenika držale zajedno. Mladići koji nisu želeli da se pridruže većini, trebalo je da se izbore sa nasrtljivim prodavačicama ljubavi. Učenicama su Grci su dobacivali, a bilo je čak i nuđenja velike sume novca za broj telefona. Saobraćaj u Grčkoj je užasan, Grci su neobazrivi, loši vozači i prvi u svetu po saobraćajnim udesima! Ispred diskoteke i u diskoteci bila je gužva narednih večeri. Ulazilo se, izlazilo, čekalo, pilo se piće… Taksisti, koji su tu vrebali svoje mušterije, naplaćivali su vožnju do hotela osam evra koji je od diskoteke peške udaljen oko 15 minuta. Iz neznanja i što nisu dobro pročitale iznos na taksimetru, dve učenice su platile svoju vožnju čak 20 evra!
Sa Akropolja se pruža divan pogled na Atinu. Iako umorni od predhodne noći, maturanti su se našli na ovom drevnom mestu.

Slikali su se sa dekicom u narodnoj nošnji, gledali su građevine stare hiljadama godina, fotografisali se sve što je bilo dozvoljeno. Na građevinama su se nalazile skele. Posle Akropolja usledila su prva negodovanja.
Plaka im nije odgovarala

- Nećemo da vidimo Dionisijev hram! Umorni smo! – bunili su se učenici, ali bez uspeha. Videli smo i Olimpijski stadion, pomenuti hram kao i čuvene grčke vojnike u tradicionalnoj nošnji. Tokom slobodnog popodneva, đaci koji su poneli i nešto dinara (???) saznali su da je u grčkim bankama nemoguće promeniti naš novac za evre. Naravno! Klincima je pritom bilo nezanimljivo da naredno veče provedu u Plaki, ulici koja neodoljivo podseća na našu Skadarliju uz kompletan grčki meni: tradicionalana jela, piće, muzika, narodne igre. Diskoteka je bila nezamenjljiva.

Zbog burnih noći i ranog ustajanja, većini su počeli da bivaju zamorni odlasci do Korintskog kanala, na Peloponez, u posetu Epidaurusu, Mikeni i Agamemnonovoj grobnici. I tu su mogli da biraju: ostati u hotelu ili otići u obilazak. Jedino sam ja „kukala“ kad smo protutnjali pored Termopilskog klanca i spomenika Leonidi i 300 vojnika.
Leonidu smo prošišali!

- Jedino tebe sve zanima! – zaključio je vodič. A pa da, ti nisi maturantkinja!
- Nesnosno je toliko vremena provesti u autobusu! Bolje je da ostanem ovde u Atini, da se naspavam. Ujutro ću opet biti iznuren – rekao je Miloš Radulac, učenik IV/8 jedan od onih koji su želeli da dan provedu u hotelskoj sobi. Krajem oktobra, u Atini i na Peloponezu temperatura se kretala između 25 i 30 stepeni! Oni koji su se obreli na ovaj put, sa Peloponeza su doneli domaće crno vino kupljeno po sedam evra za litar i po.

Poslednje veče u Atini deo đaka se, ipak odlučio za Plaku, ali u sopstvenoj organizaciji: videti grčku Skadarliju, prošetati se, kupiti suvenir i sesti na piće. Za mnoge je diskoteka ostala jedino mesto za izlazak i provod.

U povratku, u Paraliji deo maturanata je smešten u hotele sa četiri zvezdice, dok je ostatku zapao boravak u nekvalitetnom smeštaju. Ja sam bila u prvoj grupi 🙂 U smiraj dana, neki učenici su se čak i okupali, bez obzira što temperatura ni vode ni vazduhanije bila odgovarajuća. Uveče je bila proslava rođendana na plaži, a mnoge je opet privukla lokalna diskoteka.

- Ovo mi je najneobičniji rođendan do sad. I to 18! – bio je uzbuđen Aleksandar Kuburović, učenik IV/4. I baš te večeri rode se nove ljubavi i dese se najčudniji spojevi.

- Bolje je da smo celu ekskurziju proveli u Paraliji, na jednom mestu, a ne što smo se ovoliko vozili i stalno išli u neke obilaske. Sada smo kolektivno izmoreni – rekao je Stefan Pantović. Ujutru se nastavilo za Solun.

Poslednje odredište –Tesaloniki ili Solun je na sve ostavio jači utisak od grčke prestonice. Čika Đorđe, čuvar srpskog groblja podignutog posle Solunskog fronta ispričao je dirljivu priču o stradalima.

On je treća generacija koja čuva mir poginulih ratnika. U registru, učenici su pokušali da pronađu pradede, čukundede sa manje ili više sreće. Ako ništa, bar su zapalili sveću.

Popodne je bilo vreme za kupovinu po centralnoj Ignacio ulici. I engleski jezik više nikom skoro da nije koristio. U Solunu, kao i u Paraliji, većina govori srpski i sa neverovatnom tačnošću Grci prepoznaju naše ljude. Put za Beograd je nastavljen pošto se kupovina okončala. Muzika ili film na videu nikom nisu odvlačili pažnju. Umor je od svega bio jači. Jedino se budilo kada su bile pauze i to kod pomenutog fri šopa i kod restorana u Predejenima.
- Ovo je moja prva generacija đaka i prva maturska ekskurzija. Sve je, na sreću dobro prošlo, ali je strepnja svakodnevno bila prisutna – rekla je Daliborka Vujuć, profesor matematike i mladi razredni starešina, pošto je „preživela“ pet dana u stranoj zemlji sa jedva punoletnom decom.
Školske obaveze su za ove mlade ljude ubrzo zauzele primat, bar dok se poslednja godina u školskoj klupi ne okonča. Meni je ostalo da obiđem još neka mesta u Grčkoj. Pre svega, ostrva.
Nadam se da klinci danas imaju makar malo više interesovanja kad krenu na neki put i da im poenta ekskurzije nisu sedenje po hotelskim sobama, šopinzi i diskoteke…
Fotografije: Naaša Ilić/lična arhiva, logicno.com, Youtube
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
„Niška pivara“ brižljivo čuva tradiciju: Od sna i vizije do zlatnog, penušavog napitka
-
Najposećenije zdanje u Parizu: Katedralu Notr Dam proslavili Viktor Igo i Napoleon
-
Balkanska Nova godina: A gde ćete za najluđu noć?
-
Kako zavoleti Budvu: Grad pod Bogorodičinim plaštom (RECEPTI) (VIDEO)
-
Topkapi palata, „Ahilova peta“ Osmanskog carstva: Kapije kriju reči, zakone, blaga, suze, strasti, grehove i smrti