„Perunov hroničar“ u svetu vampira: Teško prihvatam nove stvari
Miloša Petkovića, mladog pisca koga većina pamti po trilogiji „Perunov hrončar“ znam uglavnom sa raznih
Miloša Petkovića, mladog pisca koga većina pamti po trilogiji „Perunov hrončar“ znam uglavnom sa raznih
Nedavno je u ambasadi Kanade u Beogradu godina u kojoj se nalazimo predstaveljena kao godina
Miladina više nema. Umro je pre dve godine. Ne znam ni kako, ni od čega,
Prvo, ljudi treba da znaju da idu na more. Da se odmore. Da zaborave sve – na pritisak, i haos, i stres, i gužvu. Da sve to ostave u Beogradu, na aerodromu i da odmor počinje onog trenutka kad uđu u avion. Iza toga, sve će biti lepo. Samo se opustite, uživajte, tamo je sunce, atmosfera …
Svako od nas je, priznaćete, prolazio kroz neki period u životu kada je poželeo da
Srđan Ilić je sportista. Veliki sportista. Upoznala sam ga u proleće 2013. kada sam se
Aleksandru Popović sam upoznala jedne jeseni, pre osam godina. Nasmejana plavuša, poprilično „apadrapastog“ izgleda zakoračila
Još dok je roman bio u pripremi, duhovi su se bili uskomešali. Jedan naš poznati ilustrator i karikaturista koji je trebalo da radi naslovnicu za roman iznenada je, uz izvinjenje, prekinuo saradnju naglasivši da on ne može da učestvuje u projektu, jer je „protivan idejama i onome za šta se zalaže“. Novinar iz jedne radio redakcije je zamolio da za intervju ne spominjem Beograd na Vodi, gde se inače radnja romana odvija. Pre nekoliko dana je trebalo da izađe u jednom listu recenzija romana iz pera jednog poznatog kritičara, ali list je osvanuo bez toga. Biće još mnogo toga, ali ja sam to očekivao, pa me ne čudi. Zanimljivo je koliko se neki ljudi plaše, iako se u romanu ni na koji način ne spominju današnji političari. Ipak je to 2084. godina!