Da se probude strasti i vatre pod čaršafima: Filmovi koji će vam učiniti Dan zaljubljenih lepšim (VIDEO)
Da li znate da se pre 30 godina u ovom delu Balkana nije ni znalo
Da li znate da se pre 30 godina u ovom delu Balkana nije ni znalo
„Čovek se boji starosti, mada uopšte nije siguran hoće li je dočekati“, reče jednom jedan
UVOD Možda bi ovaj tekst o „Politici“ trebalo da počnem sa stanjem u srpskom novinarstvu.
Jer hrast je isto što i čovek. Njegova prošlost i njegova budućnost. Bio je sve vekovima. Bio je sve narodu. A onda je narod, zaboravio na hrast. I na molitve, i na ljubavi, uspehe i čuvane tajne. Ne. Zaboravio je na muku. Zaboravio je na vekove.
Una danas ima deset godina. Tačnije, imaće za dva meseca. Sama sam je rodila. Često umem da kažem da sam je i sama napravila. „Ćelijska deoba, šta ćete“, odgovarala sam glupacima kad su me pitali gde joj je otac. Na šalterima, kod lekara, u raznim službama…
I sad se pitam ko je on? Od čega živi? Šta radi? Ko ga finansira? Zašto se pričalo o njemu u proleće prošle godine, zašto se priča sad? Nedostaje novac, pa tako prikuplja donacije? Ne znam. Samo nagađam. Možda ova pitanja treba da mu postavi neko drugi. A možda su mu pitanja i postavljena. Ne znam. Nagađam. Glasno razmišljam.
Sram bilo sve one urednike medija koji su pohitali da objave raznorazne izjave nekih tamo Titovih rođaka o Jovanki Broz. Neka ih je sram. I sram bilo sve ove političare što su se utrkivali koji će pre nešto da grakne na sahrani. Svi koji su otvorili usta neka ih sad lepo zatvore. Ubi nas promaja.
Nisam davala na važnosti kojekakvim balkanskim pevaljkama koje pune stadione kao što je moja baba punila tegle džemom. Nisam obraćala pažnju na rijaliti programe, gde jedni od nikogovića postaju „slavni“, a drugi, šatro, slavni postaju budale. Nisam htela da gledam u međunožje neke tamo „starlete“. I prizanjem da sam verovatno jedini novinar koje je radio na rubrici ogavnog naziva džet set, a da nije pogledao Severinin pornić.