Njegova vatra je pomogla Suncu da ojača: Savrog je zaštitnik vaseljene, ognjišta, braka i kovača

Priču pred jedan veliki hrišćanski praznik posvećujem staroslovenskom bogu Svarogu. On je bio vrhovno slovensko božanstvo, bog rata, vatre i sunca. To je Svarog. Svarog je personifikacija neba kod drevnih Slovena. On je bio božanstvo koje daje život i plodnost. Njemu su Sloveni žrtvovali još nedozrelo žito uz molitve da žito sazre.

Stvaranje neba

Svaroga su poredili sa Hefestom, božjim kovačem. Jer reč Svarog ili u Srba češće Svarožić, potiče od glagola svariti što ovde znači iskivati, iskovati i kovati. Njegova je paralela je rimski Uran.

Svarog je predstavljao jedno od najvažnijih božanstava kod Slovena. On nije bio moćan kao Perun, ali je smatran gospodarem bogova. Prema nekim nepotvrđenim izvorima, bio je inkarnacija Roda. Svarog je bio otac i stvoritelj bogova. On je, posle Roda, nastavio stvaranje sveta.

Postavio je 12 stubova na koje je naslonio nebeski svod. Iskovao je zvezde. Zvezdano nebo je zapravo točak koji okreće Svarogov brat Perun i sadrži 12 zodijaka, koji simbolizuju 12 glavnih božanstava. Iskovao je Sunce i postavio ga je na nebo.

Stvaranje čoveka

Prema legendi, kada je Svarog završio sa stvaranjem sveta, odveo je svoju ženu Boženu Vidu, a prema nekim legendama žena mu je bila Lada, na zemlju da joj pokaže svoje delo. Dok se Svarog divio svom delu, Vida je zaspala pod krošnjom jednog stabla. Sanjala je kako svetom hodaju stvorenja slična Svarogu i njoj. Kada se probudila, rekla je Svarogu šta je sanjala. Svarog joj odgovorio da je i on mislio da upravljanje svetom prepusti zemaljskim bićima nalik na njih. Svarog je potom otišao do dva stabla i od njih stvorio ljude. Ti ljudi su bili su nemi i bez života. Čoveku je Svarog udahnuo život, a ženi je to učinila Vida. Od hrasta kje nastao muškarac, kome je Svarog dao ime Dobravko, a od lipe kojoj je Vida udahnula život nastala je žena kojoj je ona dala ime Ljubljanka. Svarog im je dodelio obavezu da stvore potomstvo koje će živeti na zemlji i koje će samo krojiti svoju sudbinu. Na taj način je završeno Svarogovo stvaranje sveta. Svarog je iskovao prvu burmu za bračni par i postao time zaštitinik braka. Naučio je ljude kako da obrađuju čelik.

Prema nekim legendama, Svarog je čekić upotrebio kad je stavarao zemlju i da bi Altirske planine prestale da rastu. Od iskri koje su nastajale pri svakom udarcu po vrhu Altirskih planina, nastali su bogovi.

Svevišnji Savrog

Svaroga su zvali i Višnji ili Svevišnji, a i dan danas Srbi tako nazivaju hrišćanskog boga. Svarog je predstavljao je gospodara bogova i brinuo se o poretku u vasioni. Bio je gospodar Svarge. Reč SvargaSwarga na sanskritu znači nebo, raj, nisko nebo. Svarga je u hinduizmu raj u kome borave pravični, pre svoje reinkarnacije. Kod Slovena je Svarga predstavljala svet bogova i mrtvih, slično nordijskoj Valahali. Tu se pominje Irij, kao deo Svarge, a to je bio raj, tačnije to su bili vrtovi u Svargi.

Ruski slikar Konstantin Vasiljev je izneo tezu o poreklu Svarogovog imena, koja razdvaja ime Svaroga na Svar ili Sunce i –og što je sufiks koji ima značenje mesta, što bi značilo da je Svarog upravlja mestom na kom živi Sunce, a to jest Vaseljena. Time se naznačava i njegova uloga o čuvanju Vaseljenskog, tačnije o poretku svemira i prirode.

Svarog je poštovan i kao bog Sunca, čuvar vatre i zaštitnik kovača. Međutim, uloge boga Sunca i boga vatre preuzimaju njegovi sinovi. Dajbog postaje bog Sunca, a Svarožić bog vatre i ognjšta. Ipak, nije sigurno da li je Svarožić jedno božanstvo ili predstavlja sve Svarogove sinove. Svarogova moć nad vatrom se označava i kao generativna i seksualna moć vatre. Generativna je ona koja rađa, jer je on stvoritelj, a seksualni nagon i strasti su metaforične osobine vatre.

Kolovrat i ognjište

Svarogov simbol je kolovrat, slovenska svastika, simbol sunca sa osam krakova. Na statuama Svarog je predstavljan sedeći, na prestolu, poput kralja. Na prsima je imao orla, a u rukama dva žezla koja su predstavljala Sunca. Na glavi je često imao šlem sa bivoljim rogovima. Ostali bogovi su bili ispred njega. Dan posvećen Svarogu je bio utorak.

Svarog je posedovao veliki kovački čekić. Svarogovo kultno mesto bilo je i ognjište i uz njega su se često vršili obredi posvećeni ovom bogu. Od životinja predstavljao ga je najčešće orao. Od biljaka bilo mu je posvećeno žito. U Svaroga su se Sloveni često kleli i ta reč data u zakletvi je morala biti ispunjena. Sem toga, prilikom sklapanja bratstava, mira i drugih važnih društvenih i političkih dogovora, Sloveni su se zaklinjali Svarogom i Suncem. Reč data Svarogu je imala mnogo veće znaćenje od reči datih drugim bogovima. Verovatno je to zato što je Svarog bio ipak čuvar reda, kako nebeskog, tako i zemaljskog.

U vreme Božića

Najznačajniji praznik posvećen ovom božanstvu je padao verovatno na 22. decembar, u doba zimske kratkodnevnice. Kasnije su mnogi običaji vezani za solarni kult, koji je pripisivan Svarogu, počeli da se praktikuju u doba Božića. Datum Božića je određen prema rimskom prazniku Saturnalijama. To je bio praznik posvećen bogu Saturnu, koji je trajao nekoliko dana i obuhvatao i zimsku kratkodnevnicu. Posle zimske kratkodnevnice koja je padala 24. na 25. decembar, Rimljani su u okviru Saturnalija slavili praznik posvećen nepobedivom Suncu i taj datum je uzet za dan Božića. Sami obredi koji se praktikuju na Badnji dan i Božić kod Srba i pojedinih drugih slovenskih naroda pokazuju koliko su ovi praznici bliski solarnom kultu.

Sloveni su verovali da se u vreme zimske kratkodnevnice rađa mlado Sunce, koje je trebalo ojačati. Praktikuje se niz radnji, poput paljenja badnjaka i potpaljivanje grana šljiva uz rečenicu ,„Ja te potpalih, a ti da mi rodiš„’. Ova rečenica na prvi pogled izgleda kao da se bakljom koja se prinosi šljivi preti. Međutim, bakljom se potpaljuje mlado Sunce i traži od njega da donese plodnost u nardnoj godini. Badnjakom se takođe ojačava Sunce i potpaljuje njegova snaga. Kako je Svarog solarno božanstvo, te sve radnje su namenjene njemu. Svarog i Svarožić predstavljanju velikog boga Sunca i malog božića Sunca.

Na Božić se rađa Svarožić i počinje da jača. Samo ime Božić potiče od toga da se tad rađa mali bog. Kasnije je hrišćanstvo preuzelo taj termin da bi time označilo praznik posvećen rađanju Isusa, koji zapravo nije u potpunosti bog, već bogočovek. Trebalo bi napomenuti da Sloveni smatraju Božić najznačajnijim praznikom, iako je ceo mit hrišćanstva zasnovan na Hristovom vaskrsnuću. Ovaj fenomen zapravo govori koliko je solarni kult kod Slovena ostao jak.

Bez obzira što je sačuvan u toponimima na Balkanu i u srpskim narodnim pesmama i predanjima, Svarog danas nije prisutan na način nakoji je nekad davo bio i što je smatran jednim od vrhovnih slovenskih božanstava. Razlog, verovatno, leži u činjenici da su mu uloge vremenom preuzeli Perun, Dajbog i Triglav. Tako je Svarog skoro nestao iz slovenskog pamćenja.

 

Inspiracija – „Mitološki svet Srba“, Aleksandar B. Laković, starisloveni.com

Fotografije: kriegerman.deviantart.com, Pinterestnordwelt-versand.de, nadica-janic.blogspot.rs

 

Ostavite odgovor