Bosansko-hercegovački ustanak, poznat i kao Nevesinjska puška, podignut je u okolini Nevesinja 1875. godine protiv Osmanlija. Vrlo brzo se proširio na ceo prostor Bosne i Hercegovine.
Ustanicima su oružjem i ljudstvom pomogale Kneževina Srbija i Kneževina Crna Gora, što je dovelo do otpočinjanja Srpsko turskog rata. Posledica ustanka i ratova koji su vođeni protiv Osmanske imperije bio je Berlinski kongres 1878. na kome su Srbija i Crna Gora dobile nezavisnost i veću teritoriju, dok je Austrougarska na 30 godina okupirala Bosnu i Hercegovinu, koja je ostala u sastavu Osmanskog carstva.
Prvo je došlo je do sukoba na brdu Gradac, poznatog pod imenom Nevesinjska puška i označio je tako početak opšteg ustanka u čitavoj Hercegovini. Ubrzo je palo i Nevesinje. To je dalo vetar u leđa ustanicima u okolini.
U Podgorici je u jesen 1874. ubijen Jusuf beg Krnjić, osmanski činovnik za koga se sumnja da ga je ubio bliski rođak vojvode Marka Miljanova. Turci su izvršili odmazdu nad stanovništvom i trgovcima. Ovaj događaj je poznat kao Podgorički pokolj. U jeku dešavanja, Crna Gora je tražila deo Hercegovine, što joj osmanska vlada nije ustupila, pa je došlo do crnogorske objave rata, juna 1876. To je odmah zatim učinila i Kneževina Srbija.
Pripreme za ustanak
Vođe ustanka u Hercegovini su bili Jovan Gutić, Simun Zečević, Ilija Stevanović, Trivko Grubačić, Prodan Rupar i Petar Radović. Oni su se tokom avgusta i septembra 1874. sastali i odlučili da počnu pripreme za ustanak. Doneli su odluke o pripremi oružja i municije, mesta koja bi bila za zbegove, pripremi podrške Crne Gore ustanku i pripremaju sve tako da se ustanak digne na proleće 1875. Ova grupa je u oktobru stupila u pregovore sa crnogorskim knezom Nikolom I Petrovićem. Knez, prvo, nije želeo ishitrena dejstva, pominjući nespremnost Rusije za rat sa Turcima. Pripreme su, bez obzira na sve, nastavljene. U bilećkom i trebinjskom vođe su bile serdar Todor Mujičić, Gligor Milićević, Vasilj Svorcan i Sava Jakšić.
Turci su saznali za pregovore i u dogovoru sa knezom i pokušali su da pohapse kolovođe, ali su oni pobegli u Crnu Goru u zimu 1874. na 1875. Velike sile su se umešale, naročito Austrougarska, koja je zbog svojih interesa u Bosni i Hercegovini tražila od Turske da pomiluje vođe ustanka i izvrši amnestiju. Turci su pristali pod pritiskom.

Ustaničke vođe su se vratile 1875. i nastavile su sa planovima oko dizanja ustanka. Plan je predviđao prvo oslobođenje nevesinjskog kraja, a onda i širenje na ostale delove Hercegovine. Turci su ganjali hajduke pod komandom Pere Tunguza koji su 5. jula na Cetnjoj poljani na planini Bišini napali karavan. Tako su Turci ušli u sukob sa naoružanim seljacima Jovana Gutića na brdu Gradac, severno od sela Krekova. Ovaj sukob je kasnije poneo naziv Nevesinjska puška i označio je početak opšteg ustanka u Hercegovini. Prvo je ustanak obuhvatio nevesinjski, a potom i bilećki i stolački kraj, potom gatački kraj i pogranični pojas ka Crnoj Gori. Čete od 50 do 300 ljudi i odredi od 500 do 2.000 ljudi su se okupljali da bi napadali turske granične karaule i begovske kule.
Turci su imali četiri bataljona (tabora) redovne vojske (nizami) sa ukupno 1.800 vojnika. Oni su bili raspoređeni su u Mostaru, Trebinju, Nikšiću, Foči i karaulama na granici. Uz nizame bio je veći broj bašibozuka (neredovne vojske). Turskim snagama je komandovao Selim paša kome je nadrđene bio Derviš paša, turski komandant u Bosni i Hercegovini.
Pošto je ustanak izbio, Turci su pokušali da dobiju na vremenu pregovarajući sa ustanicima, dok im ne stigne pojačanje. Ustanici su tražili smanjenje poreza, što su Turci odbili i borbe su se nastavile. Iz Bosne je stiglo još 4.000 nizama, a kasnije i još četiri bataljona nizama u Trebinje. Ustanici su tokom jula i avgusta 1875. uništili većinu karaula i zauzeli su Trebinje 5. avgusta. Trebinje su Turci oslobodili 30. avgusta. Krajem avgusta su počele borbe i u Bosni, a Srbija i Crna Gora su obećale pomoć.
Uspeh kod Nevesinja


Austrougarska je poslednjeg dana januara predala Porti novi predlog za reforme. Porta ga je prihvatila, ali ne i ustanici, što je nateralo Austrougare da počnu pregovore sa knezom Nikolom. Knez Nikola je tražio proširenje granica Crne Gore i njeno priznanje kao nezavisne države, kao uslov da prestane da momaže ustanike. U daljim pregovorima, Turci su ustanicima nudili amnestiju i pomoć na popravci kuća. Ustanici su tražili dodelu trećine zemlje hrišćanima i smanjenje turskih poseda samo na Nikšić, Foču, Trebinje, Mostar, Stolac i Pljevlju. Turci su ove zahteve odbili.

Bosansku ustanak

Pomaganje ustanka


Proleće 1876. je donelo nastavak akcija ustanika, naročito na Kozari, Prosari, Grmeču, Vučjaku i Motajici. Golub Babić je nabavio 200 pušaka, barut i olovo za njih. Uz Babića tu je bio i Ilija Bilbiju i Todor Sučević. Babić nije napao dobro utvrđene i branjene gradove, već je brojao uspehe prilikom napada na manje turske snage. Srbija je ušla u rat protiv Turske, što je pomoglo ustanicima. Ustaničko rukovodstvo 2. jula 1876. izdaje proglas o ujedinjenju Bosne sa kneževinom Srbijom.Tada komandu preuzima pukovnik Mileta Despotović iz Srbije. On je organizovao ustanike u vojsku, pooštrio je disciplinu i počeo je da planira osvajanje gradova. Zbog neuspeha Srbije u ratu sa Turskom i primirja 1. novembra, ustanak počinje da slabi. Nesloga među vođama ustanka se produbljuje, slabi disciplina, a sve to koriste Turci.
Izvestan neuspeh

U proleće 1877. ustanici su krenuli u napad sa 5.000 vojnika, ali sa ograničenim uspehom. Despotović sa ustanicima u maju prodire u središte Bosne, na šta Turci grupišu jake snage sa namerom da unište žarište ustanka kod Tiškovca i Crnih Potoka. Babić je pristupio izbegavanju frontalne borbe, ali Despotović je to odbio i sa 3.000 ustanika je zauzeo Sedlo. Tu su ih Turci napali i razbili i tako je došlo do vojnog sloma ustanka. Despotović je prešao Austriju, gde je zarobljen i interniran sa grupom ustanika. Babić je prešao na par dana u Liku, a zatim se vratio u Bosnu sa namerom da obnovi ustanak. Usamljen vojno i politički, nije uspeo da dobije pomoć ni od Srbije, ni od Rusije. Tada se održala Narodna skupština sa 200 delegata i izabrana je privremena narodna bosanska vladu sa 14 članova. U vladu su ušli Golub Babić, Vladimir Jonin, Jovo Bilbija, Jovo Skobla, Vid Milanović… Vlada je uskoro pohapšena, a Austrougarska je okupirala Bosmu i Hercegovinu 1878. po sporazumu sila na Berlinskom kongresu.Glavni uzroci neuspeha ustanka su bili nejedinstvo rukovodstva, nepovoljna spoljnopolitička situacija i nepravilan oblik borbi protiv nadmoćnijeg neprijatelja. Uspehe ustanika je iskoristila Austrougarska za svoje ciljeve.
Od Petra Mrkonjića do Henrija Mekvajera

U samom ustanku u Hercegovini učestvovao je potonji kralj Petar I Karađorđević, kao Petar Mrkonjić. I sam knez, a onda i prvi kralj obnovljene Kraljevine Srbije, Milan Obrenović, je učestvovavo u ratu.
Takovskim krstom su odlikovana tri strana junaka: američki dobrovoljac škotskog porekla, brigadni general Heri Mekvajer, ruski general Mihail Černjajev i ruski pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski. Černjajev je čak dobio i srpsko državljanstvo, a sa ruskim dobrovoljcima je učestvovao je na Moravskom frontu, gde je u bici na Šumatovcu izvojevao pobedu. Uz generala Černajeva u ratu je učestvovao pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski, koji je i poginuo kod Aleksinca 1876. Njegov lik poslužio je Lavu Tolstoju za lik Vronskog u romanu „Ana Karenjina„.
Henri Mekvajer je bio plaćeni ratnik koji je skupljao dobrovoljce u Crnoj Gori i učestvovao u Hercegovačkom ustanku, gde je upoznao Petra Mrkonjića. Ratovao je na strani Srbije pod ruskom komandom sa 2.000 svojih dobrovoljaca kod Aleksinca i Deligrada. Od Rusa je dobio Zlatnu medalju za hrabrost.
Fotografije: Wikipedia, Youtube, politikin-zabavnik.co.rs, slobodnahercegovina.com, virtualnahercegovina.com, postesrpske.com, tesla.prsha.stageandtest.com, trebinjelive.info, magacinportal.org
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
Sveti Joakim i Ana: Poklonite nešto crveno, udelite siromašnima i klonite se svađa
-
Uvertira za Holokaust: Hitlerova sujeta je potegla duge noževe
-
Plavooki otac Turaka: Od zaostale carevine stvorio modernu republiku, a zemlja ga neće
-
Ljubav britkog pera i oštrog uma: Kako su se, i pored teškog života, voleli Radoje i Natalija
-
Veliki bečki rat za malo mira: Astrolozi određivali dan i čas potpisa zaraćenih strana