Od kad je civilizacije, ljudi su se obrazovali uglavnom pri hramovima i crkvama. Tako je bilo i kod nas. U srednjevekovnoj Srbiji ljudi su se opismenjavali pod kupolama crkava. Tek poneko, kao na primer deca vlastele imala su tu čast da uče na dvorovima gde su vlastelini angažovali najobrazovanije ljude toga doba da njihove potomke uče čitanju, pisanju i mnogim veštinama ne bi li ih pripremili za buduće dužnosti. Malo po malo, nastale su prve škole u Srbiji. Danas je osnovna škola obavezni deo obrazovanja.
Škole u crkvama
Sem bogosluženja, monasi su se vrlo revnosno bavili podučavanjem dece, uglavnom mladića. Manastiri poput Sopoćana, Studenice, Pećke patrijaršije su bili najvažnije institucije obrazovanja. Dečaci su mogli su se obrazuju i kod sveštenstva u svojoj parohiji.
O svetovnim školama u Srbiji u srednjem veku malo se zna. Ono što je sigurno, učilišta su postojala u većim naseljima i pri dvorovima , a najviše pažnje je posvećivano pisanju, čitanju, tumačenju skraćenica i pojanju, odnosno najosnovnijem muzičkom obrazovanju.
Posle pada srpske srednjevekovne države, ne postoje pouzdani podaci koji bi potvrdili razvoj školstva u Srbiji. Posle Velike seobe, narod je trpeo snažan pritisak katoličke crkve koja nije birala načine za pokrštavanje Srba. U odbrani od pokrštavanja najviše su pomogli domaći sveštenici i učitelji iz Rusije, koji su sredinom 18. veka došli u Srbiju. Između ostalih, došli su Maksim Suvorov, koji je otvorio Slavjansku školu i Emanuel Kozačinski, koji je otvorio Latinsku školu. Upravo ti učitelji stvorili su temelje za kasniji razvoj obrazovnog sistema u Srbiji.

U porti crkve u Krnjevu, smeštena je zgrada stare škole. Građena je 1779. godine. Kao jedina škola u ovom kraju u to vreme, radila je pod okriljem manastira Manasije i smatra se pretečom Velike škole u Beograd . Tradiciju prve škole u Krnjevu nastavila je sadašnja osnovna škola u Krnjevu.
Mala grčka škola za male Grke

U prvim godinama 18. veka u Beogradu je radila Mala grčka škola, koja je nastavu imala u okviru Mitropolitovog dvora, smeštenog pored Saborne crkve. Finansirali su je grčki trgovci iz Beograda, čija su deca pohađala školu. Međutim, dolaskom Austrijanaca u Beograd, Grci su masovno počeli da se iseljavaju, pa je školi pretilo zatvaranje. Onda je reagovao tadašnji mitropolit Mojsije Petrović, angažujući Grka Gerasima da uči srpsku decu koja su, u međuvremenu, počela da pohađaju školu.
To se desilo 1718. godine, koja se može smatrati godinom osnivanja najstarije osnovne škole u Srbiji, iako je o ovom vrlo diskutabilno pisati. Posle Gerasima, učitelj u školi bio je još jedan Grk, Konstantin, da bi posle njega iz Rusije došla braća Maksim i Petar Suvorov, zaslužni za razvoj srednjeg obrazovanja u Srbiji. Škola je prvo nosila ime Mala Srpsko-slovenska škola, a potom je preimenovana u Varošku osnovnu školu.
Kada je 1739. godine potpisan Beogradski mir, grad se ponovo našao pod vlašću Turaka, koji su ugasili školu, a kasnije i porušili Mitropolitov dvor.
Mala – Velika škola

Posle Prvog ustanka, škola menja ime. Od 1809. godine zvala se Mala škola. Bila je smeštena je u prizemlju tek osnovane Velike škole, u zgradi sadašnjeg Muzeja Vuka i Dositeja i imala tri razreda. Nešto kasnije, škola počinje da radi pored Saborne crkve i zabeleženo je da je 1815. imala jednog učitelja, 1819. dva, a 1829. tri. U monografiji je navedeno nezadovoljstvo učitelja iz 1871. godine povodom uvođenja dnevnika rada.
Evo šta piše: „…da je to velika danguba i trošak i šteta, a da nema niko koristi“. Polovinom 1898. godine otvaraju se 5. i 6. razred, a iz tog vremena ostalo je zabeleženo mišljenje šskolskog nadzornika Jevrema Ilića. „Ne sme se gubiti iz vida cilj nastave da učenik sam misli i da samostalno kazuje u obliku neke izvesne celine što je naučio. Najgore se predaje slovenski jezik, a ni deklamacijama se ne poklanja dužna pažnja, pa ni drugim veštinama. Neko dete iskrivi leđa, neko legne na klupu, neko iskrivi glavu, a ne obraća pažnju na držanje pisaljke„, zabeležen je izveštaj nadzornika, uz zapažanje autora monografije „taj Jevrem kao da je juče obišao naše škole„.
Zapuštena Žarkovačka škola

U Srbiji je, krajem prve vladavine Miloša Obrenovića, bilo ukupno 88 osnovnih škola, 101 učitelj i 2.966 učenika. Ustavobranitelji su školstvu poklanjali veću pažnju, pa se i broj osnovnih škola povećao. U Beogradskom okrugu, 1870. godine bilo je svega 39 škola. U takvoj Srbiji u selu Žarkovu, pored Beograda, seljani su se organizovali da bi 1840. godine otvorili školu.
Šta se, zapravo, desilo? Kmet Miloš Životić sasvim je slučajno je otkrio da njegov sluga Stojan Čola zna da čita. Stojan, koji je kod Životića čuvao svinje, objasnio je svom gazdi da je tri godine učio školu u jednom manastiru u Sremu. Kmet je odmah sutradan sazvao selo i predložio im da otvore školu, jer učitelja, Stojana, već imaju. U selu je bilo dosta dece stasale za školu, pa su se seljaci složili.
Pošto su srpske vlasti proverile Stojanovo znanje, otvaranje prve škole u Žarkovu je odobreno. Ona je smeštena u staru opštinsku sudnicu, pletaru.
Prema kasnijem svedočenju Radovana, Miloševog sina, koji je te godine sa još 20 dece krenuo u školu, u ovoj zgradi nije bilo ni stolica ni stolova. I učitelj i đaci sedeli su na asurama i tronošcima.
Učilo se čitanje, pisanje, osnovne računske radnje i crkveno pojanje. Među tim prvim đacima bila je i jedna devojčica po imenu Stanica.
U Trgovačkoj ulici ili Ace Joksimovića broj 40 u Žarkovu još se nalazi školska zgrada koja je kasnije izgrađena i nazvana Stara škola. Ona je proglašena za spomenik kulture i kao takva pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika.
Niče škola pored crkve
Škola se do 1878. godine zvala Osnovna škola kod Saborne crkve, zatim do 1925. Osnovna muška i ženska škola kod Saborne crkve, a do 1945. nosi naziv osnovna škola „Kralj Petar„. Do 1951. bila je Osnovna škola broj jedan, potom osnovna škola „Braća Ribar„. Od aprila 1993. godine zove se osmogodišnja škola „Kralj Petar Prvi„.

Današnje zdanje škole projektovala je 1907. godine, prva žena arhitekta u Srbiji Jelisaveta Načić. Bila je to jedna od najmodernijih zgrada za osnovnu nastavu u Beogradu i Srbiji. Zgrada škole je nekada bila svojina Saborne crkve. Godine 1905. crkva je ustupila beogradskoj opštini deo zemljišta za podizanje osnovne škole, a deo je prodat Francuzima za zidanje ambasade.

Školski odbor osmoletke „Braća Ribar“ posetio je jula 1954. patrijarha Vikentija i zamolio ga da se kancelarije sveštenstva Saborne crkve i stan čuvara crkve ustupe školi zbog velikog priliva učenika. Patrijarh Vikentije je izašao u susret školskom odboru. Uprava Saborne crkve tražila je od škole da za potrebe crkve sazida zgradu makar i montažnu u crkvenom dvorištu, ali školski odbor nije pristao na to, pa je bratstvo Saborne crkve na kraju moralo da se iseli iz svojih prostorija. Ovo pitanje nikada nije rešeno.
Slikar Steva Todorović, nekadašnji predsednik Prvog beogradskog pevačkog društva i osnivač Gimnastičkog društva, uveo je u ovu školu nastavu fizičkog vaspitanja.
U ovoj školi je Ivan Meštrović vajao Pobednika, zaštitni znak Beograda, a 1923. je u školskom dvorištu odigrana prva košarkaška utakmica u Beogradu.
Mnoge istaknute ličnosti bile su u ovoj školi ili učitelji ili đaci. Nekiod njih su Vuk Stefanović Karadžić, Dositej Obradović, kralj Petar I Karađorđević, Stevan Stojanović Mokranjac, Mihajlo Petrović – Alas, Marko i Aleksa Čelebonović, Moša Pijade, Jurica i Lola Ribar, Ružica Sokić, Nikola Simić, Minja Subota, Vladeta Jerotić, Svetozar Gligorić, Zoran Slavnić, Dragan Kapičić…
Škola se nalazi u samom kulturnom i istorijskom delu grada. Škola spada u spomenik kulture.
I Požarevac dobio školu

Druga osnovna škola koja je počela sa radom u Srbiji bila je osnovna škola „Dositej Obradović“ u Požarevcu. Ovo ime škola nosi od 1919. godine, a osnovana je 1733. godine, na inicijativu učitelja Pavla Meštera, koji je podučavao tridesetak učenika u jednoj trošnoj zgradi sa zemljanim podom.

Svojevremeno, u ovoj školi je predavao i Đura Jakšić, koji je napisao jednu pripovetku čiji junaci su bili stvarni likovi iz škole i njene okoline. Na primer, lik učitelja Sime Nikolića nastao je po uzoru na Jakšićevog tasta Simeuna Nikolića koji je, ujedno, bio i učitelj u školi.
Ostružnički đaci u „Karađorđu“

Malo koja škola može da se pohvali da je imala tako reprezentativnu prvu generaciju đaka. Osnovna škola „Karađorđe“ je najstarija svetovna škola u Srbiji, jer su do tada škole otvarane pri crkvama i manastirima. Kada je, prema tadašnjoj praksi, počela sa radom 1. avgusta 1805. godine, među „prvacima“ su se našli Karađorđev stariji sin Aleksa, kao i sinovi ili najbliži rođaci brojih starešina iz Prvog srpskog ustanka i to Jovica Milovanović, sinovac Mladena Milovanovića, Milan i Ivan Stojković, sinovi Milenka Stojkovića, Radovan Doljančević, sin Aćima Dolanca i Maksim Ranković, sin poznate ustaničke porodice Ranković iz Ostružnice. Njihov učitelj bio je Nikola Nikolajević, koga su kmetovi plaćali 400 groša godišnje, dok su udžbenici nabavljani iz Budima. Nikolajević je kasnije oženio Karađorđevu unuku Poleksiju, a njihove tri ćerke takođe su pohađale ovu školu.
Svi nabrojani đaci su kasnije, 1808. godine, upisani u Veliku školu u Beogradu, preteču visokoškolskih ustanova u Srbiji. Tamo su ostali do 1809. godine i početka bitke na Kamenici, kada su umesto pera i knjiga, u ruke uzeli puške i sablje.

U Kragujevcu je oktobra 1838. osnovan Liceum Knjažestva serbskog (Licej), prva viša škola u Srbiji. Ona je 1841. premeštena u Beograd. Licej je postojao do 1863. kada prerasta u Veliku školu, koja je imala tri fakulteta: Filozofski, Tehnički i Pravni.

Na teritoriji Vojvodine, počeci obrazovanja bili su u 11. i 12. veku, sa osnivanjem prvih škola pri katoličkim manastirima u Titelu i Baču. Avram Mrazović je 1. maja 1778. u Somboru osnovao prvu srpsku osnovnu školu „Normu“, koja je najstarija ustanova za obrazovanje učitelja za slovensko stanovništvo na jugu Evrope. Karlovački mitropolit Stefan Stratimirović je 1791. u Sremskim Karlovcima osnovao Karlovačku gimnaziju.
Beogradski univerzitet je osnovan 1905. Posle Drugog svetskog rata iz Beogradskog univerziteta su se odvojili Univerzitet u Novom Sadu 1960, Univerzitet u Nišu 1965, i Univerzitet u Podgorici 1974.
Ovde nisu pomenute sve škole. Teško ih je i utvrditi koliko ih je bilo. Bitno je da ih je bilo. Srećan vam svima početak nove školske godine!
Inspiracija – beleske.com, obrazovanje.omladina.net travel.rs, penzin.rs
Fotografije: citypictures.net, beobuild.rs, osnovneskole.edukacija.rs, beogradudevetnaestomveku.wordpress.com, rentastan.com, pomenicikulture.org.rs, istorijskabiblioteka.com, kupindo.com, narodnimuzej.rs, blic.rs, kaldrmaskragujevac.rs autonomija.info, radiomagnum.rs, avantartmagazin.com
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
Bitka kod Galipolja 1915: I misterija i pokazna vežba male vojske
-
Jahanje na talasu: Astrološki pogled na Džokera
-
Kako se Srbija izvukla iz ekonomske krize: Ni dinar više, ni za kralja, ni za popa!
-
Umesto sveća, cveća i venaca: Sećanje na veliku Kolubarsku bitku koja je ušla u vojne udžbenike
-
Čudesna kafa: Od koza koje su plesale do neverovatnih 146 milijardi popijenih šoljica
2 thoughts on “Au, što je škola zgodna: Nema ništa bez obrazovanja!”
Ostavite odgovor
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Bravo Nataša, uvek si aktuelna i zanimljiva! Edukativna, takođe! Uživala sam a i naučila što-šta.
Hvala najlepše! ❤