Orijentalna kasaba dala prvu štampanu knjigu: „Beogradsko četvorojevanđelje“ prkosi zaboravu

Bio je to davni 16. vek. Tačnije, sredina 16. veka. Beograd je već 31 godinu pod osmanskom vlašću i bio je jedan od najprometnijih gradova u ovom delu Evrope. Bilo je u Beogradu u to vreme raznih došljaka, pa čak i onih iz dalekih krajeva poput Arapa, Persijanaca, Tatara… Dolazili su sa svojom robom, a Beograd je menjao izgled i postajao prava  orijentalna kasaba. Dobio je i prvu kafanu. Naravno, Beograd je osvojio Sulejman II Veličanstveni 29. avgusta 1521, ali o tome u nekom od narednih tekstova.

Sulejman Veličanstveni

Pre nego što vam ispričam priču o prvoj knjizi štampanoj u Beogradu, moram da napomenem da je prvu srpsku štampariju (ili drug,u koja je štampala na ćirilici)  osnovao Đurađ Crnojević, zetski vojvoda na Cetinju 1493. godine. Mašine su donešene iz Venecije, koja je bila centar štamparske Evrope. Kako su došli Turci, tako je rad štamparije prekinut.

Manastir Svetog Đorđa u Novom Goraždu gde je bila štamparija

Kod Goražda je 1519. osnovana štamparija u manastiru Svetog Đorđa. Smatra se da je nju osnovao mileševski monah Božidar Goraždanin. Ta štamparija je radila do 1523, dok je u isto vreme u Veneciji Božidar Vuković iz Podgorice osnovao najdugovečniju srpskoslovensku štampariju. U njoj su, sa povremenim prekidima, štampane srpskoslovenske knjige do 1597. godine.

Manastir Rujan

U to vreme, ali pod teškim i u skoro nemogućim uslovima, u  Srbiji su štamparije osnivane pri manastirima. One su brzo prestajale sa radom, jer je bila velika nemaština, a Turci su neprekidno pljačkali i harali. Knjige su u 16. veku štampane u manastirima Rujan, Gračanica, Mileševa i u Mrkšinoj crkvi. Sem ovih štamparija, osnovane su i dve štamparije u gradovima, u Beogradu 1552. godine  i u Skadru 1563. Bila su to jedina dva grada na Balkanu u kojima su se štampale knjige na srpskoslovenskom jeziku. Ostale dve štamparije u to vreme, u Senju i Rijeci su štampale knjige na glagoljici.

Beogradsko četvorojevanđelje

Prva knjiga štampana u Beogradu je „Beogradsko četvorojevanđelje„. Prošle godine je bila izložena u Muzeju grada Beograda. Štampanje je završeno 4./17. avgusta 1552. Godina na knjizi je označena na vizantiski način – 7060. Knjiga je štampana u prvoj beogradskoj štampariji, osnovanoj sredinom 16. veka u kući kneza Radiše Dmitrovića, koji nije štedeo da bi izlio sva slova i to baš u Beogradu. Na žalost, kraj štampanja „Beogradskoj jevanđelja“ niije dočekao, umro je. Štampanje je nastavio Trojan Gundulić. On je bio trgovac iz  Dubrovnika, koji se naselio u Beogradu. Smatra se da je trgovao baš knjigama.

Koliko se o knezu Radiši ne zna, toliko se o Gunduliću zna. Trojan je jedno od vanbračne dece Federika Gundulića, dubrovačkog plemića i pučanke, najverovatnije služavke u njegovoj kući, Tomuše. Iako ga je otac priznao, nikad nije stekao plemićku titulu. U Dubrovniku je završio berberski zanat, kojim se i bavio u Beogradu. Pored toga, bavio se i trgovačkim poslovima što mu je omogućilo da isfinansira štampanja knjige.

Ceo proces štampanja „Beogradskog četvorojevanđelja“ završio je jeromonah Mardarije iz Mrkšine crkve. Kako je i gde jeromonah Mardarije naučio štamparski zanat, ne zna se. Pretpostavlja se da je učio zanat u prvoj mileševskoj štampariji, između 1544. i 1546. godine. „Beogradsko četvorojevanđelje“ je njegova prva knjiga i njegov najbolji rad. Jeromonah je, u ono vreme, bio i redaktor, tehnički urednik, priređivač i korektor.

Beogradsko četvorojevanđelje“ je štampano na papiru, u folio formatu, krupnim ćiriličnim slovima na srpskoslovenskom književnom jeziku, dvobojnom crveno-crnom štampom. U knjizi su izložena četiri jevanđelja po Mateju, Marku, Luki i Jovanu.

Beogradsko četvorojevanđelje“ spada u knjige velike osmine, jer je veličina njenih listova 20 x 30 centimetra. Tekst je složen u 24 i 25 redova i ima 211 listova. Knjiga je ukrašena ornamentima rađenim u kuvanom drvetu orahovine. Sadrži osam velikih ornamenata i 392 inicijala. Uglovi i spoljne strane isprepleteni su belim šarama. Crtana slova su ukrašena stilizovanim listićima ili okićena belim lozicama. Tip slova i inicijala preuzet je iz starih srpskih rukopisnih knjiga i vidi se uticaj srednjevekovnog, sopoćanskog slikarstva. Na osnovu vodenog žiga ili lađarske kotve koja se nalazi u krugu, a iznad koje stoji šestokraka zvezda, zaključuje se da je papir za štampu ove knjige nabavljen u Italiji. Između celina uvezani su prazni listovi.

U pogovoru „Beogradskog jevanđelja“ pominnje se knez Radiša, pa Gundulić koji je štampariju preneo u svoju kuću i „grešni, mnogo okajani i poslednji među monasima, jeromonah Mardarije iz manastira zvanog Mrkšina crkva„.

Pećka patrijaršija

Pećka patrijaršija nije uspela da osnuje ni jednu štampariju. Pokušala je da obnovi mileševsku štampariju 1557. godine. „Beogradsko četvorojevanđelje“ bilo je poslednja srpska knjiga do obnove štamparske delatnosti 1831. u Kneževini Srbiji.

Biblioteka grada Beograda

Danas postoji oko 40 sačuvanih primeraka „Beogradskog četvorojevanđelja“. Sem u Biblioteci grada Beograda, u Beogradu postoji još 13 primeraka ove knjige.

 

 

 

Fotografije: Wikipedia, Linkedin, naseblago.rs, magacinportal.org, infoera.rs, galerija.metropolitan.ac.rs

 

Ostavite odgovor