Tragedija hrabre, crne žene: Nina Simon je bila neprilagođena za život i doktor za muziku (VIDEO)

Nikad nije bilo lako biti crnac ili crnkinja u Sjedinjenim Državama. Da ne objašnjavam sad, znate i sami neke stvari, zato ću se ovog puta fokusirati na ženu – crnkinju koja je ustala protiv svih tih ograničenja. Da, bila je to jedna Nina Simon. Ili, ako vam je draže, Junis Katlin Vejmon, kao šesto od osmoro dece. Prvo, hrabra, talentovana, drugačija, nije odustala i postala je glas crne Amerike protiv ugnjetavanja. Bila je jedna od najinspirativnijih figura u muzičkom svetu. Najkraće rečeno – doktor za muziku, gospođa Nina Simon.

Talenat se brzo prepoznao

Rođena u Trajonu, u Severnoj Kalrolini jednog februara 1933, naučila je da svira klavir sa tri godine. Naravno, i pevala je u horu. „Sve što mi se dešavalo kao detetu uključivalo je muziku„, prisećala se Nina u svojoj autobiografiji „I Put a Spell on You„. “Svi su svirali muziku. Nikada nismo od nekoga učili da sviramo. To se jednostavno kod nas dešavalo prirodno. Kao kad učimo da hodamo.”

Veoma rano je svima postalo jasno da Nina poseduje dar i već sa šest godina je svirala kao pijanista u crkvi. Njena majka spremala je po kućama i nova gazdarica se zainteresovala za Ninu i ponudila se da joj plaća časove klavira. Postala je učenica Mjuriel Masinovič, koja je bila veliki ljubitelj Baha, i tu svoju ljubav je prenela i na Ninu. “On je tehički savršen. Kada sam počela da razumem njegovu muziku, nisam želela ništa drugo nego da postanem pijanista. Zahvaljujući Bahu, posvetila sam svoj život muzici, a gospođa Masinovič otkrila mi je njegov svet„. Sad vam je, možda, jasno zašto je Nina muzički genije. I postala je prva afroamerikanka koja je svirala klasičnu muziku. Uz pomoć dobrih ljudi, nastavila je muzičko školovanje u Njujorku.

Menja ime da bi pevala po klubovoma

Iako je morala da napusti školu zbog nedostatka novca i da se vrati porodici u Filadelfiju, Nina je počela da daje časove klavira, kako bi zaradila nešto, ali je ubrzo shvatila da neki njeni studenti zarađuju višestruko više od nje, svirajući po klubovima u Atlantik Sitiju. To je bio i njen sledeći korak, ali zbog majke koja je bila veoma religiozna, morala je da promeni ime pod kojim nastupa, kako ona nikada ne bi saznala čime joj se ćerka bavi. Tada se i odlučila za umetničko ime Nina Simon. Nina je nastalo od španske reči „niña„, što znači „devojčica„, jer ju je takozvao dečko, a Simon je preuzela od francuke glumice Simon Sinjore (Simone Signoret). Vrlo brzo i lako je dobila naklonost tekstopisaca poput Langstona Hjuza, Loren Henzborija i Džejmsa Boldvina.

Htela je da upiše institiut „Kartis“ u Filadelfiji. Nina se veoma razočarala, ali je odlučila da vežba još više kako bi bila bolja na prijemnom ispitu sledeće godine. Odustala od te ideje kada je saznala da razlog zašto nije upisala „Kartis“ nije njeno „loše“ izvođenje, već boja kože. Ova i druge nepravde uticaće na njeno kasnije društveno angažovanje. Hrabra, talentovana, drugačija.

Nije umela sa novcem i muškarcima

Prvi album je izdala 1957. sa pesmama „Plain Gold Ring“ i naslovnu numeru „Little Girl Blue“. Album je sadržao njen jedini top 20 pop hit „I Loves You Porgy“ iz mjuzikla Džordža i Ajre Geršvin „Porgi i Bes“. Kao i tokom čitavog života, a i slično mnogim ženama njenog talenta, Nina nikada nije umela sa novcem i muškarcima. Tako je, pošto je snimila svoj prvi album, potpisala i ugovor kojim se odriče svih prava na njega, što ju je koštalo više od million dolara.

Objavila je ona mnogo albuma od kraja pedesetih, preko šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, kao što su „The Amazing Nina Simone“ (1959), „Nina Simone Sings Ellington!“ (1962), „Wild Is the Wind“ (1966) i „Silk and Soul“ (1967). Pevala je kovere za razne pesme kao što su  Bob Dilanova „The Times They Are A-Changin’“ i pesma Bitlsa „Here Comes the Sun“. Pokazala je svoju neverovatnu senzulanost pesmom „Take Care of Business“ iz 1965. kao i „I Put a Spell on You“ i „I Want a Little Sugar in My Bowl“ iz 1967. na albumu „Nina Simone Sings the Blues“.

Mnogi su mislili, kad su čuli njenu obradu pesme „I Put a Spell on You“, da slušaju muškarca. Onog razjarenog, besnog i strasnog muškarca, koji peva o tome da je ona samo njegova. Ali, bila je to žena – Nina Simon. Njenu muziku su doživljavali kao gospel, džez i folk i nju kao „veliku svešenicu soula„. Mrzela je da je tako zovu. Nije volela ni daje zovu džez pevačicom. „Ako je već trebalo da me nekako etiketiraju, trebalo je da me nazovu „narodnom pevačicom“, jer je u mom muziciranju bilo više narodskog, od bluza od džeza, napisala je kasnije u svojoj autobiografiji.

Rasizam na svakom koraku

Nastupajući po klubovima širom Amerike, na svakom koraku sretala se sa rasnom netrepeljivošću. Njen temperament nikada nije bio takav da oćuti, čak ni u situacijama kada se pominjalo samoubistvo. Malo je žena, a još manje umetnika sa takvom hrabrošću. Ona postaje glas društvenog pokreta, glas crne, potlačene Amerike, za koji ste bili sigurni da nikada neće zaćutati. „Moj bes je bila moja vatra.” Posle bombaškog napada na crkvu u Alabami, kada je poginulo četvoro dece, i ubistva vođe društvenog pokreta Medgarda Eversa, Nina je napisala „Proklsetstvo Misisipija. Nina je pesmu počela šaljivim tonom govoreći da je ovo “pesma za mjuzikl, ali on još nije napisan”, nastavljajući zatim da ređa scene sa američkog juga i obraćajući se publici koja je zanemela od šoka: „Mislili ste da se šalim, zar ne?„.

Tokom šezdesetih godina Simon je imala zapažene hitove „Ain’t Got No-I Got Life/Do What You Gotta Do“ i „To Love Somebody„, koju su kasinije izveli Bi Džiz.

Razvod i pokušaj samoubistva

Lični život je trpeo zbog svega, pa se razvela1970. Ćerku je, zbog obaveza, viđala retko i to vodi ka otuđenju njih dve, koje će, sa povremenim prekidima, trajati godinama. Pošto su ubijeni Martin Luter King Mlađi, Malkolm Eks i Lorene Hansberi, Nina se razočarava u zemlju u kojoj živi. Publika na njenim koncertima je u to vreme bila suviše pričljiva i bučna i Nina je često upadala u rasprave sa njima. Optužili su je za utaju poreza, a izdavačke kuće joj ne isplaćuju sume koje joj pripadaju.

Zbog svega toga, napustila Sjedinjene Države, preselila se na Barbados, a zatim 1974. i u Libiju. Tamo joj se pridružila i ćerka i zbog njenog školovanja, Nina odlučuje da se presele u Švajcarsku. U tom trenutku, njena karijera je potpuno utihnula i ona odlazi u London da bi pokušala da je oživi. A onda upoznaje prevaranta koji obećava da će je finansijski podržati i obezbediti joj nastupe. Umesto toga, opljačkao ju je, pretukao i napustio. Kada britanske vlasti nisu ništa učinile tim povodom, Nina je pokušala da se ubije progutavši 35 pilula za spavanje. Probudila se sledećeg dana, u bolnici.

https://www.youtube.com/watch?v=EJIVV-mnPyY

Simon se na muzičku scenu vratila 1978. godine albumom „Baltimore„, koja je bila i naslovna pesma koju je radio Rendi Numan. Kritičari su album lepo ocenili, ali su isto tako dali zamerku da nije komercijalan.

Veliki povratak

Simon je doživela renesansu u karijeri osamdesetih godina prošlog veka, kada se njena pesma „My Baby Just Cares For Me“ upotrebila za reklamu  za parfem Chanel No. 5 u Velikoj Britaniji. Pesma je tako ušla među deset najboljih pesama u Britaniji 1985. godine. Takođe je napisala autobiografiju „I Put a Spell ​​on You„, koja je objavljena 1991. godine. Njen sledeći snimak „A Single Woman“ pojavio se 1993. godine.

“Ona nije pop pevačica. Ona je diva, beznadežni ekscentrik koji je spojio svoj čudni talenat i naprasiti karakter i pretvorio sebe u silu prirode, egzotično biće čije je svako pojavljivanje legendarno”

Povremeno putujući, Nina je održavala snažnu vezu sa obožavaocima koji su punili koncertne sale kad god je nastupala. Godine 1998. pojavila se u Njujorku na svom prvom putovanju posle pet godina, nastupala je Nju Džerziju u „Performing Arts“ centru. Kritičar Njujuork Tajmsa je, odgledavši koncert, rekao da „u njenom glasu još ima moći“ da je epokazala „omiljeni zvuk, svoju proslavljenu ličnost i repertoar koji ih oboje stavlja na pijedestal„. Iste godine, Simon je prisustvovala proslavi 80.  rođendana predednika Južnoafričke Republike, Nelsona Mendele.

Nina nikada nije bila predvidiva žena i umetnik. Njeni ekscentični ispadi bili su poznati svima. Kada je okopavala baštu, zamolila je decu kod komšijskog bazena da ne prave buku, a pošto oni ni posle treće molbe nisu hteli da se smire, Nina je uzela pušku i opalila u vazduh hice upozorenja.

„Nema opravdanja za mlade koji ne znaju ko su heroji i heroine“, izjavila je u jednom intervjuu.

Van muzike se nije snalazila

Njen život je bila muzika i nije se snalazila ni u jednoj oblasti života, van nje. Ta tragična crta pomešana sa njenim talentom i genijalnošću učinila je da nastane kult obožavanja koji nijedna umetnica nije stekla. Da, bolovala je od teškog mentalnog oboljenja, to vam je jasno, nadam se?

Godine 1999. Simon je nastupala na Ginisovom Bluz Festivalu u Dablinu, u Irskoj. Na sceni joj se pridružila ćerka Liza Simon Keli otpevavši nekoliko pesama. Liza, koja je ćerka iz Nininog drugog braka sa menadžerom Endruom Stroudom, krenula je maminim stopama. Na mnogim nastupima, pojavila se na Brodveju u predstavi „Aida„, koristeći scenski naziv „Simon„.

Nina se borila sa rakom dojke. Umrla je u 70. godini života 21. aprila 2003. godine, tiho u snu, u svom domu u Kari-le-Rueu, u Francuskoj.

Inspiracija mnogima

Pre nego što naustila ovozemaljski svet, Nina je ostavila trajni pečat u svetu muzike, umetnosti i aktivizma. Pevala je delivši svoju istinu, a njen rad je bio simbioza emocije i moći. Simon je inspirisala mnogo izvođača, uključujući Aretu Frenklin, Loru Niro, Džoni Mitčel, Lorin Hil i Meshel Ndegeosolo. Njen duboki, prepoznatljiv glas i dalježivi u svetu filma i filmske muzike.

Objavljena su dva dokumentarca o životu Nine Simon 2015. „Neverovatna Nina Simon“ i „Šta se dogodilo, gospođice Simon?„. Drugi film je bio nominovan i za Oskara, a predstavio je tragediju njenog života i svu torturu koju je prošla, kao torturu njene devojčice. Ninu je takođe igrala glumica Zoe Saldana u biografskom filmu „Nina“ 2016. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=moOQXZxriKY

 

 

Inspiracija – biography.com, elle.rs

 

Fotografije: Pinterest, Linkdin, sacurrent.com, essence.com, northcarolinamusichalloffame.org, thoughtco.com, indiewire.com, michaelputland.com, nydailynews.com, therangeplace.boards.net

Ostavite odgovor