Žal za jugom: I ova predstava je završena, doviđenja, dobri moj! (VIDEO)
Prošlo je mnogo izmaglica, ledenih kiša, kao drenovine suvog vazduha, noći bez dana, dana bez svitanja, života od danas do sutra… do jedne letnje noći u vojvođanskoj, preciznije, bačkoj ravnici. Tisi sam dozvolila da mi mazi dlanove i unosi studen u buduće događaje. Nisam ni znala koliko suza imam, dok ne potekoše. Čuli su se stihovi „… vuče te đavo na tu stazu, a ispred sebe imaš dobri, stari, izlizani drum… ukrstim politru i noć, i na taj krst se, tu i tamo, prikivam…“, dok je krokan tekao venama, moje suze rekom, a sećanja su probala da mi pomute jedno leto i još jedan od onih mojih, svojeglavih i zamršenih života. Svaki je, od tih životarisanja, završen. Ubijen. Skončan. Zanavek uspavan. Sećanja su muke. Zato volim kad spavaju.