Braniću danas jednu pesmu. Ljubavnu. Braniću danas i muzičare. Melodija je tužna i podseća na Nemačku. Ovo je priča o pesmi „Lili Marlen„. Da, to je ta „ozloglašena“ pesma koju ću ja danas da branim. Odmah da znate, reč je o planetranom hitu koji se vinuo avgusta 1941. baš iz Beograda. Kamo sreće da je samo pesma… Zapravo, ta pesma je jedina prava pobeda ondašnje Nemačke. Jer pesma je nadživela sve bombe, sve užase i zlodela. Voleli su je i nemački i saveznički vojnici. Slušali su je, nimalo krišom, i Vinston Čerčil i Josip Broz Tito. Ne znam da li ću uspeti nameri da je odbranim, ali bar pročitajte o optuženoj strani. Ovo je njena strana priče.

Čim su ušli u Srbiju i Beograd, Nemci su krenuli sa svojiom politikom. Poručnik Karl Hanc Rajntgen je pokrenuo radio stanicu, prebacivši tehniku iz zgrade Srpske akademije nauka i umetnosti, gde je bio radio do šestoaprilskog bombardovanja, u kneza Miloša 16. Emitovanje nemačkog radija na frekvenciji radio Beograda je počelo 25. aprila 1941. i signal se čuo u celoj Evropi i na severu Afrike.
Radio nije baš mogao da se pohvali nekom muzikom, jer su bili „osuđeni“ na šezdesetak ploča koje su vrteli u krug, na pola dana. Zato su iz Beča stigla dva paketa ploča za bacanje. Među svim tim đubretom bila je pesma iz 1939. koju je pevala Lale Andersen. Norbert Šulce je komponovao muziku. Ploča je do tog trenutka prodata u jedva 700 primeraka.
„Lili Marlen“ se, prema nekim tvrdnjama, puštala tri puta dnevno a onda je, najednom, nestala iz programa. Nemački ministar za propagandu Jozef Gebels je smatrao da pesma loše utiče na moral, jer se u njoj pominje zaljubljeni vojnik koji gine na frontu. Sam Gebels uopšte nije voleo pesmu i govorio je da „smrdi na leš„. Na zahtev nemačkog feldmaršala Ervina Romela poznatijeg kao „Pustinjska lisica„, ali i mnoštva vojničkih pisama (čak 12.000) u kojima je traženo da se pesma vrati u etar, pesma „Lili Marlen“ se ponovo peva iz Beograda od 18. avgusta 1941. Od tog trenutka, svako veče u 21, 57 sati su znala da utihnu ratna dejstva, nemačke vojnike je pesma podsećala na kuću i srećna, mirna vremena.

Stanica je vrlo brzo stekla veliku slušanost. A sve zbog „Lili Marlen„. Zbog nje se skupljao novac za Hitlerov rođendan i on se zahvaljivao potom i radio Beogradu. Zbog „Lili Marlen“ su i saveznici slušali radio stanicu sve do poslednjeg dana emitovanja, 13. oktobra 1944.
Ljubavna iz Prvog svetskog rata

Pesma je napisana dok je na snazi bio Prvi svetski rat. Kišno proleće 1915. iznedrilo je ljubavnu pesmu. Hans Lajp je bio na straži ispred kasarne u Berlinu. Učitelj po vokaciji, po potrebi gardista, rodom iz Hamburga trebalo je da bude prekomandovan na front na Karpate. U tim situacijama ljudi žele obične, životne stvari, pa je tako i Hans želeo poljubac od jedne devojke. Ne kaže se džabe da pazite šta želite, jer je Hans dobio dva poljupca. Jedan od devojke po imenu Lili, kućne pomoćnice, a drugi od medicinske sestre Marlen. Pošto je gardista Hans bio mlad i, kako to u mladosti biva, zaljubljive prirode, on je svoje dve ljubavi spojio u jednu osobu u pesmi koju je potom napisao. Mnogi danas smatraju da je tu reč o dve prostitutke.
Završio se Prvi svetski rat, Hans je preživeo kao i papir na kome je zapisao stihove. Onda je papirić sa stihovima našao 20 godina kasnije. Pesmi je dodao dva stiha i objavio je 1937. u zbirci pesama. Pesma je nosila naziv „Pesma mladog vojnika na straži“ („Das Lied eines jungen Soldaten auf der Wacht“). Muziku za pesmu je prvo komponovao sam pesnik, nešto kasnije Rudolf Cink i, na kraju, Norbert Šulce. U početku pesma se zvala „Devojka pod fenjerom“ („Das Madchen unter der Laterne“). Prva pevačica koju je otpevala je bila Lizelote Bunenberg, poznatija pod umetničkim imenom Lale Andersen.
Tužna sudbina pevačice

Sad ću ispričati i priču o njoj. Lale Andersen se rano udala, rodila troje dece, a onda je sa 24 godine shvatila da je takav život velika greška. Napustila je muža i decu i otišla u Berlin. Htela je da studira glumu, pa je završila u kabareu. Prvu verziju „Lili Marlen“ u aranžmanu pomenutog Rudolfa Cinka pevala je od 1936. kada je nastupala pod umetničkim imenom Liselot Vilke.

Andersenovu je primetio Norbert Šulce, mladi i perspektivni kompozitor. Za Naciste je komponovao koračnice, pa mu je posle rata bilo zabranjeno da komponuje tri godine. On je autor i marša „Bombe za Englesku„. Muziku za „Lili Marlen“ je napravio kao radijsku reklamu za zubnu pastu koja je završila kao šlager. Kasnije je Dvajt Ajzenhauer, saveznički komandant u Evropi za njega govorio da je „jedini Nemac koji je u ratu učinio nešto dobro za čovečanstvo„.
Lale Andersen je prvu verziju pesme snimila 1938, ali ona koja je stekla veliku popularnost nastala je godinu dana kasnije. Pesma je snimljena uz pratnju vojničkog hora i orkestra. Ploča je izdata 2. avgusta, mesec dana pre zvaničnog početka Drugog svetskog rata.

Pošto je pesma doživela neverovatan uspeh, Gebels je naterao Andersenovu da u junu 1942. snimi novu verziju pesme u kojoj se u pozadini čuju vojnički bubnjevi. Po njegovom nalogu, pesmu je otpevala i na engleskom jeziku.
Lale Andersen je pokušavala da prebegne iz Nemačke i dopisivala se sa kompozitorom Rolfom Libermanom iz Švajcarske, Jevrejinom. Gestpo je presreo tu prepisku. Gebels je naredio da je Anderosnova potpuno nestane iz javnog života. Otkazan joj je i put za Beograd gde je trebalo da gostuje povodom prve godišnjice radio Beograda na nemačkom jeziku. Bila je u kućnom pritvoru osam meseci, a tad je pokušala i samoubistvo.
Kako Lale Andersen nije bilo nigde, BBC je u programu na nemačkom jeziku javio da je pevačica ubijena u logoru. Zato je Gebels je u maju 1943. oslobodio Andersenovu. Uslovi su bili da javno ne izvodi „Lili Marlen„, da je uvek dostupna za „demoralisanje saveznika“ i da se dva puta nedeljno javlja u Gestapo.

Posle rata je bezuspešno pokušavala da napravi karijeru. Prvo nije izabrana za nemačkog predstavnika na prvoj „Pesmi Evrovizije“ 1958. Nastupila je 1961. kada je Jugoslavija prvi put učestvovala. Lale Andersen je sa tri boda osvojila 13. mesto. Pevačica je bila u dobrovoljnom izgnanstvu na ostrvu Langeog u Severnom moru, gde je i sahranjena, posle infarkta 1972. Tamo joj je podignut spomenik u prirodnoj veličini.
„Lili Marlen“ hit number 1
Posle nemačkog jezika, pesma „Lili Marlen“ je pevana i na srpskom, već 1941. Ne zna se ko ju je pevao. Iste godine, pesma je snimljena na francuskom jeziku, a pevala ju je glumica Suzi Solidor. Italijansku verziju je 1942. otpevala Lina Termini. Olga Čehova, snimila je 1943. pesmu na ruskom. Prvu englesku verziju otpevala je Ana Šelton, a onda i Vera Lin. Otpevana je čak i na hebrejskom!

I vojnici su je pevali kako su znali. Na nemačkom jeziku se pojavila i kao koračnica „Velika Nemačka„. Saveznički vojnici su imali svoju verziju „The D-Day Dodgers„. Pesma je dospela čak i na američku top listu 1944. Inače, melodija je postala zvanična koračnica britanskih i australijskih specijalnih vazduhoplovnih službi.

Marlen Ditrih je uživo otpevala pesmu pred savezničkim vojnicima. Njene verzije „Lili Marlen“ na nemačkom i engleskom jeziku, snimljene krajem četrdesetih godina prošlog veka, važe za naboje. „Lili Marlen“ su pevale i druge zvezde poput Grete Garbo, Edit Pjaf i Iva Montana. Čak je i jedna nemačka izdavačka kuća 2006. objavila komplet od sedam diskova na kojima je zabeleženo 195 različitih izvođenja „Lili Marlen„. Nešto ranije se pojavio i dvostruki album „Soldaten Sender Belgrad“ sa „Lili Marlen“ kao glavnom pesmom.
Kod nas je 1973. pesmu na nemačkom jeziku otpevala Lepa Lukić emisiji „Naše priredbe“. Naravno, ne treba zaboraviti izvođenje legendranog Tome Zdravkovića u fimu „Balkan ekspres“ 1983. Pevačica Ekstra Nena ju je pevala na koncertu, a reditelj Emir Kusturica je pesmu upotrebio za muzičku podlogu u filmu „Podzemlje„. Pojavljuje se i kao izvedba trubača u „Drug Crni u NOB-u„.

Tokom ovih godina, snimljeno više od 200 verzija pesme, ona je otpevana na 48 jezika, inspirisala je 39 filmova i TV emisija. Danas se smatra simbolom nacističke Nemačke i njihovih užasa. Tužnu sudbinu je doživela, a bila je samo „jedna ljubavna„. Jedna ljubavna koju su svi pevali i posle Drugog svetskog rata, u glas.
Hvala Sandri Gucijan i blogu gradiva-notes.blogspot.rs na inspiraciji!
Fotografije: Flickr, mumpsimus-blogspot.com, umdblog.blogspot.com alchetron.com, panoramio.com, skyscarpercity.com, keyword-suggestions.com, captainbijou.com, eurovision.de, 6uka.com, .ipernity.com, photochronograph.ru
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
Sveti Joakim i Ana: Poklonite nešto crveno, udelite siromašnima i klonite se svađa
-
Uvertira za Holokaust: Hitlerova sujeta je potegla duge noževe
-
Plavooki otac Turaka: Od zaostale carevine stvorio modernu republiku, a zemlja ga neće
-
Seks u Vizantiji: Život između bezgrešnog začeća i „bezgrešne“ prostitucije (18+)
-
Fatalnost kao takva: Sergej i Isidora su išli od raja do pakla
5 thoughts on “Pravda za „Lili Marlen“: Koliki je greh jedne ljubavne pesme?”
Ostavite odgovor
Žao nam je, da bi postavili komentar, morate biti prijavljeni.
Bravo Nale ???
Hvala zMajče <3
I odbranila si je ☺? Volim tu pesmu jer je ona upravo to: jedna pesma o čežnji, i želja za životom, san o miru i ljubavi. I ništa više od toga. Svako ko u pesmi „Lili Marlen“ vidi nešto negativno, ima problem sa dioptrijom ?
Drago mi je da tako misliš ? ❤ Meni je „Lili Marlen“ zarazna ?