Običaji za Uskrs: Od farbanja jaja do Pobusanog ponedeljka

Praznik koji sledi, Uskrs je, najveći u hrišćanskom svetu. U našem narodu se neretko svaka nedelja zove Mali Vaskrs. To je pokretan praznik, najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja.

Vuk Karadžić, u svom „Rječniku„, za glavni naziv ovog praznika je uzeo Vaskrsenije, ali pominje i druge nazive – Vaskrsenje, Uskrs, Vazam, Veligdan. U njegovoj zbirci poslovica, u jednoj se pominje prvi naziv, a u dve Uskrs.

Za ovaj praznik se daruju farbana jaja. Jaje je simbol novog života, a vaskršnje crveno jaje znači radost i za one koji ga daju i za one koji ga primaju. Prema tradiciji, jaja se boje na Veliki petak. Taj dan se ništa drugo i ne radi.

Poslednji dan Hrsitovog života: Verovanja, priče i običaji koji prate Veliki petak

Običaji koji prate Uskrs

Nekada je domaćica u posudu sa vodom u kojoj će kuvati i bojiti jaja dodavala malo osvećene vodice. Na vatri vri voda s bojom, u nju se spuštaju jaja. Prvo obojeno jaje se ostavlja na stranu do idućeg Uskrsa i zove se „čuvarkuća„. Kod nas u Srbiji su mnogi običaji vezani za prvo jaje. U nekim krajevima, bojenje prvog jajeta bilo je praćeno bajanjem.

Deci su tim jajetom mazali obraze, da bi im bili crveni, jer su rumeni obrazi značili zdravlje. Na Kosovu se ovo jaje naziva „strašnik„, jer se upotrebljavalo u borbi protiv straha. Ponegde su decu umivali vodom u koju bi stavili crveno jaje, šećer i cveće vrtike. To se radilo da bi dete bilo zdravo, blage naravi i da bi se oko nje ili njega vrteli momci, odnosno devojke.

Takođe bi se detetu to jaje stavljalo noću pod jastuk, a ujutru bi se to jaje nosilo u crkvu da bi se na dan Vaskrsa, prvo pojelo. Svi članovi porodice bi prvo jeli crvena jaja da bi se zaštitili od bolesti. Zaštitna svojstva je imala i voda u kojoj su se jaja kuvala, čak i ljuske.

U nekim krajevima postoji običaj da se ljuske isitne i umese sa pšeničnim brašnom i tako zalepe za gornji deo kućnog praga, da bi se oteralo zlo. Crveno jaje su koristile i devojke u raznim „vradžbinama“ da bi se udale. Kod izvođenja tih magijskih radnji, vodile bi računa da ih momci ne vide.

Paljenja vatre i dočekivanje Uskrsa

Iz paganskih običaja, crkva je preuzela paljenje vatre na Uskrs. Paljenje vatre u uskršnjoj noći simbolizuje vaskrslog Isusa (dolazak svetla umesto mraka). Nekada se sa blagoslovlenog ognja ispred crkve u kuću unosio žar ili živa vatra, čime je trebalo osigurati sreću i blagostanje, a u nekim delovima njime bi se obnavljala kućna vatra koju bi ljudi održavali sve do sledećeg Uskrsa.

U nekim delovima Srbije još se pred Uskrs grade velike lomače, koje se pale u uskršnjoj noći i služe da bi se meštani okupili na jednom mestu i zajedno obeležili dolazak praznika.

Histos vaskrese, vaistinu vaskrese!

Na dan Uskrsa sa svih pravoslavnih crkava zvone sva zvona i javljaju dolazak velikog praznika. Na Uskrs se porodično odlazilo u crkvu na Svetu vaskršnju službu. Posle službe, sledi pozdrav: „Hristos vaskrse!“ i otpozdrav: „Vaistinu vaskrse!„. Tako se pozdravljalo sve do Spasovdana. Po dolasku iz crkve, domaćin pali sveću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane, dok ide molitva.

Onda preda mlađem, uglavnom sinu, kadionicu i on onda kadi celu kuću. Ukoliko sin ne bi umeo da otpeva vaskršnji tropar, naglas bi čitao „Oče naš„. Posle zajedničke molitve, ukućani bi ponovo jedni drugima čestitali Uskrs, pa tek onda bi posedali za svečano postavljenu trpezu. Tada se prekida Veliki post. Za doručak bi se služila salata, šarena jaja i kuvano meso, obično šunka. Na dan Uskrsa treba se svečano obući.

Na stolu bi, pored ostalih đakonija, bila ukrašena činija sa ofarbanim jajima koje bi gosti i domaćini uzimali i između sebe bi lomili jaja. U nekim krajevima se sprema i obredni hleb na koji se stave jaja.

On je namenjen i deci i svima koji uđu da čestitaju praznik. Za trpezom se služi meso, jaja i uskršnja pogača. Domaćin bi prvi uzimao jaje, a za njim i svi ukućani. To je uvek bila velika radost za decu.

Pobednik bi bio onaj čije bi jaje ostalo celo. Pobednik onda jaje razbija sebi o čelo, uz uskršnji pozdrav, dok bi mu ostali otpozdravljali.

Postoji verovanje da je najtvrđe jaje „pronosak„, ono koje kokoška prvo snese. Dešavalo se da takvo jaje deca obese iznad vatre, tako da mu vrh bude na dole. Tako se sadržaj slije na vrh i stvrdne. Takvo jaje se koristilo za međusobno razbijanje. Udari se vrh o vrh, šoda o šodu i pobednik je onaj čije se jaje ne razbije.

Pobednik dobija i razbijena jaja kao nagradu, a verovalo se da će on biti srećan u narednih godinu dana. Bilo je tu i varanja, pa se pazilo da neko ne podmetne drveno ili „naliveno“ jaje.

Neki su znali da napune jaje vunom i hlebom. Deca su se igrala i tako što su jaja gađala novčićima iz daljine, a to su činila i kamenčićima ili kotrljajući druga jaja, slično kao u igri sa klikerima.

Prvo jaja, pa sve ostalo

Na Uskrs bi se prvo jela uskršnja jaja, pa tek onda ostala jela. Ako bi tog dana gost došao u kuću, darivao bi se farbanim jajetom, pa bi se tek onda poslužio ostalom hranom i pićem.

Običaj kod svih hrišćana je darivanje jaja. Pri tome se vodilo računa da svaki ukućanin i gost dobiju jaje sa određenom simbolikom: mladići i devojke bi dobijali jaja sa venčićem da bi pronašli bračnog partnera, a dever bi dobijao jaje sa nacrtanim budilnikom ili rukom sa prstenom, satom i cvećem.

Postoje i takvi običaji tačnije verovanje da jaja mogu biti i loša. Čobani zato nisu jeli jaja za Vaskrs, jer su verovali da će stoka da oboli od „jajčanice„. Takođe se pazilo da deca ne pojedu više od tri žumanceta, jer se smatralo da će biti žuta, odnosno bleda u licu.

Pobusani ponedeljak

Prvi ponedeljak posle Uskrsa zove se Pobusani ponedeljak. To je dan posvećen mrtvima. Tog dana se posećuju grobovi predaka i donosilo bi se busenje sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obeležava kao i zadušnice. Tada se pale sveće i sređuju grobovi.

Na taj dan se nose farbana jaja na grobove, a ono što preostane se deli siromašnima. To nas vraća u staru veru i to da su svi ljudi pred Bogom živi, kao i da umrli treba da osete vaskršnju radost i slavlje.

I za kraj, malo nečeg simpatičnog i veselog. Uskršnji zeka se vezuje za zapadnu kulturu, ali ga poslednjih godina ima i kod nas. Uskršnji zeka je povezan sa paganskom tradicijom. Zec je bio zemaljski simbol boginje Astarote/Ištar, božanstvo Asiraca i boginja plodnosti.

Morana muči i mori: Velika boginja plodnosti i smrti dolazi s prvim pahuljama

Danas zeka sakriva deci jaja i donosi im slatkiše i poklone.

 

Fotografije: Pixabay, vanastavneaktivnosti.wordpress.com, cajeviza.com, vrazdinski.hr, kurir.rs, nadlanu.com, domacirecepti.net, studio-md2.com, zivotinje.rs, kodex.me, vice.com

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ostavite odgovor