Dok čekamo nove avanture „Kosingasa“: Srpska budućnost u satiri uskomešala duhove

Još dok je roman bio u pripremi, duhovi su se bili uskomešali. Jedan naš poznati ilustrator i karikaturista koji je trebalo da radi naslovnicu za roman iznenada je, uz izvinjenje, prekinuo saradnju naglasivši da on ne može da učestvuje u projektu, jer je „protivan idejama i onome za šta se zalaže“. Novinar iz jedne radio redakcije je zamolio da za intervju ne spominjem Beograd na Vodi, gde se inače radnja romana odvija. Pre nekoliko dana je trebalo da izađe u jednom listu recenzija romana iz pera jednog poznatog kritičara, ali list je osvanuo bez toga. Biće još mnogo toga, ali ja sam to očekivao, pa me ne čudi. Zanimljivo je koliko se neki ljudi plaše, iako se u romanu ni na koji način ne spominju današnji političari. Ipak je to 2084. godina!

Najnoviji roman „2084.“ srpskog pisca Aleksandra Tešića uzburkao je javnost. Iako zamišljen kao nonšalantno opuštanje između dva remek dela epske fantastike, novi roman ovog pisca uzburkao je duhove u srpskoj javnosti još dok je bio u pripremi.

2084

Za one koji ne znaju (a sumnjam da ih ima), Aleksandar Tešić je naš najčitaniji pisac epske fantastike. Domaću čitalačku javnost zainteresovao je trilogijom „Kosingas“ i pustolovinama monaha Gavrila. Upoznali smo ga još i kao pisca trilogije o Milošu Obiliću.

Priznajem, njegove knjige sam „gutala“ u dahu. Pažnju mi je uporno držao sa avanturama monaha Gavrila, koje su se zbile godinu dana pre Kosovskog boja. Na jedan neponovljivi način je opisao Marka Kraljevića i približio nam jedno vreme i junake – vitezove Reda Zmaja. Sem stvarnih ličnosti, kroz trilogiju  „Kosingas“ dobro smo upoznali i mitska bića kojima je nekadašnja religija u Srba pre hrišćanstva obilovala – vile, viljenjake, čentavre, patuljke, todorce, psoglave, mrakače… Naravno, i neizostavne zmajeve. 🙂

potpisivanje sajam

Trilogijom o Milošu Obiliću pokušao je da nam približi doba cara Dušana Silnog, došao je do mogućeg otkrića da je car Dušan imao ćerku i nju opisao u romanu, predstavio nam mnoge istorijske ličnosti bez pristrasnosti i njihove mitološke pratioce.

Pisca Aleksandra Tešića upoznala sam pre dve godine, pošto je izašao njegov drugi roman u trilogiji o Milošu Obiliću „Koplje Svetog Georgija„. Činilo mi se da smo intervju mogli da radimo dva dana i da opet ni bi sve pomenuli, a ostalo bi još mnogo toga da se ispriča. 🙂

Međutim, poslednja knjiga koja je osvanula iz pera Aleksandra Tešića je roman SF karaktera i potpuno odudara od njegovih „standardnih“ tema. Javnost je uzburkana, čitaoci već reaguju, a ono što videh po društvenim mrežama su sve pozitivne kritike.

Kako je počela priča o romanu „2084.„? Jasno je gde je inspiracija, ali šta je bila inicajlna kapisla da počnete da ga pišete?

  • Između pisanja dva nastavka „Kosingasa„, došao sam na ideju da napišem jednu SF satiru o Srbiji daleke 2084. u duhu Orvela, ali i našega Nušića. Ne bih rekao da je postojala inicijalna kapisla, jer naša loša situacija traje već dugi niz godina isto koliko i naša inertnost, bezduhovnost i beznađe. Upali smo u kulturnu anemiju dok nas virus kiča, šunda i neukusa svakim danom sve više ubija u pojam. Svakodnevno smo svedoci da klorovirus iz mog romana uzima sve više maha među ljudima. Dođe trenutak kada čovek želi da digne glas, ma koliko će drugi želeti da ga ućutkaju ili, možda, misliti da je lud.

Da li mislite da će Vam zameriti zbog prikaza Srbije u budućnosti? Da li Vam već zameraju?

  • Još dok je roman bio u pripremi, duhovi su se bili uskomešali. Jedan naš poznati ilustrator i karikaturista koji je trebalo da radi naslovnicu za roman iznenada je, uz izvinjenje, prekinuo saradnju naglasivši da on ne može da učestvuje u projektu, jer je „protivan idejama i onome za šta se zalaže„. Novinar iz jedne radio redakcije je zamolio da za intervju ne spominjem Beograd na Vodi, gde se inače radnja romana odvija. Pre nekoliko dana je trebalo da izađe u jednom listu recenzija romana iz pera jednog poznatog kritičara, ali list je osvanuo bez toga. Biće još mnogo toga, ali ja sam to očekivao, pa me ne čudi. Zanimljivo je koliko se neki ljudi plaše, iako se u romanu ni na koji način ne spominju današnji političari. Ipak je to 2084. godina!

Do sada ste pisali istorijski utemeljene romane sa delovima fantastike. Sad ste se dali na neku vrstu satire, pa Vas upoznajemo i na taj način. Imate li sklonosti ka još nekom književnom žanru?

  • Moja strast je istorija Srbije i njena mitologija, i uvek ću u njoj nalaziti inspiraciju. Međutim, obećao sam svom ocu i sebi, da ću jednog dana napisati roman o svom dedi s majčine strane koji je imao veoma težak život kao Srbin iz Hrvatske koga je porodica oterala iz kuće, koji je bio u Prvom svetskom ratu, izbegao streljanje u Kragujevcu, bio na prisilnom radu u rudnicima soli… Ipak, za to još nisam spreman.

U poslednje vreme ste dosta istraživali. Došli ste do zanimljivih otkrića. Da li je to svojevrsna priprema za novi roman i vraćanje ka onom što Vas je proslavilo – srpskoj epskoj fantastici?

  • Poslednjih godina je bilo nekoliko zanimljivih istraživanja u vezi Kosovskog boja i njegovih glavnih aktera. Došao sam do neočekivanih podataka od kojih sam neke već ubacio u moju poslednju trilogiju o Milošu Obiliću, a druge spremam za nastavak „Kosingasa“ i priču o despotu Stefanu Lazareviću. Malo se zna da je prošle godine održan jedan simpozijum na temu Stefana Lazarevića i po prvi put su izašle na videlo nova saznanja o njemu i njegovom dobu koji ga prikazuju u malo drugačijem svetlu. Uspeo sam da dođem do tih radova, i mogu samo reći da će se mnogi iznenaditi istorijskom liku našeg poslednjeg velikog vladara.

Pronađen je pečat kneza Lazara, a upravo je knez Lazar česta ličnost u Vašim romanima. Do čega nas to otkriće može dovesti, do kakvih saznanja? Da li ćete to otkriće iskoristiti za naredna pisanja?

  • Pronalazak pečata kneza Lazara zaista je veliko otkriće za našu srednjovekovnu arheologiju. Doduše, oduvek se znalo da je takav pečat postojao, ali sada je prvi put i pronađen. Ne vidim da će on nešto značajno uticati na moje pisanije iz jednostavnog razloga što je pečat onakav kakav smo znali da je postojao, odnosno ne otkriva nikakva nova saznanja o knezu Lazaru. Za mene je bilo mnogo značajnije pismo sultana Murata, tzv. dokument „Murat na Nišu“ koji otkriva malo poznate odnose kneza Lazara i turskog sultana. U svakom slučaju, novi nastavak „Kosingasa“ obilovaće mnogim, dosad nepoznatim, činjenicama iz života Stefana Lazarevića, a uz to čitaoci će moći da uživaju i u novim pustolovinama monaha Gavrila.
tesic
Kao i svakog Sajma knjiga, tako i ovog, Aleksandra Tešića možete sresti na štandu „Portalibrisa“ u Hali 1, prozboriti koju sa njim i dobiti posvetu sa autogramom. 🙂
Fotografije: Facebook i portalibris.rs
 

Ostavite odgovor