„Devičanska kraljica“ i „pisac“ Šekspirovih komada: Put Elizabete I Tjudor od evropske „kurve“ do – muškarca! (VIDEO)

Ljubavni život engleske kraljice Elizabete I Tjudor (Elizabeth I Tudor) dugo je bio predmet nagađanja i špekulacija. Poznata je kao „Devičanska kraljica“ (Virgin Queen) i tako je ostala upamćena – kao nevina. Pošto je nesumnjivo bila i dobra vladarka, sa izrazitim smislom za politiku i finansije i akademskim znanjem, teoretičari zavere i mizoginisti tvrde da je bila muško. Ti isti teoretičari zavere su išli i korak dalje. Tvrdili su da je ona napisala sve ili bar neke od Šekspirovih čuvenih komada. Ipak, ova tvrdnja ima i svoje davnašnje korene, jer su neki osporavaoci Šekspirovog lika i dela odavno želeli da njegovi najveći komadi budu pripisani nekom drugom, želeći da umanje time njegovu vrednosti i uticaj.

Vrsna vladarka i „kurva“ Evrope

Ćerka zloglasnog kralja Henrija VIII i En Bolen (Ann Boleyn) je bila više nego dostojan naslednik i za krunu ju je izabrao otac lično. Rođena je 1533. kao drugorođena ćerka. Pričala je bar sedam jezika i to engleski, velški, grčki, latinski, španski, francuski i italijanski. Pet je tečno govorila do 11. godine, a ostale, kao i nemački, je učila kako je rasla. Iako je važila za protestantkinju, pridržavala se katoličkih pravila dok je vladala njena sestra Meri (Mary), poznatija kao „Krvava Meri“ (Bloody Mary), zbog progona protestanata.

Svi njeni portreti pokazuju je kao ženu sa crvenom kosom i izrazito belim tenom. Dok je crvena kosa bila prirodna, beli ten je posledica olovne šminke koju je nanosila na lice i koja ju je kasnije dovela do zdravstvenih problema. Smatra se da je ten bojila u belo, jer je imala ožiljke od malih boginja koje je preležala kao devojka, ali to se ne vidi ni na jednom njenom portertu. Takođe je obožavala slatkiše, pa se pričalo da je imala crne zube.

Devica ili, ipak, ne?

Robert Dadli

Mnogi romani, knjige, pozorišne predstave i filmovi su prikazali da je čuvena „Devičanska kraljica“ imala odnose sa Robertom Dadlijem (Robert Dudley) ili grofom Lesterom (Earl of Leicester), Robertom Devreom (Robert Devereux), grofom Esiksom (Earl of Essex) i anžujskim vojvodom (Count d’ Anjou). Pošto ne postoje dokazi da li se nešto desilo, sve što je navedeno u ovom tekstu treba uzeti sa velikom rezervom.

Ono što je sigurno jeste da su i u Engleskoj i van nje tokom vladavine Elizabete I kolale priče o njenom burnom ljubavnom životu. Za neke ona je i dalje „Devičanska kraljica„, a za neke je bila i ostala „kurva“ ondašnje Evrope.

Evropski dvorovi zbijali šale zbog njene navodne „prljave požude“

Vladala su uverenja da je bila „seksualno nezasita„, a na to se lepo uklapala i činjenica da se nije udala. Sve to je podstaklo priče da se pričaju i to o kraljičinim „tajnim seksualnim vezama„. Katolici su joj osporavali sve vrline i optuživali su je da ima „prljavu požudu“ kojom je „opoganila i sebe i zemlju„. Francuski kralj se tako šalio pitajući se „da možda kraljica Elizabeta nije pre služavka?„. Po evropskim dvorovima se uveliko pričalo o ponašanju engleske kraljice.

Tomas Simor

Tomas Simor (Thomas Seymour), suprug poslednje žene kralja Henrija VIII Ketrin Par (Catherine Parr) i stric Elizabetinog polubrata Edvarda VI je ubijen, jer je terao Elizabetu da se uda za njega, a tvrdilo se i da ju je napstvovao. O njihovom odnosu postoje parcijalne informacije i priče koje su onda kružile po dvoru i koje treba uzeti sa rezervom.

Volela samo „slatkog Robina“

Ples sa „slatkim Robinom“

Još od kad je stupila na presto, kružile su priče o Elizabetinoj vezi sa Robertom Dadlijem ili kako ga je zvala – „slatkim Robinom„. Njih dvoje su se znali od detinjstva. Čim je zauzela tron, imenovala ga je za čuvara konja. To zvanje im je garantovalo skoro svakodnevni kontakt. Španski ambasador je u to vreme izveštavao španskog kralja kako se „lord Robert toliko sviđa kraljici da mu je dopušteno da radi sve što mu se hoće, čak ga kraljica posećuje u njegovim odajama i danju i noću„.

Ubistvo Ejmi Robzart

Toliko su bili privučeni jedno drugome da su naširoko komentarisani, a to što su stalno flertovali je znalo da zblažnjava sve koji bi se našli oko njih. Kada je 1560. godine Ejmi Robzart (Amy Robsart), supruga Roberta Dadlija nađena mrtva slomljenog vrata na dnu stepeništa, kolale su priče da su u ubistvo umešani kraljica i njen ljubavnik. Njhova veza se nastavila, ali o braku nije bilo ni reči.

Slomila Špansku armadu

Španska armada

Kada joj je umrla sestra Meri koja je bila udata za Filipa II Španskog, on je poželeo da oženi Elizabetu. Meri i Filip su bili rođaci, a Elizabetin otac kralj Henri VIII se razveo od Merine majke, između ostalog, jer je najednom smatrao neprimerenim da bude u braku sa ženom svog brata. Ali porodični odnosi nisu bili prepreka za Filipa II. Elizabeta je tu bila vrlo jasna. Odbila ga je. Po nekim i storičarima, njeno odbijanje je u leto 1588. pokrenulo Špansku armadu. Naravno, invazija na Englesku je propala, a ovaj konflikt je obeležio njenu vladavinu.

Zbog neprijateljstva sa Španijom, Elizabeta je stvorila savez sa Osmanskim carstvom i sultanom Muratom III, kao i sa marokanskim sultanom Abidom al-Malikom. Iako te zemlje nikada nisu ušle u sukob sa Španijom, ona je sa tim savezništvima stvorila dobre trgovinske odnose.

Pošto poto brak

Elizabetini savetnici su pokušali da je dobro udaju, ne bi li tako ojačali položaj Engleske u Evropi. Tako bi kraljica obezbedila naslednika. U to vreme, prosci nisu oskudevali, pa pored Filipa II Španskog, bili su tu i Erik XIV Švedski kao i austrijske nadvojvode Ferdinand i Čarls. Pa opet, niko od njih nije uspeo da pridobije kraljičinu pažnju ili bar podršku njenih savetnika. I dok su se pregovori o eventualnom kraljičinom braku nastavili, Elizabeta je uživala u pažnju mladih dvorana kao što su Tomas Heniejdž (Thomas Heneage), Kristofer Haton (Christopher Hatton) i Vatler Rali (Walter Raleigh), a kasnije i Roberta Devrea i grofa Esiksa.

Ipak, Robert Dadli je, prema mnogim neproverenim tvrdnjama onog doba, ostao prva i jedina Elizabetina ljubav. Kao odgovor na Dadlijev brak sa Letis Devre (Lettice Devereux), udovicom grofa Esiksa u jesen 1578. godine, Elizabeta je sledeće godine ugostila anžujskog vojvodu Fransoaza, brata francuskog kralja Šarla IX, koji je bio rad da je ženi.

Htela da se uda za anžujskog vojvodu

To baš i nije bio dobar spoj. Anžujski vojvoda je tek zagrizao dvadeste, bio je zagriženi katolik za koga se pričalo da je transvestit. Bez obzira na to, Elizabeta je uvek volela da joj se udvaraju i to javno i činilo se da je gajila neka osećanja prema Fransoazu. U naletu strasti ga je nazivala „svojom žabom„.

Posle nekoliko nekoliko nedelja, anžujski vojvoda se vratio u Francusku, a pregovori su se nastavili iako su se mnogi protivili tom braku. U oktobru 1581. Fransoaz se vratio u Englesku. Još od prve posete, on je kraljici slao ljubavna pisma gde je pokazivao želju da je „ljubi i ponovo da je ljubi gde god njeno Visočanstvo poželi“ kao i da bude „u krevetu, u posteljini od njenih ruku„.

Odustala od udaje

Po njegovom dolasku u London, Elizabeta je bila vrlo uzbuđena, a 22. novembra 1581, kada se proslavljao dan kad je kraljica stupila na presto, Elizabeta je javno izrazila želju da se uda za anžujskoog vojvodu. Tada ga je poljubila u usta i dala mu je prsten. Ipak, vrlo brzo se predomislila. Već sutradan je rekla da ne želi da se uda za njega.

ŽIVELA JE ŽIVOT PUNIM PLUĆIMA: KRALJICA MARGO, ŽENA KOJA JE BILA POLITIČKI PION, ZATOČENICA I INTELIGENTNA LEPOTICA SA STILOM (VIDEO)

Sumnja se da je Elizabeta uopšte želela taj brak. Međutim, kada je anžujski vojvoda otišao, mnogo je patila što je izgubila voljenog vojvodu „sa kojim se razdvojila protivno svojoj volji„.

Posvetila se ljubavnicima

Zbog ovog propalog pokušaja braka, svaka nada da će se Elizabeta udati se ugasila. Bivala je sve starija i izolovanija. Nastavila je da traži pažnju svojih dvorana. Robert Devre, mladi grof Esiks, posinak Roberta Dadlija, bio je poslednji sa kojiom se zna da je Elizabeta flertovala. Između njih je bila velika razlika u godinama, a priče su se sve glasnije čule. I on je postao čuvar konja i preselio se u odaje svog očuha. Jedan od grofovih sluga je potvrdio da „se gospodar karta sa njom, a ona ne odlazi u svoje odaje dok se ptice ujutru ne oglase„.

Ovo je bila drugačija vrsta odnosa od onog koji je Elizabeta imala sa Dadlijem. Veza sa Dadlijevim posinkom je bila više želja žene u godinama da se oseti mlađom i privlačnom. I pored burnih odnosa, nikad nije izgubila realan politički stav. Pošto je 1601. godine grof Esiks pokušao da je zbaci s trona, naredila je da ga ubiju.

Elizabeta je 1603. umrla sa skoro 70 godina, neudata i poznata kao „Devičanska kraljica„. Njena smrt je samo nastavila špekulacije o privatnom životu vladarke. O njenom devičanstvu se raspravljalo, posebno u katoličkim krugovima i sve više se pričalo da su se njena razuzadana osećanja loše odrazila na njenu vladavinu.

Dvorske dame branile kraljičino devičanstvo

Dok je bila živa, Elizabetine dvorske dame su čuvale čistoću kraljičinog tela i tako štitile vladarkinu reputaciju i krunu. U smrti, činjenica da ona nije toliko čista kao što se pričalo je nastavila da fascinira i tako osigurava da kraljica Elizabeta I Tjudor i dan danas privlači pažnju.

 

Inspiracija – historyextra.com, rmg.co.uk

Fotografije: Wkipedia Pinterest, rmg.co.uk, viola.bz, tudorsdynasty.com, gallery.nen.gov.uk

Ostavite odgovor