Demon u grudima: Šta je depresija i kako se izboriti s njom? (VIDEO)

Biti u depresiji je najgrozniji osećaj koji čovek može da doživi, ako izuzmemo maltretiranje. Depresija bukvalno parališe i čini da ništa ne možete da uradite. Međutim, i depresiju prate pogrešna uverenja – depresija, kakvu doživljava većina obolelih, nije biološka bolest, niti je „bes koji se ispoljava u sebi i prema sebi“. To nije „hemijski disbalans u mozgu“. Takođe, ni podela depresije nije dobra, smatraju zapadni stručnjaci. Obično se deli na „kliničku depresiju“, „postnatalnu depresiju“ i „običnu depresiju“ i u većini slučajeva nije teško izaći iz nje.

Depresija je od ove godine druga najčešća bolest na svetu. To je stanje izražene ranjivosti. Ljudi tonu u depresiju kad njihove fizičke ili emotivne potrebe nisu adekvatno zadovoljene. To može biti zbog raskida ili traumatičnog događaja. Onda nastane briga šta će se dogoditi, ili šta bi se moglo dogoditi i kako će se ta osoba izboriti s tim.

Meni je depresija konstatovana 2017. Uz vrlo malo verbalne terapije, ovde se sve u državnim ustanovama svodi na lekove. Ne. Depresivnim ljudima nisu potrebni samo lekovi, već i priča. Za dobrog psihoterapeuta trebaju i dobri novci i to je tako. Uzrokom se malo ko bavi. Svi rešavaju posledice.

Depresija i zabrnutost

Svi depresivni ljudi se brinu. Ponavljaju uvek ista pitanja – „Zašto sam ostao/ostala bez posla?„, “ Zašto se ljudi tako ophode prema meni?„, „Šta ću ako me partner/ka napusti?„, „Šta će mi se dogoditi?„, „Kako ću platiti račune?„, „Zašto mi se dešavaju samo loše stvari?„. Osećanja frustracije, anksioznosti, besa ili krivice mogu da isplivaju u prvi plan, ali umesto da preduzmu nešto što bi ublažilo loše emotivno stanje, osobe sklone depresiji se osećaju iscrpljeno i nemoćno. Onda se još više zabrinu, što dovodi do negativnog ishoda. Što više iščekuju da se nešto loše desi, sve se više to loše i dešava i povećava nivo stresa.

Sve jake emocije okupiraju pažnju i, s depresijom, ta pažnja je usmerena na ono loše što može da se desi, bilo to stvarno ili umišljeno.

Svaka sitnica o kojoj depresivna osoba brine i koja se ne reši tokom dana, pretvara se u košmar tokom noći. Depresivne i anksiozne osobe više sanjaju i ti snovi su mnogo intenzivniji nego kod ljudi koji nisu depresivni. Sve brige se obrađuju u snovima. Na taj način mozak pokušava da uravnoteži nivo uzbuđenja. Tako uspostavlja ravnotežu između sporog talasa sna, sna iz kog se obnavlja energija i sna punog uzbuđenja, poznato kao REM spavanje. Kad dođe do te REM faze, čovek se ubrzo budi sa osećanjem umora i nemotivisanosti. Tad počinje ozbiljno da se brine za sebe i cela priča iz prethodnog pasusa se nastvlja.

Zašto su depresivni ljudi uvek umorni?

Mnogo spavanja iscrpljuje, ne samo zato što smo uskraćeni za miran san koji obnavlja energiju, a koji bi trebalo da čini tri četvrtine ukupnog spavanja, već i zato što normalno spavanje dovodi do „odgovora na neka pitanja„. Tako nas mozak upozorava na promene u okruženju koje bi mogle da budu od značaja za nas. Ipak, to neće biti tako efikasno ako je mozak prethodne noći previše radio tokom sna. Sledećeg jutra, osoba će se probuditi sa vrlo lošim osećanjem, jer zapravo nije ni spavala. Biće joj sve teže da ustane i uradi bilo šta. Mozak je iscrpljen, pa se gubi i interesovanje za život.

Iscrpljenost buđenjem i nedostatak motivacije su zajedničke karakteristike kod svih depresivnih ljudi. Pošto je normalno da postoji želja za životom, a samim tim i za akcijom, sa depresijom sve to postaje besmisleno, jer motivacije skoro da nema. Zadovoljstvo koje osoba ima kad zna da je živa i da može da radi, u ovom slučaju, ne postoji. Zato je stopa samoubistava kod depresivnih ljudi na izuzetno visokom nivou.

Kako se leči depresija?

Zapadni terapeuti smatraju da ljudi ne dobijaju mentalne bolesti ukoliko su zadovoljene njihove urođene emotivne potrebe. Oni koriste razne terapije koje su se pokazale efikasne, kao što su međuljudska, kognitivna, bihevioralna i terapija usmerena na rešenje problema, a njima dodaju nova saznanja koje sam navela u prethodnim pasusima. Tako se terapeuti trude da kod pacijenata pokrenu volju za životom.

Pošto depresija, kao i svaka snažna emocija, stvara iluziju i nesposobnost da se jasno vide stvari, emotivno uzbuđenje treba da se spusti pre nego što se nastavi sa terapijom. Terapeuti poznaju mnogo načina da to postignu. Na taj način, depresivne osobe mogu da jasnije razmišljaju o situacijama koje ih zabrinjavaju. Kad prvo smiri depresivnu osobu, terapeut će moći da joj objasni šta je depresija i šta je dovelo do nje. To je za mnoge veliko saznanje, jer im najverovatnije niko nije objasnio kako i zašto se depresija pojavila i verovatno su mislili da s njima nešto nije u redu. Terapeut će, takođe, obaviti neformalnu reviziju emotivnih potreba da bi razumeo šta nije udovoljeno. Tek onda mogu da se pozabave okolnostima koje su izazvale zabrinutost, a koje su i dovele do problema.

Sve ono što je osoba dobro uradila u prošlosti, talenti, veštine i dobre osobine se tokom terapije aktivno traže kod pacijenta i pridaje im se onoliko pažnje koliko je velika depresija. Terapeut će zato upotrebiti tehniku vraćanja pacijenta unazad.

Lekar će sigurno koristiti i tehniku vođenja da bi pomogao depresivnoj osobi da promeni negativna očekivanja u pozitivna, realnija i konkretnija, što će pacijentu pomoći da se poveže sa onim što je ranije voleo da radi. Kroz ovu tehniku, pacijent razvija maštu tako što se bavi stvarima koje ga dovode do ponovnog uspeha. To depresivnoj osobi pomaže da ima više samopuzdanja i da preduzme akcije neophodne da bi zadovoljio emotivne potrebe. Učenje kako da zadovolji ovu urođenu potrebu rešava pacijenta depresije, a terapeutu daje model za brzo rešavanje problema iz prošlosti.

Već pri prvoj terapiji se postiže veliki napredak, ali terapeuti koji se bave lečenjem depresivnih osoba će želeti da vide pacijente više puta ne bi li se uverili da oni idu na bolje, kao i to da depresivne osobe nastavljaju da preduzimaju korake i da menjaju očekivanja.

Depresija: izobličavanje činjenica

Biti u depresiji je najgrozniji osećaj koji čovek može da doživi, ako izuzmemo maltretiranje. Depresija bukvalno parališe i čini da ništa ne možete da uradite. Međutim, i depresiju prate pogrešna uverenja – depresija, kakvu doživljava većina obolelih, nije biološka bolest, niti je „bes koji se ispoljava u sebi i prema sebi„. To nije „hemijski disbalans u mozgu„. Takođe, ni podela depresije nije dobra, smatraju zapadni stručnjaci. Obično se deli na „kliničku depresiju„, „postnatalnu depresiju“ i „običnu depresiju“ i u većini slučajeva nije teško izaći iz nje.

Izraz „endogena depresija“ može se upotrebiti za opisivanje lošeg raspoloženja koje je isključivo rezultat bioloških faktora, poput poremećaja mozga ili neurološke disfunkcije koji utiču na serotonin, dopamin ili druge neurotransmitere. Ovakva specifična oštećenja mozga su veoma retka.

Međutim, može postojati fizički element uobičajen za depresiju. Jasno je da depresija ponekad nastaje kao posledica hronične upale u telu, a hronična upala nastaje usled hroničnog stresa. I opet dolazimo do nezadovoljenih potreba.

Napomena: Depresivni ili anksiozni ljudi treba da su oprezni kad je reč o savetovanju ili psihoterapiji. Posebno treba da obrate pažnju na onu terapiju koja se bavi prošlošću i podstiče introspekciju ili emotivno uzbuđenje. Istraživanja su pokazala da je to često nenamerno štetno.

Kako da pomognete sebi ili nekom ko ima depresiju?

Postoji mnogo stvari koje možete da uradite da pomognete sebi ako patite od depresije, ili da pomognete nekom drugom koji pati od depresije. Treba da znate da depresija može da se javi nenajavljeno, bez ikakvog razloga. Prvo, zapitajte se imate li vi ili neko vama blizak bar pet od ovih simptoma:

  • loše raspoloženje
  • gubitak interesovanja za stvari u kojima osoba inače uživa
  • promene apetita
  • osećanja bezvrednosti ili preterane krivice
  • previše ili premalo spavanja
  • loša koncentracija
  • uznemirenost
  • usporenost
  • gubitak energije
  • misli o samoubistvu

Korisne informacije mogu se naći u knjizi „Crni pas“ Aleksandra Bogosavljevića.

Ono što je takođe vrlo važno jeste priča. Pričajte o depresiji sa onim u koga imate poverenja. Bitno je da vas taj neko razume i – podržava. Već ste na pola puta ka boljitku.

Na žalost, ovde još ne postoji služba koja će se ozbiljno baviti depresijom. Lekari u državnim ustanovama se oslanjaju na medikamente, vrlo malo na priču, a to često nije rešenje.

Verujte mi, znam o čemu pišem.

Pošto znam da nas ima još, iskreno ću napisati. Imam depresiju. Demona koji me guši, u grudima.

Slabo jedem, spavam ili ne spavam, ne želim da izađem iz kuće i kad izađem, jedva čekam da se vratim…

Jer, pišem vam upravo sa depresijom. Ili to depresija piše iz mene.

Inspiracija – hgi.org.uk

Fotografije: Pexels

Ostavite odgovor