Bitka kod Plateje: Kako je ubijen „veliki medved“ (VIDEO)

Na 50 kilometara severozapadno od Atine nalazi se pustara koju samo vizuelno „kvare“ brežuljci uz obalu reke Asop. Na tom mestu se pre oko 2.500 godina desila jedna od poslednjih birtaka iz opusa Grčko-persijskih ratova. Bila je to najveća kopnena bitka tokom ovih ratova – bitka kod Plateje.

Nije bio dovoljan poraz kod Maratona

Kralj Darije I

Prema biblijskom proročanstvu, „medved“ ili persijska sila, koja je simbolizovana medvedom i ovnom, zauzimala je nove teritorije na Zapadu. Međutim, persijske snage su u svom pohodu na Grčku, pod kraljem Darijem I, pretrpele težak poraz kod Maratona 490. godine pre nove ere. Četiri godine kasnije, kralj Darije je umro.

MARATONSKA BITKA, SIMBOL VEČNOSTI: POBEDA JE UBILA GLASNIKA

Kad se biblijsko proročanstvo ispuni

Kralj Kserks I

Biblijsko proročanstvo dalje kazuje priču o „još tri kralja koja će biti u Persiji“ i o četvrtom persijskom kralju, koji će „sve podignuti protiv Javanskoga (Grčkog) kraljevstva„. Taj kralj je očigledno bio Darijev sin Kserks. U nastojanju da se Grcima osveti zbog poraza kod Maratona, Kserks I je 480. godine pre nove ere poslao ogromnu vojsku na grčko kopno. Međutim, posle pobede kod Termopila koja ga je skupo koštala, njegove snage su na kraju doživele katastrofalan poraz kod Salamine o čemu ću nekom drugom prilikom, a o Termopilskoj bici imate u tekstu ispod.

BITKA KOD TERMOPILA: KAD JE 300 DUŠA DOVOLJNO ZA VEČNU SLAVU

Mardonije

Kserks je zato brže bolje krenuo u Lidiju, u Persiji. Na osvojenim grčkim teritorijama je ostavio 300.000 svojih ljudi pod komandom Mardonija. Iz  zimskog logora u Tesaliji, Mardonije je poslao izaslanika u Atinu sa vrlo jasnim predlogom. Nudio je Atinjanima samostalnu autonomnu vladu i persijsku pomoć u obnovi grada, uz prateće izvinjenje, povratak teritorije i uspostavu jednakog savezništva kao sa autonomnim, slobodnim gradom. Atinjani su takav sporazum odbili i zatražili su pomoć Sparte za nastavak ratovanja. Međutim, Spartanci su bili više zainteresovani za odbranu Peloponeza.

Kad Sprtanci shvate važnost bitke

Grčki disidenti, privrženi Mardoniju savetovali su ga da može da pobedi tvrdoglave Grke ukoliko podmiti njihove vođe. Ali Mardoniju je bilo ispod časti da se koristi takvim sredstvima. On je i dalje pokušavao da izbegne direktan sukob s Grcima i ponovo je Atinjanima ponudio predaju pod povoljnim uslovima. Međutim, oni su ostali nepokolebljivi.

Spartanci su najpre oklevali, ali onda su poslali 40.000 ljudi kojima je komandovao Pauzijan. Spartanci su znali značaj bitke koja bi usledila. To je bila bitka za opstanak grčkih polisa. Kad je Mardonije shvatio o kakvoj sili je reč, osvojio je Atinu po treći put i onda se povukao prema Tebi, da bi tu dočekao Grke. Mardonije se utvrdio kraj reke Asop u Beotiji.

Tako je došlo do otvorenog sukoba između Persije i Grčke. Sukob se desio kod Plateje, avgusta 479. godine pre nove ere. Tamo se, pod komandom spartanskog generala Pausanija, oko 40.000 grčkih pešadinaca sukobilo sa 100.000 Mardonijevih vojnika.

Bez direktnog sukoba

Obe vojske su u strahu izbegavale direktan sukob, tako da je prve tri nedelje dolazilo do sporadičnih okršaja na reci Asop. Legenda kaže da su vidovnjaci i jednoj i drugoj vojsci prorekli pobedu ako ostanu u defanzivi. Međutim, persijska konjica je neprestano pljačkala Grke, pleneći im namirnice i trujući im izvore pijaće vode.

Mardonije se nadao da Grci neće moći da se ujedine protiv njegovih trupa. Ali, Atinjani su skupili 8.000 ljudi, a Sparta je, kao što navedoh, dovela 40.000 vojnika. Ujedinjene grčke snage su zauzele planinski prelaz, kao dobru poziciju za odbranu. Mardonije je poslao konjicu da zauzme prelaz, ali Atinjani i Megarani su uspešno odbili napad. Komandanta persijske konjice su ubili, a konjica se povukla.

Grci su se pokrenuli od tog planinskog prelaza prema Plateji, gde je bio smešten Mardonije sa Persijancima. Atinjani su formirali levo krilo, a Spartanci desno krilo. Do tog trenutka, grčka armija je već ojačana vojnicima iz ostalih polisa, tako da je skupljeno 110.000 vojnika. Mardonije je, prema pisanju Herodota, imao 250.000, a kasniji istoričari smatraju da je realni broj bio oko 80.000.

Dopustili Persijancima da napadnu

Obe armije su logorovale deset dana jedna pored druge, sa malim čarkama sa svake strane. Mardoniju se činilo da je kraj rata blizu. Na žalost, igrao je na kartu potcenjivanja protivnika. Mislio je, biće to laka i brza pobeda. Zato je sa vojskom brzo prešao reku i napao. Tada su Atinjani i Spartanci promenili pozicije, tako da su se Atinjani borili protiv glavne persijske vojske, a Spartanci protiv grčkih delova persijske vojske. Persijanci su skrenuli tok bitke, pa su Grci bili prisiljeni da nađu novo mesto logorovanja.

Kad je otkrio da su Grci promenili pozicije, Mardonije je krenuo za njima. Persijanci su napravili zid od pletenih štitova odakle su strelama zasipali svoje protivnike. Grčki disidenti, saveznici Persijanaca, napali su 8.000 Atinjana, dok se glavnina Mardonijevih snaga, persijska konjica i strelci, obrušila na 11.500 Spartanaca. Spartanci su čučali pod svojim štitovima krijući se od kiše strela.

Pešadija je došla posle. Konjica i strelci nisu mnogo učinili, pa su propustili pešadiju u obračun. Iako mnogobrojniji na tom delu bojišta, Persijanci nisu mogli da probiju grčku hoplitsku liniju sa dugim kopljima. Persijanci su uglavnom imali kratka koplja i mačeve, pa su grčke linije sa dugim kopljima bile u prednosti.

Kobni grčki kontranapad

Grci su obrazovali zbijene vojne redove i prešli u disciplinovani kontranapad. Zahvaljujući dužim kopljima i boljim oklopima brzo su potisnuli Persijance. Potisnuti, Persijanci su se povukli. Atinjani su u međuvremenu savladali i grčke izdajnike. Pod zaštitom konjice, Mardonijeva vojska je pobegla preko reke. Mardonije je utom bežanju oboren sa konja i ubijen.

Artabaz je preuzeo persijsku komandu i odmah naredio povlačenje U Malu Aziju, što je omogućilo Grcima da osvoje glavno sedište komande. Bez vođe, persijska vojska se rasula i razbežala. Prema Herodotovom pisanju, ubijeno je 43.000 od 250.000 Persijanaca, dok su Grci izgubili samo 159 vojnika. Pošto su istorijski izvori tog vremena vrlo diskutabilini, sa mnogo netačnina i pristrasni, pravi broj se ne zna.

U isto vreme, na Jonskoj obali Mikale, grčka flota je izvojevala veliku pobedu nad persijskom mornaricom, koja je jedva uspela da preživi poraz kod Salamine, godinu dana ranije. Udruženim snagama, persijskoj armiji je bio zadat kobni, odlučujući udarac.

Time su Grčko-persijski ratovi završeni. To je bila poslednja persijska invazija Grčke kojom je trebalo da Persijanci osvoje Grčku. Ipak, Persijanci će nastaviti da se mešaju u odnose grčkih polisa, sve dok Aleksandar Makedonski ne bude osvojio Persiju.

Persijska noga nikad više u Evropi

Kserks I i ljubavnica

Persijske vojne snage se više nikada neće boriti na evropskom tlu. Persijska vojska je bila potpuno uništena. Posle svega, Kserks se povukao u svoje odaje i predao se ženama iz harema. S vremena na vreme, unapređivao je građevinske zaostavštine svog oca, gradeći još palata i dvorova glavnoj prestonici Persije, Persepolisu. Sve drugo što je radio nije vredno pomena. Kuluario je i tračario. To što mu je u početku bilo zabavno,  ubrzo ga je razočaravalo. Zato ga je grupa zaverenika ubila u krevetu 456. godine pre nove ere.

Zavere i ubistva će biti glavni likovi na pozornici persijskog carstva, dok konačno ne bude iščeznulo. Velika imperija će početi da se gasi i persijska dinastija će izgubiti kredibilitet.

Aleksandar Makedonski osvaja Persiju

I pored poslednjih očajničkih napora da Persija stane na noge, sve je bilo na ivici provalije. Biće tako do trenutka kada će Aleksandar Veliki u četvrtom veku pre nove ere umarširati u to veliko, dojučerašnje moćno carstvo.

 

Inspiracija – wol.jw.org, facebook.com/World-History-344716592282874

Fotografije: Wikipedia, Youtube, Pinterest, Flickr, armahellas.com, kanopy.com, ancientfacts.net, livius.org

 

Ostavite odgovor