Uvertira za Holokaust: Hitlerova sujeta je potegla duge noževe

Noć dugih noževa (Nacht der langen Messer) ili Operacija kolibri je naziv za politička ubistva koja su se desila od 30. juna do 2. jula 1934. u nacističkoj Nemačkoj. Tada je Hitler sa SS-ovskim odredom „Mrtvačka glava“ pohapsio i pobio, uz pomoć odanih saradnika Himlera, Gebelsa, Hejdriha svoje, do tad, verne pomoćnike, glavešine SA trupa i njihovog vođu, bliskog prijatelja, Ernsta Rema. Do hapšenja i pokolja je došlo u mestu Bad Vize, 60 kilometara od Minhena, gde su Removi Jurišni odredi pripremali veliko svečano okupljanje.

Ernst Rem

Napad se desio u sred noći. Hapšenja i egzekucije su izvršene pod lažnim optužbama da su Rem i vođe SA odreda pripremale državni udar, da im je tajno dolazilo oružje iz Belgije i da su želeli da započnu takozvanu „treću revoluciju„. Broj mrtvih u Bad Vizeu je bio oko 75, a u celoj Nemačkoj oko 200.

Hitleru je to bio povod da likvidira stare neprijatelje – katoličku desnicu i konzervativce u vojsci, kojima se Firer i oni koji su ga okruživali, nikada nisu sviđali. Tokom noći 30. juna u Minhenu je ubijen Erih Klausener, koji se nalazio na čelu Katoličke akcije i Gustav fon Kar, koji je zatučen pijukom. Njegova krivica je bila u tome što je bio jedan od najaktivnijih u sprečavanju minshenskog puča 1923. Tada je ubijen, između ostalih, i sveštenik Bernard Strempfl pod optužbom da prikupio materijal o samoubistvu rođake Geri Robal, koja je bila u vezi sa Firerom.

U Berlinu su ubijeni armijski generali Ferdinand fon Bredov i Hubert fon Bose, najbliži saradnik kancelara Franca fon Papena, a pobijeni su još i šef policije Hans Ramshorn, Gregor von Streser i Kurt von Šleher, bivši kancelari. Poslednji je ubijen zajedno sa ženom. Napad u Viseu i Minhenu su izvele SS jedinice, kojima je komandovao Himler, a službeno ime SS trupa je bilo Odredi sigurnosti, dok je Gestapo predstavljao tajnu vojnu informativnu službu. Hitler je sam uhapsio Rema. Šta je dovelo do toga?

Porota, sudija i dželat

Posle hapšenja, Rem je kratko vreme proveo u zatvoru Štadelhajm u Minhenu, dok je Hitler razmišljao o njegovoj sudbini. Onda je odlučio. U Hitelrovo ime, Rema su 2. jula posetili Teodor Ajke, kasnije komandant koncentracionog logora u Dahau i SS oficir Mihael Lipert. Dali su mu pištolj sa jednim metkom i rekli mu da ima deset minuta da se ubije ili će ga oni ubiti. Rem je odbio ponudu rekavši: „Ako ću biti ubijen, neka to Adolf uradi sam„. Kako za određeno vreme nisu ništa čuli, egzekutori su se vratili u Removu ćeliju i zatekli ga kako stoji prkosno obnaženih grudi. Lipert ga je upucao tri puta iz blizine. Rem je u samrtnom ropcu mrmljao „Moj Firer.“Hitler je legitimitet ovom činu dao rečenicom da je on porota, sudija i dželat.

Pokolje su po nemačkim gradovima izvršili pripadnici SS trupa. Noć dugih noževa je bila samo uvertira za ono što je sledilo tokom Hitlerove vladavine, za Holokaust i Kristalne noći. Egzekucije počinjene tokom Noći dugih noževa su ozakonjene 3. jula 1934. Taj zakon je glasio da se svaka sumnja na atentat, odnosno ugrožavanje sigurnosti države i njenog vođe, kažnjava smrću. Događaj je prozvan Noć dugih noževa, po starogermanskoj priči i legendi o kralju Arturu, koja se dogodila u Saskoj oko 449. godine. Posle rimskog napada na Britaniju, britanski kraljevi su pozvali u pomoć Angle i Saksonce u borbi protiv Škota. Plemena su izdala Britance i poubijala 460 britanskih vođa. Masakr je nazvan “Noć dugih noževa“. Kralj Artur je odao počast poginulima, tako što je poslao vojsku po kamenje u Irsku, a čarobnjak Merlin ih je poslagao baš kao one u Stounhendžu.

Uspeh preko noći

Nacionalsocijalistička partija, koju su osnovali Hitler i Rem, postala je vodeća politička partija u Nemačkoj. Pripadnici ove parije su ubili Rozu Luksemburg i Karla Lajbknehta 1919. godine u Berlinu i bacili ih u reku. Članovi partije su bili ekstremni desničari, uglavnom vojnici. Oni su bili nezadovoljni zbog Versajskog mira i zbog napredovanja komunista posle Oktobarske revolucije i velike inflacije, koja je početkom dvadesetih godina prošlog veka zahvatila Nemačku. Prvobitni Frejkerpsi su pretvoreni u Jurišne odrede (SA oderdi) koji su pravili haose u radničkim delovima naselja, započinjali tuče i činili ubistva. Vođa im je bio Rem, kapetan. Ako gledamo po činu, Rem je bio ispred Hitlera, koji je bio kaplar.

Ipak, Hitler se poakzao kao izuzetan govornik koji je imao talenat da zavede i dovede do ekstaze ljude iz nižih društvenih slojeva u Minhenskoj pivnici. Takav sloj ljudi je živeo za preporod Nemačke. Prvo je osnovan Nezavisni radnički komitet, što je bila velika prevara, jer su napadi pripadnika Frejkerpsa bili okrenuti ka radničkim kvartovima i usmereni ka vođama i aktivistima baš radničkih partija.

Broj članova SA je neprestano rastao, a „smeđe košulje„, kako su ih zvali zbog njihove uniforme, su bile strah i trepet i nisu prezali ni od kakvog autoriteta. Rem je od početka smatrao da SA-ovci samo njemu treba da polažu račune, dok Hitler nije podnosio nikakvo dvovlašće. Ni u partiji, ni u zemlji, ni u vojsci, a najmanje u paravojnim formacijama.

Hitler i Musolini

Godine 1923. Hitler, Rem i Ludendorf pokušavaju da izvedu puč i uspostave nacističku vlast u Minhenu, ali su brzo osujećeni. Završili su u zatvoru i pred sudom. Hitler je osuđen na četiri godine, a Rem na simboličnu kaznu, koju nije ni odslužio. Hitler je u zatvoru ostao oko devet meseci i tamo je napravio novu strategiju. Shvatio je da za vlast nisu dovoljni pivom opijeni malograđani iz Minhenske pivnice. Potrebno je, da ga podrže oni koji imaju stvarnu (novčanu) moć – bogataši, i oni koji imaju stvarnu vlast, a to su uprava i vojska. Hitler je počeo da računa na krupnu buržoaziju, koja strahuje od revolucije i na vojne institucije i njihove vođe. Uzor mu je bio Musolini u Italiji.

Po izlasku iz zatvora, Hitler i njegovi najbliži saradnici Himler, Hese, Hejdih, Gering i Gebels čine sve da osvoje simpatije radnika u fabrikama i preduzetnika, koji se boje komunista, odnosno napredovanja radničkih partija. Dolazi do prvih nesuglasica sa Remom, jer je Rem bio popularan među pomenutim društvenim slojem i zazirao je od krupnih industrijalaca i bogataša. Ovi poslednji su se Hitleru učinili najvažniji za postizanje vlasti.

S druge strane se ni Rem, ni njegovi razulareni SA-ovci, takozvani smeđekošuljaši, nisu sviđali vojsci i starim konzervativcima. Oni su naslućivali da bi njihovo nasilničko ponašanje moglo da se pretvori u lavinu nasilništva koju niko ne bi mogao da zadrži. Godine 1925, Rem biva upleten u veliki homoseksualni skandal, navodno je i sam bio homoseksualac, razilazi se sa Hitelrom i napušta zemlju. Otišao je u Boliviju, gde je reformisao vojsku.

Glad ne bira… Ili bira pogrešno

Berlin 1933.

U međuvremenu, Nemačka doživljava postepeni ekonomski oporavak. Možda do nacista nikad ne bi ni došlo, da nije nastupila kriza 1929. i 1930 godine. Nemci su bukvalno bili gladni. Broj nezaposlenih je bio veći od milion. Narod je bio uplašen i zbunjen. Dotukao ih je prvo Versajski mir i ratne odštete koje je Nemačka morala da plaća, iako se nije osećala poraženom.

Posledice su bile velika inflacija i kriza, koje su ostavile bez hleba i nade milione Nemaca. Pojava sudbonosnog čoveka, koji Nemcima pokazuje da su za sve krivi Jevreji i komunisti, kao i njegova obećanja o vraćanju dostojanstva svakom Nemcu, njegova odlučnost, imaju efekta. SA-ovci pokušavaju da dođu na vlast u Pruskoj 1932. i izazivaju sukobe koji se završavaju sa 87 mrtvih i 300 ranjenih. To razdoblje naziva se Prusenšlag.

Franc fon Papen

Na čelu oružanih snaga Nemačke je bio Franc fon Papen koji, pošto ne uspeva da smiri situaciju, daje ostavku. Jedna za drugom padaju sve, teškom mukom, sastavljene vlade. Na izborima u januaru 1933. Hitler dobija 35, 5 odsto glasova, a na ponovljenim izborima 3. marta osvaja 44 odsto glasova.

Paljenje Rajhstaga

Hitler je posle januarskih izbora najodlučnije odbio da uđe u bilo kakvu koalicionu vladu. Prethodni kancelar, fon Šlajher morao je da da ostavku, jer nije uspeo da sastavi vladu ni uz pomoć istaknute političke ličnosti, Štresera. Tako dolazi do ponovljenih izbora, kojima je prethodilo inscenirano paljenje Rajhstaga. Čim je Hitler došao na vlast, odmah je ukinuo sve postojeće političke partije i počeo brutalno proganjanje i likvidiranje političkih neprijatelja. Osnivao je koncentracione logore u kojima će umreti svi koji su mu pružali otpor, kao i svi Jevreji do kojih je uspeo da dođe.

Tokom krize koja je pogodila Nemačku, SA odredi su, prema postojećim podacima, dobili mnogo novih članova iz svih društvenih klasa. Pridruživali su im se i nekadašnji komunisti, ali ne zbog ideoloških razloga, već da bi utolili glad vojničkom porcijom i došli do toplije odeće i obuće. Odmah po dolasku Hitlera na vlast, u Nemačkoj počinje ekonomski oporavak: otovoreno je 100.000 radnih mesta. Hitler je počeo izgradnju „nemačke autostrade„, a otvaraju se fabrike koje proizvode oružje i vojni materijal, iako je to Nemačkoj mirovnim ugovorom bilo zabranjeno. Industrijalci trljaju ruke. Hitler je postao obećani Mesija.

Recept za uspeh

Oporavak Nemačke i zavođenje reda u državi oduševljavao je sve društvene slojeve. Smetale su samo SA trupe svojom samovoljom i svojeglavi Rem, koji se posle tri godine vratio iz Bolivije i koji se smatrao njihovim neprikosnovenim vođom, koji ne mari za bogataše. Rem je ostao veran populističkim parolama o trećoj revoluciji u Nemačkoj, koja treba da vrati dostojanstvo malom čoveku. Hitler je znao da neće moći u potpunosti da vlada vojskom sve dok budu postojali nedisciplinovani SA odredi verni Remu, na koje vojska i krupni kapitalisti popreko gledaju.

Hitler odlučuje da ih lividira, istovremeno se obračunavajući sa svim protivnicima koji još imaju neku moć. Otuda proističu lažne optužbe za pripremanje državnog udara. Hitler ne želi sa kim da deli vlast, kao ni komandu u vojsci, a najmanje sa Remom, koji se u ratu kotirao kao oficirski stalež. Hitler je bio zlopamtilo. Tokom Noći dugih noževa dobiće priliku da se obračuna sa svima koji su mu se ikada u životu zamerili.

Noć dugih noževa

Hitler je za nemačkog sitnog građanina bio simbol reda koji ne trpi ispade. Zato je smišljena zavera, o kojoj ga informišu njegovi najbliži saradnici. Kružile su priče o homoseksualnim sklonostima SA vođa. SA-ovce su, posle dobrog provoda marširanja i dosta piva u Bad Vizeu, mamurne digli iz kreveta i odvedeli pred streljački vod.

Preživeli pripadnici SA odreda morali su da potpišu zakletvu na bezuslovnu vernost Hitleru. Fon Papen je dao ostavku na mesto komandujućeg oružanih snaga, a osamdesetšestogodišnji Hindenburg je predao vojsku u ruke kancelaru Hitleru. Hidenburg je umro 2. avgusta 1934, a Hitler je postao vladar Nemačke i njene oružane sile.

Inspiracija: advance.hr

Fotografije: Wikipedia, Pinterest, historyplace.com, gayecho.com, worldwartwo.filminspector.com, vaviper.blogspot.rs, telegraf.rs, nezavisne.com, vaseljenska.com, dnevno.rs

2 thoughts on “Uvertira za Holokaust: Hitlerova sujeta je potegla duge noževe

Ostavite odgovor