Panonskog mora nema, a talasi i dalje zapljuskuju: Sremski hedonizam živi kod „Deurića“, gde se nazdrvlja Probusu u čast

Vinarija „Deurić“ nalazi se na južnim obroncima Fruške gore, tamo gde je nekad bilo Panonsko more, u srcu Srema. Mesto tek onkao skriveno stidljivo nosi naziv Mala Remeta, a tako se zove i manastir iz 13. veka koji je izgradio kralj Stefan Dragutin. U blizini je banja Vrdnik i manastir Jazak gde se čuvaju mošti poslednjeg srpskog cara Uroša V, poznatijeg u istoriji kao Uroš Nejaki, sina velikog cara Dušana.

Panonskog mora odavno nema, ali ima vinograda i zasada jabuka koji karakterišu ovu vinariju i spadaju u osnovne delatnosti ovog gazdinstva. Talasa nema, ali to nije sprečilo Deuriće da baš dva svoja vina nazovu po davno nestalom Panonskom moru – Talas beli i Talas crveni. Ako se vratimo ne baš tako davno u prošlost, na ovom mestu i sam rimski car Probus zasadio prve čokote i tako postavio „kamen temeljac“ za sve buduće vinske priče. Ova naša srpska vinska priča imala je lep početak, svetli srednji vek, ali je onda su došle Osmanlije i filoksera, a na kraju i velika SFRJ u kojoj su cvetali veliki kombinati, a uništavale male vinarije i gde je samo Tito uživao u skupim vinima.

Vinarija „Deurić“ postoji osam godina. Prvo su se samo bavili jabukama. Vinogradi su nepun kilometar od proizvodnje, jer je ta blizina veoma važna da se sačuva svežina grožđa i grožđani sok dok ubrano grožđe prelazi put od vinograda do mesta gde se vrši finalna selekcija. Zato imaju vagoniće i male gajbe u koje staje svega dva reda grožđa. Pod vinogradom je 15 hektara, a pod jabukama čak 100.

Buduća barik sala
  • Od Drugog svetskog rata do početka devedesetih sve je ovde bilo pod vinogradima. Traminac sa ovog podneblja je nošen Titu na dvor – priča Zlatko Živanić, komercijalni direktor vinarije „Deurić„.
Zasadi pod jabukom

Bele sorte grožđa koje se gaje na ovom imanju su šardone, sovinjon, traminac i morava. Crvene su pino nuar, merlo, marselan i probus. Vinarija ima osam svojih vina, a to su Pino noir, Merlot, Urban roze, Enigma (mešavina sovinjon blana i šardonea), Gewurztraminer, Avangarda (mešavina sovinjon blana i traminca) Talas crveni (mešavina pino uara i merloa) i Talas beli (mešavina šardonea, sovinjon blana i traminca)

  • Odlučili smo se da budu dve internacionalne, dve autohtone i jednu regionalnu i kod belih i kod crvenih vina. Za pet do šest godina imaće primat lokalne sorte. Sad postoje vrlo ozbiljni domaći vinari sa velikim proizvodnjama. Shvatili smo da moramo da imamo nešto što drugi nemaju. Internacionalne sorte su dobre za kupažu. Sada ne postoje male vinarije. Ili imaš bocu za prodaju, ili je nemaš. Kad ste vinar, to podrazumeva određene troškove kao što su sajmovi, degustacije, turizam i da se kvalitetom borite na tržištu. Srbija je mlada vinska zemlja. Vino je branša i prvih 100 godina je najteže. Vino nije biznis. Ako proizvodite vrhunsko grožđe, onda imate i vrhunsko vino. Kod vina treba biti strpljiv – objašnajva Živanić.
Zlatko Živanić kod tankova

 

Kapacitat vinarije je 100.000 flaša, dok oni proizvode 35.000 flaša godišnje. Podjednako su zastupljena i bela i crvena vina  i osam odsto je roze. Potrošnja je vina u Srbiji je podjednaka. Crna vina su zastupljenija u Beogradu (odnos 55 napram 45 odsto), u  centralnoj Srbiji je pola – pola, a u Vojvodini se više piju bela (odnos 60 na prema 40 odsto).

Zasadi „probusa“

Od vremenskih nepogoda, vinarijaDeurić“ se štiti mrežom, jer su protivgradne rakete nepouzdana zaštita.

  • SFRJ je uništio male vinarije u Srbiji i sve se svelo na minimalnu domaću radinost. Imamo „rupu“ od 40 godina nebavljenaja vinom. Da nije bilo toga, imali bi tradiciju dugu 150 godina i već četiri generacije podrumara. Početkom devedesetih godina prošlog veka, Mija Radovanović je započeo novi talas vinara. Danas ima mnogo kvalitetnih vinarija i vina, tako da su sve manje zastupljena uvozna vina, a sve više domaća – objašnjava Živanić.

U okviru vinarije postoji degustaciona sala kapaciteta 40 mesta, sala za sastanke kapaciteta 50 mesta, vidikovac sa tornjem kapaciteta 16 osoba. Imaju komplet opremljenu kuhinju za uklapanje vina i hrane. Takođe, imaju i wine garden gde organizuju proslave. Uskoro će otvoriti barik podrum sa degustacionom salom za 16 ljudi. Imaju četiri apartmana koja još nisu kategorizovana, jer je to spada u drugu fazu vinskog turizma, a koja je plan za budućnost.

 

  • Proizvodnja vina počinje sa dolaskom grožđa i finalnim odabirom do muljače. Tu se odvaja proizvodnja belih i crvenih vina. Crveno vino odležava na pokožici i tad nastupaju tanini. To je ono što nam skuplja usta. U tank sali, vino odležava i do šest meseci ili dok naš enolog Mirko ne kaže da su vina spremna. Svaki proces je kompjuterski povezan. Imamo mašinu za flaširanje koja u roku od jednog sata flašira 1.200 flaša – priča Maja Mladenović, menadžer vinskog turizma u vinariji „Deurić„.
Degustacija

Vinarija je dobro povezana sa Beogradom i Novim Sadom, na svega 40 minuta vožnje od glavnog grada, što je čini vrlo dostupnom za kraći predah i uživanje u čaši vina. Pritom, možete i da svratite do obližnjih manastira i naučite nešto o srpskoj istoriji i istoriji ovog kraja.

 

∼ sponzorisan tekst ∼

 

Fotografije: Wikipedia, Nataša Ilić 

2 thoughts on “Panonskog mora nema, a talasi i dalje zapljuskuju: Sremski hedonizam živi kod „Deurića“, gde se nazdrvlja Probusu u čast

  1. Fruska gora je prebogata vinarijama, vinogradima, manastirima, prelepom prirodom. Svako ko je ikada u mogucnosti treba obici sto je vise u mogucnosti. Licno ne propustim ni jedan vikend, a da ne boravim na ovoj planini u njenim lepotama. Jedino je mozda problem transport, jer busevi nisu dostupni do svih lokacija i nekada je jedino resenje automobil, sto nekima predstavlja problem.

Ostavite odgovor