Ognjena pre Ognjene: Peruša sa munjama ili Perunova sestra

Oganj i Gromovnik se voze u jednim kolima, što potvrđuje priča o grmljavini koja je kao trenje oblaka i „sunčevog vetra“ ili elektro-magnetne sile sa Sunca, što mi čujemo kao zvuk grmljavine.

„Prošetala do dva do tri brata,
Jedno beše Kupalo obilni,
A drugo mi Koledo sabirni,
A treće mi Perune daždljivi
Pokraj dvora Ognjene Marije,
Mile seje Peruna velikog.
Perun pita svoju milu seju,
Perun pita svetitelj Ilija:
„Mila sejo, Ognjena Marijo!
Kad no beše dana Ilinoga
Da se Ika malo proveseli,
Proveseli nebu u oblaku,
U oblaku na sve četir strane,
Da poigra munje i gromove
I svetlice što vraze nalaze,
A strelice što vraze streljaju?“
Govori mu Ognjena Marija:
„Mili brate, Perune Ilija,
Davno bilo, sad se pripoveda
Kada beše dana Ilinoga.,
Dan ti proša, skoro neće doći.“
To Iliji vrlo mučno bilo
Ama mu se na ino ne može
Te on čeka dana Perunova.
Nek ga čeka, dočekat’ ga neće!“

Počela sam pesmom, ne bi li vam dočarala kako se utapaju dve religije, jedna u drugu. Pandan Ognjenoj Mariji je, najverovatnije, bila Perunova sestra Peruša ili Straovila, a ponegde i Oprlija. Davna božanstva, a kasnije hrišćanski sveci čiji se dani proslavljaju leti ulivali su strahopoštovanje. Narod je vodio računa ne radi na njihov dan. To je bila direktna „uvreda“ bogova i božanstava. Taj običaj se i dan danas poštuje.

Samo da Ilija ne sazna

U pesmi koju navedoh, gromovnik se naziva i starim, paganskim i novim, hrišćanskim imenom. Kupalo i Koledo imaju svoja paganska imena. Kupalo je obilni, jer on daruje rodnu godinu. Koledo je sabirni, jer u njegovo vreme se letina sakuplja. Ono što utiče na rodnu godinu, naročito leti, jesu padavine. Perun donosi kišu, pa se on naziva daždljivi. U pesmi je razgovor između Peruna/svetog Ilije i Ognjene Marije. Tu je spomenuta legenda kako Ognjena Marija vodi računa da Sveti Ilija nikad ne sazna kada je njegov dan, jer bi se on tada toliko radovao i pucao munjama i gromovima da bi ugrozio život na zemlji. Perun/Sveti Ilija predstavljeni su kao zaštitnici od zlih sila.

Oganj i Gromovnik se voze u jednim kolima, što potvrđuje priča o grmljavini koja je kao trenje oblaka i „sunčevog vetra“ ili elektro-magnetne sile sa Sunca, što mi čujemo kao zvuk grmljavine.

Kad brat i sestra pucaju

Gromovnika prema predanjima pomažu Vetrovi koji su potekli od istog Ognja:

„… a Straovila…tad upreže te konje Vetrove

i povede munje i gromove,

a sa mužem veljim Perišanom“.

Straovila je žena ili sestra Perunova, jer su po narodnom predanju grom i munja brat i sestra:

„Ne boj se sestro Marijo,

ja imam konja krilata“.

U hrišćanstvu, to je Marija, sestra Svetog Ilije, a u staroj veri to je Oprlija. Perunova sestra je u staroj veri poznatija kao Peruša, što znači grom ili sekira i potiče od od korena reči „pri“ što znači „udarati“, „savladati„, odakle je i srpski „prati“ zapravo „udarati“, jer se nekad pralo udaranjem u dasku. Peruša nosi pridev (Pr)peruše, boginje zaštitnice pobratimstva:

„Ko pogazi pobratimstvo…

Dom mu zatri Prperuša,

strašna seja Davor-boga“.

Inspiracija – vaseljenska.com

Fotografije: Pinterest/Zoran Pavlović, devianart.com, Pixabay, slavorum.org

Ostavite odgovor