Mala Stana i hajduk Veljko: Ljubav u senci borbe za slobodu

Imala je, kažu 15 godina. Sa oružjem, musava od blata i znoja, crvenih, punih usana poput ljute papričice kojom je mazala usne ušetala je međ’ junake od reči i lake na oružju u varošici Poreč na Dunavu. Poreč je svojevremeno s početka 19. veka bilo ada, blizu Đerdapa, okružen bedemima i liticama.

Tu je glavni bio Milenko Stojković, poglavar Porečke nahije. Kažu da je imao harem zarobljenih Turkinja gde su vojvoda Dobrnjac, kapetan Stojan Abraš, hajduk Veljko i drugi dolazili da se malo opuste.

Lepa Stana i junaci

Knjige starostavne bi rekle da je to bilo 1809. godine. Drugi zvori upućuju na 1812. kada je ta plahovita curica Stana surela hajduk Veljka u kući negotinskog prote. Romantičarska priča bi nas dovela do toga da su turski pljalčkaši, pod izgovorom da sakupljaju porez za ustanak, oteli darove od njenog oca Radovana Plještića u selu Sikole na obroncima Deli-Jovana.

Tražeći lopove, dojahala je mlađana Stana do Poreča skoro bez ikakvog straha, baš onako kako je učio otac koji je, bez muškog potomka, sve tri ćerke oblačio u mušku odeću. Prišla je tad najhrabrijem od svih Karađorđevih ustanika i drskim tonom ga upitala: „Zar tvoji momci ne znaju Turke ubijat,i nego devojačke darove krasti?„. Veljko nije mogao čudom da se načudi gledajući u lepuškastu Stanu koja nije prezala od većih i jačih.

Naredio je svojoj četi da hrabroj devojci donesu opljačkano. Potom je i sam darovao lepu Stanu govoreći joj: „Sad sam te ja darovao, sad si moja!„.

Prema istraživanju istoričara Radoša Ljušića, Stana je došla da se zahvali vojvodi Milenku Stojkoviću, ali ju je Veljko primetio i poveo kod sebe u konak, pod izgovorom da će da mu služi gospođu. Da je nije poveo, mogla je da završi u Milenkovom haremu. Obukao ju je u damske haljine i nije se više razdvajao od nje.

Ko je hajduk Veljko?

Hajduk Veljko Petrović je rođen u istočnoj Srbiji, u selu Lenovac, oko 1780. godine. Bio je vrlo prek i pomalo luckast junak i za Srbe i za Turke, megdandžija koji je na dvoboje jahao uz muziku. Bio je u četrdesetima kad je upoznao Stanu. Priča kaže da su od gore opisanog susreta sledeće četiri godine delili čardak na Baba-Finkinoj kuli u Negotinu. I ne samo krevet, već i megdan.

Da bi uzeo Stanu za ženu, hajduk Veljko je morao da podmiti sveštenike i svoju prvu ženu Mariju, najmlađu sestru po majci Stanoja Glavaša dajući joj imanje u Jagodini. Marija je živela u Beogradu. Zna se da hajduk Veljko i Čučuk Stana nisu imali dece.

Ona je, po mnogima, bila idelana žena.  Žena ratnica i žena domaćica. Stih kaže da kad „…pesma s ori, Veljko vino pije, a dvori ga dilber Čučuk Stana…„. Takvu ženu „rađa“ borba za oslobođenje.

Ko je Čučuk Stana?

Čučuk Stana je rođena oko 1795. godine u mestu Sikole, blizu Negotina. Poticala je iz porodice doseljenih Hercegovaca. Imala je dve sestre, Stojnu i Stamenu, a mnogo kasnije je dobila i brata Mihajla. Iako su joj roditelji živeli u Negotinu, školu je završila u Beloj Crkvi. Stana je bila mala i krhka, zbog čega je i dobila nadimak „čučuk“, što na turskom jeziku znači upravo to – mala i krhka.

Čučuk Stana je bila mnogo draga hajduk Veljku. Za Čučuk Stanu se vezuju mnoge priče uključujući i one da se sa Veljkom borila protiv Turaka, branila Negotin i da je čak četiri rane dobila u tim borbama – dve na nozi, jednu na ramenu, a jednu, od turskog jatagana, na potiljku. Puškom je baratala kao pravi ratnik, svaku metu pogadala je sa velikom preciznošću, a u sedlu bila sigurna i vešta.

Stanin deda je kad se selio iz Hercegovine kratko vreme sa porodicom živeo u Banatu, a zatim prešao u Srbiju, u selo Sikole, gde je ostao njegov sin Radovan. Zabeleženo je da su Sikoljani bili „bogati ne samo u stoci već i u novcu i veoma trudoljubivi„. Sikole je bilo izuzetak i po pismenosti, ni u jednom selu nije bilo „toliko pismenih i čitajućih staraca koliko u ovom, a to zbog toga što Sikoljani ni pod Turcima bez škole nisu bili„.

Stana je takođe bila pismena, a tokom života je naučila ruski, poljski, rumunski i grčki jezik. Veruje se da je prva slova savladala u svom selu, jer su Sikole još 1807. imale školu.

Stana bez svog Veljka

Vrhunac romantične priče iz naše storije, dogodio se u leto 1813. godine. Pošto je potpisan mir u Bukureštu, 16. maja 1813, Rusija je dozvolila Turskoj da uzme srpske gradove. Turci su oslobođeno područje opkolili velikim trupama. Među njima se našao i Negotin sa sve svojom Krajinom. Hajduk Veljko nije poslušao vožda Karađorđa da se povuče. U ovom slučaju suprotno nejgovoj izreci „Glavu dajem, Krajinu ne dajem“ pao je i hajduk Veljko i njegova Krajina. Herojski, kako i dolikuje velikom borcu.

Posle pogibije hajduk Veljka, Stana se nije priznavala kao njegova udovica. Marija se smatrala „pravom i zakonitom ženom Pokojnog Veljka“ i njoj je pripala novčana pomoć.

Smrt svog hajduka Stana je teško prihvatila. Smatra se da je Stana bila trudna u to vreme i da je pobacila kad je Veljko poginuo. Susret dve Veljkove žene je bio suparnički.

  • Kamo, kurvo, moj muž? Ti si moga muža pojela – reče Marija Stani.
  • Idi , drugo, Bog s tobom, nemoj mi na jade pristajati; dosta mi je moga jada i žalosti. Dok je bio živ, bio je i moj i tvoj, a sad ga nema ni meni ni tebi – odgovori joj Stana.

Prema istoričarima, hajduk Veljko je ponekad i Stanu prevario sa Marijom sa kojom je imao sina. Ove činjenice nisu umanjile ljubav koja je tinjala između hajduka Veljka Petrovića i Stane. Stana je, posle nejgove smrti, izbegla iz Krajine i živela je neko vreme u Pančevu.

Ništa manje od junaka

Stana se onda udala za drugog čuvenog junaka, grčkog kapetana Jorgaća (grč. Georgakis Nikolau Olimpos). Kapetan Jorgać je bio jedan od vođa Heterističkog ustanka u Grčkoj. Zajedno sa njim je prešla da živi prvo u u Vlašku, a posle pokušaja Turaka da ih likvidiraju, prešli su u Bukurešt.

Čučuk Stana i kapetan Jorgać su dobili troje dece – Milana, Aleksandra i ćerku Jevrosimu. Decasu bila glavni razlog da pređu u Rusiju, a zatim u Hotin. Tu su se nalazile i grupe srpskih ustanika. Posle izbijanja ustanka Heterista 1821. godine, među kojima je bilo i Srba, kapetan Jorgać se sa svojih 480 saboraca smestio u manastir Seka, u severnoj Moldaviji. U toku ratnih operacija bili su opkoljeni turskim vojnicima pod vođstvom Sinan paše. Izlaz su našli u samoubilačkom paljenju baruta i eksploziva. Zajedno sa Heteristima, u vazduh su odleteli i Turci. Slična priča kao sa vojvodom Sinđelićem.

Stana je tad imala 26 godina i više se nije udavala. Živela u Atini od 1842. do svoje smrti, a njenog drugog muža su Grci ubrzo zaboravili. To joj je veoma teško palo.

Čučuk Stani je 1844. godine tragično stradao sin Aleksandar. Na njegovom odru, godinu dana pošto je Grčka postala slobodna, ona je izgovorila sledeće reči:

Sine, rastajući se s majkom, trebalo bi da ocu poneseš neki darak. Ali majka u svojoj sirotinji nema ništa da ti da, nego ti daje ono što je dosad bilo njeno najveće blago. Evo ti pramen kose oca tvojega, koji je izabrao sebi grob u vazduhu, a meni ovo poslao da mu kadgod podignem grob u slobodnoj Grčkoj. Vrati, sine, ocu svome ovaj pramen i kaži mu kako su nezahvalni Grci onima koji su im izvojevali slobodu, kaži mu da kapetan Jorgać još nema svoga groba u slobodnoj Grčkoj!„.

Čučuk Stana umrla je 1849. godine u Atini. Veruje se da je imala oko 55 godina. Mnogo kasnije, beogradske „Male stare novine“ objavile su tekst sledeće sadržine:

Zna se za grobove njenih sinova jer su obeleženi krstovima i pločama, a dok joj je kćerka živela, znalo se i za Stanin grob, jer je kćerka svake godine obnavljala grobove svoje braće i majke, ali, kako je kćerka umrla, zarastao je grob Čučuk-Stane, koji se nalazi pokraj grobova njenih sinova, pa na njemu nema ni obeležja, i prešao je u zaboravnost, jer Stana nema ovde nikoga od roda, a o njenu patrijotizmu i požrtvovanju malo se ovde vodilo računa dok je ona živela. Znam da će ovo interesovati srpski svet, i vredno je da se pribeleži„.

U Srbiji se s kolena na koleno prenosio recept za karmin, koji je navodno koristila Čučuk Stana kada je zavela hajduk Veljka. Crvena ljuta papričica se usitni u avanu, zatim se doda med, pokrije laticama ruže i ostavi da odstoji. Tom smesom su devojke mazale usne pre spavanja, da bi ujutru bile pune, crvene i zavodljive.

Inspiracija: politikin-zabavnik.co.rs, Wikipedia, novosti.rs, secanja.com

Fotografije: Wikipedia, Pixabay, politikin-zabavnik.co.rs, iserbia.com, danubeogradu.rs alchetron.com, klubkolekcionara.blogspot.rs

Ostavite odgovor