Ivanjdan je hrišćanski praznik kojim se obeležava rođenje Svetog Jovana Krstitelja. Obeležava se 24. juna/7. jula.
Pola godine pre javljanja Bogorodici Mariji, prvosvešteniku Zahariji se u jerusalimskom hramu javio arhangel Gavrilo. Pre nego što je objavio čudesno začeće Bogorodice, anđeo je začeo staricu Jelisavetu, Zaharijevu suprugu. Zaharije nije odmah poverovao u reči arhangela Gavrila, pa je ostao nem sve do osmog dana po rođenju deteta. Tada je, pri obrezivanju i davanju imena detetu, Zaharije na daščici napisao „Jovan mu je ime„. Tada mu se vratio glas. Jovan je u reci Jordan krstio Hrista, pa je u narodu poznat kao Jovan Krstitelj.
Desna ruka Jovana Krstitelja, kojom je krstio Hrista, čuva se kao najveća relikvija u Cetinjskom manastiru.
Dan kumova
Sveti Jovan Preteča ili Krstitelj je jedna od najčešćih krsnih slava kod nas. Ovaj praznik slavi se i kao dan kumstava i pobratimstava. U našem narodu kumstvo se od pamtiveka izuzetno cenilo i poštovalo i često se i danas čuje: Bog na nebu, kum na zemlji. U crkvenom kalendaru, današnji praznik obeležen je crvenim slovom, što znači da spada u red zapovednih praznika.
Postoji mnogo verovanja koja su povezana sa Ivanjdanom. Većina ima u sebi magijski cilj. Ivanjdan, kao i Đurđevdan, prvenstveno su praznici koji slave vračare i one ne propuštaju svoju priliku da tada, u noćima magije, naprave svoje obrede. Praznovanje Ivanjdana potiče iz predhrišćanskog perioda. Prati ga ratarski kult u kome se slavi Sunce, koje u vreme letnje dugodnevice isijava najveću snagu. To je ujedno i početak žetve. U predvečerje Ivanjdana, po brdima su se palile Ivanjske vatre ili kresovi oko kojih se igralo i pevalo.
Devojački praznik
Ivanjdan je oduvek bio veoma važan praznik i za njega je bio vezan čitav niz obreda. Veče pred Ivanjdan, devojke su brale ivanjsko (žuto ili crveno) i petrovsko (plavo) cveće, a zatim od tog cveća plele vence koje su stavljale na kuće, torove, vrata, njive, livade, pa i na krst u selu. Smatra se da ivanjdanski venci predstavljaju Sunce. Da je ovaj praznik vezan za Sunce i njegovo kretanje govori i običaj paljenja Ivandajnskih vatri, koje su letnji pandan badnjačkim vatrama koje gore uoči Božića. Veče pred Ivanjdan palile su se lile i nosile oko kuća, zgrada, njiva, torova, pa čak i oko čitavog sela, čime se stvarao magijski vatreni krug u koji ne mogu da prodru zle sile.
Veruje se da devojke veče uoči Ivanjdana treba da odu na livade, upale vatru i beru cveće i travke od kojih će uplesti venac. Dok to čine, treba da pevaju pesme: „Ja posejo lan, baš na Ivandan, karala me, karala Ivanova majka“ ili „Ivansko cveće, petrovsko, zečenim poljem cvetalo; Ivan je cveće nabrao, majci u krilo metao, a majka s krila na zemlju“.
Te vence devojke na Ivanjdan ujutro stavljaju na ulazna vrata gde će ostati cele godine. Kroz venac u Ivanjdanasko jutro treba da pogledaju rađanje Sunca da bi uvek bile rumene kao Sunce, a posle toga da se provlače kroz venac. Verovanje kaže da na Ivanjdan kroz venac treba da se provuku i žene koje nemaju decu, a žele ih, ne bi li im svetac ispunio želju.
U ranu zoru su se devojke razilazile, a svaka bi nosila ugarak iz vatre, a ispleten venac bi stavljala na kapiju. Ovaj običaj postoji u čačanskim selima. Sve se to radilo uz šalu, pa se devojački smeh čuo noću. U pomenutom kraju se takođe veruje da ove noći treba hvatati svice i nositi ih kući. Mlade Gružanke na ovaj dan su u saksiji sejale po malo žita, a na Petrovdan gledale kako je niklo.
Poseban običaj na ovaj dan je branje lekovitih trava i pletenje venaca od ivanjskog cveća. Devojke, na današnji dan, svaka u svoj venac upliću i po jednu crvenu ružu. Srbi veruju da je današnji praznik toliko veliki da se Sunce triput zaustavlja.
Ponegde se veruje i da voda na današnji dan dobija posebnu moć, pa je poželjno okupati se u rekama, potocima, jezerima. Bilje i trave imaju pojačana lekovita svojstva. Zato se bere lekovito bilje i pletu venci, koje se čuva u kući kao lek protiv raznih bolesti.
Venci za zdravlje, rituali za potomstvo
Seoske vračare na ovaj dan beru razno bilje. Ubranih travki mora da bude tačno 77 i još jedna, ali samo pola neke biljke. Ona služi u bajalicama za lečenje nepoznate bolesti. Smatra se da noć uoči Ivanjdana ima neobično jaku moć, naročito isceliteljsku, koja sa prvim zracima izlazećeg Sunca nestaje. Ne nestaje odmah sva snaga, već se zadrži i preko dana, uglavnom do podneva.
Vlasi i Srbi u Timočkoj krajini, čim svane Ivanjdan, odlaze na livadu i stavljaju glavu u rosnu travu da bi obezbedili dobro zdravlje tokom cele godine. Mlade Vlajne u prvi i poslednji zalogaj doručka huknu i sačuvaju isti do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera stave pod jastuk da bi im se u snu pojavio lik budućeg muža. Od sveže divlje metvice ubrane na Ivanjdan, pomenute Vlajne prave venčiće kroz koje u dane mladog meseca triput krišom gledaju u simpatiju, a verovanje kaže da se onda mladi i spoje.
Srbi veruju i da se venčići od Jovanove trave dan posle praznika kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Oni štite dom od zla, uroka i nesreće čitave godine.
Na istoku Srbije veruje se da se nerotkinje, koje žele dete, na Ivanjdan provlače kroz vence od Jovanove trave, a onda se kupaju u reci ne bi li voda sprala urok. Veruje se i da ako žele uspešnu trudnoću i zdravu bebu, žene treba da posete sve koje nose ime Stana ili Stanka.
U vinogradima se danas ništa ne radi. U vinograde se ne ulazi tri dana pre ni tri dana posle Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan.
Inspiracija – starisloveni.com
Fotografije: Pixabay, Twitter, novosti.rs
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
Jahanje na talasu: Astrološki pogled na Džokera
-
Čudesna kafa: Od koza koje su plesale do neverovatnih 146 milijardi popijenih šoljica
-
Sveti Joakim i Ana: Poklonite nešto crveno, udelite siromašnima i klonite se svađa
-
Dan zaljubljenih: Malo ste preterali – slavite ljubav svaki dan! (VIDEO)
-
Vikinzi na oltaru ljubavi: Kako su se voleli nordijski narodi?