Veliki Cezar izdahnuo je na Martovske ide. Uboden je 23 puta prilikom ulaska u Senat. Među zaverenicima bio je i Marko Junije Brut, kome je, po predanju, Cezar uputio čuvenu rečenicu: „Zar i ti, sine Brute?“ Cezara su ubili zaverenici, koji su kasnije sebi dali naziv Oslobodioci („Liberatores„). Njih su vodili različiti motivi, ali im je glavni bilo republikansko uverenje, tačnije strah da bi Cezar, koji je nedugo pre toga u građanskom ratu preuzeo svu vlast nad rimskom državom, mogao sebe da proglasi kraljem i tako ukine Republiku. Njihov čin ubistva je, umesto da dovede stari republikanski režim, izazvao seriju građanskih ratova i proglašenje Carevine, a car je bio Cezarov naslednik Avgust.
Inače, današnji naučnici pozabavili su se Cezarovim zdravstvenim stanjem pred kraj života. Patio je od epilepsije, koja se u to vreme smatrala svetom bolešću, a imao je napade vrtoglavice i obamrlost udova, što je naučnike dovelo do zaključka da je imao problema sa kardiovaskularnim sistemom. Navodno, imao je i seriju moždanih udara, što je dovelo do promena ponašanja i depresije. Glave su mu došle samo jedne obične Martovske ide.
Šta su Martovske ide?
Martovse ide su praznik posvećen bogu Marsu, baš u vreme kad se proslavljala Nova godina, novo proleće. Martovske ide (latinski: Idus Martii) je u rimskom kalendaru bio naziv za 15. mart. Na taj dan se u Rimu održavala svetkovina u čast boga Marsa i održavala vojna parada. Osim u martu, izraz ide se koristio i za 15. dan u maju, julu i oktobru, odnosno 13. dan u svim ostalim mesecima.
Izraz Martovske ide ostao je i posle rimskog doba, a dobio je novo značenje, jer je upravo na taj datum 44. pre nove ere izvršen atentat na Julija Cezara. Prema Plutarhu, pre samog atentata Cezara je jedan prorok upozorio da mu preti opasnost na Martovske ide, ali je on to upozorenje zanemario. Na putu za Pompejev teatar, Cezar je istog proroka sreo i podozrivo rečima „Martovske ide su došle„, na šta mu je prorok odgovorio: „Da, ali još nisu prošle“ . Ubrzo je Cezar ubijen. Ceo događaj je opisao Vilijam Šekspir u drami „Julije Cezar„, odakle potiče i izreka „Čuvaj se Martovskih ida„. Tačnije, u ovom delu, prorok za koga su Rimljani verovali da ima moć da predskazuje sudbinu, izrekao je Cezaru da se čuva Martovskih ida.
Od tad, Martovske ide služe kao izraz kojim se opisuje neka opasnost ili nevolja koja preti, a koja treba da se desi u tačno određeno vreme.
Rimsko računjane vremena
Sve do 153. godine pre nove ere, Rimljani su za početak Nove godine smatrali 1. mart. Njihov kalendar je predstavljao kombinaciju slučajnosti i sujeverja. U njihovom kalendaru postojalo je 12 meseci: marcijus, aprilis, majus, junijus, kvintilis, sekstilis, september, oktober, november, december, januarijusi i februarijus. Da godina treba da počne 1. januara odlučeno je tek pomenute godine.
Ovaj kalendar je bio različit svake godine, a o tome kako će izgledati odlučivala je grupa vrhovnih sveštenika koji su se nazivali „pontifici„. Oni su posmatrali nebo i iščekivali pojavu mladog meseca. Kada bi ga ugledali, odlučivali su koliko treba da prođe pre jednog specijalnog dana u mesecu, koji su nazivali „nona„. Prvi dan u mesecu je nazivan „kalende„, a dani kada je mesec pun „ide„.
Kako je svaka godina bila različite dužine, sam kalendar mnogima nije bio jasan. Tako je, 46. godine pre nove ere Cezar bio taj koji je izvršio promene. Ovaj kalendar je nazvan „julijanski“ po Gaju Juliju Cezaru, i koristi se i dan danas.
Veliki bog Mars, bog proleća, seljaka i ratnika
U zvaničnom kultu, Mars je prvenstveno bog rata, ali su ga seljaci smatrali božanstvom proleća, zemljoradnje i stočarstva. Zato su svi njegovi praznici u martu i oktobru, to jest u mesecima koji označavaju početak i kraj zemljoradničkih radova, ali i vreme početka i završetka ratnih pohoda. Pošto je vladao bojnim poljem i plodnim njivama, Marsu su se upućivale molitve da zaštiti zemlju od neprijatelja i svih elementarnih nepogoda. Zato je Mars veliki bog opšteg napretka, i to kako plodnih njiva i stoke, tako i napretka rimskog naroda i države. Najstarije središte Marsovog kulta u Rimu nalazilo se van grada, na Marsovom polju. Prema predanju, ovde je već Numa posvetio Marsu žrtvenik (Ara Martis in campo). Svakih pet godina na Campus Martius, pred njegovim oltarom, obavljan je ritual posvećivanja oružja i velika ceremonija očišćenja (lustrum). U starom italskom kultu, Mars je povezan sa boginjom Nerio, koja je kasnije smatrana i njegovom suprugom. Uz njega je još i boginja rata Belona, koja objašnjava jednu od najznačajnijih Marsovih funkcija. Kasnije, pod grčkim uticajem, Mars je u kultu i mitu povezan sa Minervom i Venerom.
Mars u rimskoj mitologiji
Mars je svečano slavljen u martu (odatle potiče ime „mart„). Ostale važne proslave u njegovu čast odvijale su se u februaru i oktobru, kao što sam već napisala. Mars je poštovan i u vreme Carstva, zahvaljujući Avgustu koji je ustanovio kult Marsa Ultora („osvetnika„). Mars je zauzeo mnogo važnije mesto u rimskoj mitologiji nego što je to slučaj sa Aresom, njegovim grčkim pandanom. Razlog tome je verovatno u tome što se smatrao mužem Ree Silvije i ocem Romula i Rema, koji su osnovali Rim. Zato je smatran za oca rimskoga naroda, a Rimljani su se nazivali Marsovom decom.
Marsu je bio posvećen i dan u nedelji – utorak (italijanski: martedì) i planeta sunčevog sistema – Mars.
Rimljani su kasnije poistovetili ovoga boga sa grčkim bogom Aresom, pa se tako bog seljaka i zemljoradnika pretvorio u boga rata. Na taj su mu način pripale mnoge uloge. Bio je zaštitnik radova na polju, darivao je plodnost, štitio je borce i davao im ratnički duh i hrabrost. Njegov je sveštenik u Rimu bio flamen maior, a bili su mu posvećeni vuk i zelena žuna.
Marsovi simboli su sveto koplje (hastae Martis), sveti štitovi (ancilia), vuk (lupus Martius), detlić (picus Martius), bik (bos arator). Ciklus njegovih praznika počinjao je krajem stare i početkom nove godine, i to posvećivanjem konja – Ekvirije (Equirria ), 27. februara i 14. marta, ratnog oružja – Kvinkvatri (Quinquatrus) 19. marta i bojnih truba – Tubilustrija (Tubilustrium) 23. marta.
Sa njima su povezana još dve martovske svetkovane 1. i 17. marta (agonium Martiale). U svim ovim svečanostima učestvovao je sveštenički red salijevaca, čiji su članovi u ratničkoj odeći izvodili igre sa oružjem u Marsovu čast. Ciklus praznika u oktobru počinje na dan ida, žrtvovanjem konja (Equus October), a završava se posvećivanjem oružja (Armilustrium), takođe uz učešće salijevaca.
Do Avgustovog vremena, sva Marsova svetilišta nalazila su se van grada. Ispred Kapenskih vrata podignut je 338/337. godine pre nove ere hram u čast boga Marsa, u kome se nalazila njegova statua okružena vukovima. Na Marsovom polju, 138. godine pre nove ere sagrađen mu je još jedan hram. U Marsovu čast, Avgust je podigao dva hrama – jedan manji, na Kapitolu, u znak zahvalnosti Marsu Osvetniku (Mars Ultor) što je kaznio Cezarove ubice, i jedan veliki hram, u središtu novosagrađenog Foruma, koji je po raskoši nadmašivao sva ostala svetilišta u Rimu. Ovde je Mars poštovan zajedno sa Venerom i poistovećen je sa grčkim bogom Aresom.
U pratnji Marsa, kao opasnog boga rata, nalaze se Strah (Pavor) i Bledilo (Palor) kao i personifikacije vojničkih vrlina – Čast (Honos) i Hrabrost (Virtus). Mars je, prema mitu, Junonin sin koga je ona začela zahvaljujući cvetu koji joj je podarila Flora. Marosv otac se po drugom mitu smatra Jupiter. Povezivanje Marsa sa Anom Perenom i Mamurijem svakako proizilazi iz vremenske podudarnosti Marsovih martovskih praznika i italskih rituala koji su se ticali novogodišnjih običaja. Uloga Marsa u „svetom proleću“ (ver sacrum) dolazi iz staroitalskog običaja da jedna generacija mladih ljudi u rano proleće napušta svoj grad i polazi da traži sreću na drugom mestu. Ove koloniste često predvode Marsove svete životinje – vuk ili detlić. Verovatno je na ovom motivu zasnovan i mit po kome je Mars otac Romula i Rema. Mars je poštovan u svim rimskim provincijama, posebno u Galiji i Germaniji.
Fotografije: Wikipedia, romanwriter.plus.com, 7aqua.wordpress.com, hardons-blog.blogspot.rs, romeacrosseurope.com, trevorbloom.com, crystalinks.com, westword.com, mises.ca, GaneshaSpeaks.com, fareesfuad.blogspot.rs/
Mogu vam se dopasti i ovi članci
-
Bitka kod Galipolja 1915: I misterija i pokazna vežba male vojske
-
Kako se Srbija izvukla iz ekonomske krize: Ni dinar više, ni za kralja, ni za popa!
-
Umesto sveća, cveća i venaca: Sećanje na veliku Kolubarsku bitku koja je ušla u vojne udžbenike
-
Sveti Joakim i Ana: Poklonite nešto crveno, udelite siromašnima i klonite se svađa
-
Uvertira za Holokaust: Hitlerova sujeta je potegla duge noževe