Kako je oslobođen Niš u Prvom svetskom ratu: Naređenje dao običan vojnik, srpske snage umarširale uz marš „Na Drinu“

Priče kažu, prvi put se zaorio „Na Drinu“ Stanislava Biničkog, baš kad kad su srpske snage u Prvom svetskom ratu oslobodile Niš… Uz zvuke marša pobedonosno je koračala Drinska divizija. Od tad, prošao je tačno jedan vek.

Niška operacija je bila je dejstvo srpsko-francuske vojske, pod zapovedništvom vojvode Petra Bojovića. Vodila se protiv nemačkih snaga u široj okolini Niša, od 9. do 12. oktobra 1918. Bitka se završila zauzimanjem širokog pojasa oko Niša i povlačenjem okupatorskih snaga severno od Niša.

Lažna slika bugarskih oslobodica

Bugarska vojska ušla je u Niš 6. novembra 1915. godine. Bugari su u početku uveravali narod da su došli kao oslobodioci, ali ubrzo su počeli sa politikom denacionalizacije, likvidacije i deportacije. Zbog toga se javio otpor stanovništva. Ljudi su se okupljali u grupe četnika i komita, koje su se borile protiv bugarskih vlasti i okupatorskih trupa na terotoriji oko Morave. Otpor je dostigao vrhunac 1917. godine, kada je izbio Toplički ustanak. Posle gušenja ustanka, okupator je pojačao nasilje nad stanovništvom i formirao kontračete koji su suzbijali svaki vid gerilskog otpora. Posle toga, nije se desio neki veći otpor u oblasti Morave.

Savezička vojska, pod zapovedništvim francuskog genreala Franša d‘Eperea, sredinom septembra 1918. započele su napade na nemačke i bugarske trupe u proboju Solunskog fronta. Time su Saveznici otežali sutuaciju Centralnim silama. Svaki napad bio je sve jači i jači. Dvonedeljnim pritiskom na frontu, savezničke armije su uspele da Bugarsku prisile na bezuslovnu kapitulaciju.

BITKA NA MAČKOVOM KAMENU: PIROVA POBEDA AUSTROUGARSKE VOJSKE (VIDEO)

Bugarska je, prema primirju koji je potpisan 29. septembra 1918. u Solunu, bila dužna da demobiliše okupirane teritorije i da ne pljačka i ne uništava ništa sa tih teritorija koje je, prema primirju, trebalo da ostanu neoštećene. Ali bugarski vojnici su, pri povlačenju, opljačkali Niš i okolinu. Nemci i lokalno stanovništvo su zajedničkom intervencijom oduzeli Bugarima opljačkano. Ubrzo, 3. oktobra, u Nišu je formirana nemačka vojna administracija, kao i u drugim delovima oblasti Morave.

Prodiranje do Niša – srpska stvar

Zbog grupisanja nemačkih jedinica, cilj Saveznika je bio prodor u nišku oblast, čime bi bila presečena glavna komunikacija Centralnih sila sa Osmanskim carstvom i sprečena konsolidacija novih neprijateljskih sila. Taj zadatak je dodeljen srpskim divizijama, koje su prodrle najsevernije. Prva srpska armija, koja se nalazila u Kumanovu, je bila predviđena za taj zadatak, pa je promenila operacijski plan i dejstva usmerila ka dolini Južne Morave.

Vojvoda Petar Bojović je 1. oktobra 1918. dao naređenje divizijama da oslobode Južnu Srbiju od Preševske doline do Niša. Dunavska divizija krenula je levom, a Drinska divizija desnom obalom Južne Morave, dok je Moravska divizija trebalo da se kreće iza prednjih divizija, drumom Kumanovo-Vranje-Leskovac-Niš.

MUKE DAJU JUNAKE: CERSKA BITKA IZNEDRILA NAJMLAĐEG KAPLARA NA SVETU

Francuska i srpska konjica pod komandom generala Gambete nadirale su ka Nišu. Francuzi su išli desnom obalom Južne Morave prema Pirotu i Nišu, a Srbi prvacem Kumanovo-Vranje-Lebane-Leskovac-Niš. Snage Dunavske divizije su 4. oktobra oslobodile su Vranje, 5. oktobra srpska vojska je ušla u Vladičin Han. Dan kasnije, oslobođena je Grdelica, 7. oktobra Leskovac, 8. oktobra Brestovac i Žitni Potok, odakle se pripremao napad na Niš.

Nemačke trupe koje su se nalazile u sastavu 11. armije, zauzele su položaje oko na Južne Morave, na desetak kilometara ispred Niša. Na desnom krilu odbrane položaj je pripao alpskom korpusu, u čijem sastavu je bilo šest planinskih pukova. Centralni deo odbrane bio je na liniji Kočane-Draškova Kutina gde je bila 219. divizija. Na levom krilu, između Babušnice i Pirota nalazila se 217. divizija.

Iscrpljena vojska naspram odmorne i veće

Prva srpska armija raspolagala je sa tri sasvim iscrpljene divizije. U odnosu na nemačku 11. armiju čije su trupe bile odmorne, dobro naoružane i utvrđene, srpske snage su bile dvostruko slabije.

Položaj Prve srpske armije je pred Nišem bio težak, jer se udaljila od baze sa oružjem, municijom, hranom i svim što je bilo potrebno za produžetak ratovanja. Imajući u vidu i loš saobraćaj, jer je pruga od Skoplja prema Nišu bila porušena, komandant Solunskog fronta general d’ Epere, uputio je Srpskoj vrhovnoj komandi u Skoplju naređenje da „Prva srpska armija obustavi nadiranje ka Nišu, jer može da kompromituje ceo uspeh„.

Srpska komanda je htela da posluša iskusnog francuskog maršala. Međutim… Ovo što je usledilo se u niškom kraju pripoveda kao anegdota. Da li je ovo sve stvarno istina, neka  istoričari procene, ali izvesno je da priča prikazuje moral i etiku tadašnjeg srpskog vojnika.

Kad srpski vojnik izda naređenje

Vojvoda Petar Bojović je, pre nego što je doneo odluku da zaustavi dalje napredovanje srpske vojske ka Nišu, hteo da čuje šta o tome misle oni sa kojima ratuje. Postrojio je jednu veću jedinicu i saopštio joj je odluku Vrhovne komande, o zaustavljanju srpske vojske, dok ne stigne pojačanje. Najednom, ispred stroja je istupio jedan kaplar. Skinuo je kapu, spustio pogled ka zemlji i drhtavim glasom se obratio vojvodi:

  • Gos’n đenerale, vojnik Milisav … ponizno se javlja! Mogu li da Vam se obratim?
  • Reci vojniče – odgovorio mu je iznenađeno vojvoda.
  • Gos’n, đenerale, ja zbog ljutog Švabe i Bugarina nisam video kuću tri godine. Ostala mi stara majka, žena i dvoje nejake dece…. Najstarije je tek prohodalo kada sam ga poslednji put video. Boli to đenerale, ali to se nekako istrpi. Blagi Bog i Sveti Nikola o njima brinu, kada ja već nisam tu da pored njih se brinem. Ali đenerale, ja slavu, svetu slavu Svetog Nikole ne slavim kući već četvrtu godinu. Ili ću ove godine upaliti slavsku sveću mom spasiocu Nikoli u mom domu i slavski kolač prelomiti ili me neće biti! Ja samo toliko đenerale, a ti si vlast pa presudi: ili me šalji na vešala zbog ovih mojih reči ili me pusti Švabi na metak, a ja ću se već snaći da upalim svecu sveću kako dolikuje i Bog zapoveda – rekao je vojnik Milisav. Ni jednom od stida nije mogao da pogleda vojvodu Bojovića, pošto se pobunio protiv njegove odluke.

Ubrzo i svi vojnici Milisavove jedinice skinuše kapu i pognute glave istupiše ćutke korak napred, stajavši u istoj liniji sa svojim saborcem. Vojvoda se samo tiho okrenuo i pozvao ađutanta naredivši mu da Vrhovnoj komandi pošalje sledeći telegraf: „Srpski vojnik je naredio juriš na Niš. Stop. Naređenje će biti izvršeno. Stop. General Bojović„.

Priča dalje kazuje da je srpski vojnik ubrzo u svom domu upalio sveću svecu zaštitniku i proslavio slavu. Tako je nekad govorio srpski vojnik. A srpska Vrhovna komanda izvršavala je naređenje srpskog naroda. Običnog, ali tako običnog čoveka. Teško da se danas tako nešto dešava. I da će se ikad desiti.

Niš – najzad slododan!

Vojnici Prve srpske armije su 10. oktobra 1918. počele operaciju za oslobođenje Niša. Dunavska divizija vodila je žestoke borbe sa trupama 219. nemačke divizije, porazila ih kod sela Lipovice i nastavila prodor prema Nišu. Moravska divizija je 10. oktobra 1918. posle borbi osvojila Seličevicu i nastavila prodor prema Gorici i Bubnju.

TIŠINA ZA PUŠKE I PONOS: DANAS JE DAN KADA JE NEMAČKA KAPITULIRALA U PRVOM SVETSKOM RATU

Pošto su snage Moravske divizije prodrle do samog predgrađa Niša, a Dunavska i Konjička divizija su razbile neprijatelja i zauzele jasne pozicije u Toplici. Bilo je jasno da je bitka za Niš već rešena.

Tokom 11. oktobra snage Moravske divizije su proterale neprijatelja sa leve obale Nišave i zauzele desnom kolonom liniju Gorica-Markovo Kale, a levom kolonom Korvin grad i Knežicu. Najzad, 12. oktobra 1918. godine, snage Prve armije oslobodile su i konačno zauzele Niš.

 

 

Inspiracija – Wikipedia, srbin.info

Fotografije: Wikipedia, Twitter, web-tribune.com, juznevesti.com, zeleznice.in.rs, srpski-cetnici.blogspot.com, crveneberetke.com

 

 

 

 

 

Ostavite odgovor