Kad se usne i jezici spoje: Poljubi me – francuski! (VIDEO)

Ljubljenje nije uvek, svuda i u svakoj kulturi bio način da se iskažu emocije. Čak i danas, postoje narodi kojima poljupci nisu svojstveni. Ovo ukazuje na to da poljubac nije urođen ili intuitivan, kako se smatra. Postoji teorija da je poljubac naučeno ponašanje koje je nastalo iz „poljupca hranjenja„, tačnije načina na koji su majke u nekim kulturama hranile bebe – iz usta u usta.

I danas kod nekih naroda postoj i praktikovanje ljubljenja, ali ne u društvu. Poljubac bi mogao sa bude određeni oblik ponašanja ili, u slučaju dubokog ili erotskog poljupca, zamena i dopuna za penetraciju.

Poljubac nije svojstven ljudima, ali francuski već jeste

Bez obzira na sve, poljubac nije baš svojstven ljudskim bićima. Primati, kao što su bonobo majmuni često ljube jedni druge. Psi i mačke se ližu i trljaju njuškama. Pripadnici drugih vrsta, pa čak i puževi i insekti imaju svoj način ljubljenja, iako to nama baš tako ne izgleda. Možda je to u njihovom svetu način da se malo pomaze, omirišu ili da komuniciraju jedni s drugima. Čak i da je tako, ovakvo njihovo ponašanje podrazumeva i jača poverenje i vezivanje.

Ljudska bića uživaju u nežnosti, uključujući zagrljaje i poljupce. Ali, jedan od najvećih izraza ljubavne i seksulane energije je „francuski poljubac„, gde se jezici dvoje ljudi spoje, ne bi li doživeli seksualnu stimulaciju. Francuski poljubac je izraz ljubavi i naklonosti u mnogim  kulturama. Prva osoba koja je to pokušala, mora da je bila veoma hrabra. Ko je bila ta osoba? Teško je utvrditi.

Ljubljenje otvorenih usta pojavljuje se u mnogim drevnim spisima, dok najstariji datira iz Sanskrita iz 1500. godine pre nove ere u, naravno, čuvenoj „Kama Sutri„. Vedski tekstovi iz drevne Indije govore o ljubavi, a „Kama Sutra„, koja smatra se da datira iz drugog veka, posvećuje čitavo poglavlje načinu na koji se ljubi.

Postoje neke ljudske zajednice koje nikad nisu videle poljupce sa jezikom, pre nego što su došli u kontakt sa Evropljanima. Sve im je to čak bilo vrlo gadno.

I stari narodi znali da se strasno ljube

Grčki poljubac

Neki antropolozi smatraju da su Grci saznali za erotski poljubac od Indijaca, kada je Aleksandar Veliki osvojo Indiju u 326. pre nove ere. Međutim, ovo ne znači da je poljubac nastao u Indiji. Tačnije, ne postoje i usmeni dokazi vedskih tekstova vezanih za poljubac. Po Homerovim spisma, koji datiraju iz devetog veka pre nove ere, kralj Prijam poljubio je Ahilovu ruku da bi ga zamolio da mu da leš njegovog sina Hektora:

„Boj se, o Ahile, srdžbi nebeskih; misli o svom ocu i imaj saosećanja za mene, jadan sam da jadniji ne mogu biti, jer sam se jačao kao niko nikad, a sad spuštam usne na ruke čoveka koji mi je ubio sina“.

Herodot u „Istoriji“ koja potiče iz petog veka pre nove ere govori o poljupcima među Persijancima, koji su se pozdravljali poljupcima u usta pod uslovom da su istog ranga ili poljupcima u obraz, ako su nižeg. Takođe, Herodot je pisao kako su Grci pojeli kravu, koja je bila sveta Egipćanima, pa su Egipćani odbili da Grke poljube u usta.

Jakov i Ezav

Poljupci se takođe pominju i u Starom zavetu. Prerušen u Ezava, Jakov je poljubio slepog Isaka i time je ukrao bratovljev blagoslov. U „Pesmi nad pesmama„, koja vrlo jasno slavi telesnu ljubav i seks, jedan od ljubavnika preklinje: „Neka me poljubi njegovim usnama, jer je ta ljubav bolja od vina“.

Rimski poljubac

Za vreme Rimljana, poljupaci su postali sve uobičajniji. Rimljani su ljubili svoje partnere ili ljubavnike, porodicu, prijatelje i vladare. Oni su razlikovali poljubac u ruku ili obraz (osculum), poljubac u usta (basium) od dubokog i strastvenog poljupca (savolium). Rimski pesnici kao što su Ovidije i Katulije su slavili poljupce. Evo Katulijevog primera:

„Zbogom devojko, sada je Katulije ojačao, on te neće tražiti, neće te pitati protiv tvoje volje. Ali ćeš žaliti, kada niko ne pita. Teško tebi, zla devojko, šta ti je život ostavio? Ko će te sada prihvatiti? Ko će videti tvoju lepotu? Ko ćete sad voleti? Čija ćeš sada biti? Koga ćeš ljubiti? Čije usne ćeš gristi? Ali ti, Katulije, najzad, budi jak“.

Rimski poljupci su od socijalne i političke naklonosti postali izraz seksulane želje. U vremenu kada je vladala nepismenost, poljupci su služili za potpisivanje sporazuma. Otuda izraz izraz „zapečaćeno poljupcem“ i „X“ na kraju teksta. Društveni status građanina Rima određivao se i po tome gde je osoba smela da poljubi cara, od obraza do stopala. Parovi su se venčali poljupcima pred okupljenim grđanima, a ta praksa je ostala i do današnjih dana.

A Judin poljubac?

Judin poljubac

Praksa se promenila sa padom Rimskog carstva i jačanjem hrišćanstva. Rani hrišćani su se često pozdravljali „svetim poljupcem„, za koji se verovalo da je deo duhovne povezanosti. Latinska reč „anima“ označava i „udah“ i „dušu„, i, kao „animus“ (um), proističe od indoevropskog korena „ane“ što znači „disati, duvati„. Iako je sveti Petar govorio o „poljupcima milosrđa„, a sveti Pavle o „svetom poljupcu„, rana crkva je izostavila poljubac na Veliki četvrtak, dan kada je Juda izdao Isusa, poljubivši ga. Izvan crkve, poljubac je bio vrlo važan za društveni poredak – podanici su uvek ljubili su kraljevu odoru ili papski prsten, kao i papuče.

Romeo i Julija

Posle pada Rima, romantični poljubac se naprosto izgubio na više od 1000 godina, da bi se na kraju 11. veka ponovo pojavio kada se vratiila i ljubav. Poljubac Romea i Julije je postao simbol vraćanja poljubca „na velika vrata„, koji je pokušao da odvoji ljubav od kontrole koje su porodice i društvo imali u to vreme. Ovaj poljubac je slavio romantičnu ljubav kao oslobađajuću, dostupnu i, potencijalno, revolucionarnu silu. Sudbina ovih ljubavnika podseća da takva sloboda nije bez rizika. Najzad, i vampirizam je nastao iz težnje ka opasnosti, bilo da je reč o zdravlju ili (ne)sreći – kad se poljubi pogrešna osoba.

Sve je poteklo od američkih i britanskih vojnika

Termin „francuski poljubac“ verovatno su smislili američki i britanski vojnici koji su boravili u Francuskoj tokom Prvog svetskog rata. Oni su primetili da su Francuskinje otvorenije za erotska i seksulana druženja. Iako Francuzi nisu prvi ljudi koji su primenjivali „francuski poljubac„, ipak je u redu da se ovim izrazom svet oduži francuskim ženama na nesebičnoj ljubavi prema vojnicima pre jednog veka. Najzad, to što su vojnici naučili u Francuskoj su na lep način pokazali devojkama i ženama kad su se vratili u domovine.

Iako je „francuski poljubac“ bio u upotrebi i priči tokom 19. veka, u pravom svetlu se pojavio početkom 20. veka, kao što već napisah, u Prvom svetskom ratu, u knjizi „Pisma redova Lindera: Cenzurisana i necenzurisana“ iz 1918. „Rešio sam da postanem jezičar“, pisao je. „Dobro čitam francuski, ali ga nespretno govorim. Nemački pričam dobro, ali ga uopšte ne čitam. U Luksemburgu je neverovatna spojka ta dva jezika, kao neka vrsta ljubavne veze. (Nisam zbunjen sa francuskim poljupcima)“.

Francuski poljubac u rečniku tek od 2014.

Zanimljiva je činjenica da francuski jezik nije imao reč za ovaj njihov poznati „izvoz„, sve do nedavno. Glagol „galocher“, definisan kao „poljubac sa jezicima“, uvršten je u francuski rečnik „Le Petit Robert“ tek 2014. Iako se pojavio u ovom popularnom, ali nezvaničnom francuskom rečniku, to mu ne daje nikakvu važnost, a ne postoji ni spomen glagola „galocher“ u Academie Francaise, koja se već više od 380 godina bavi korenima francuskog jezika.

Danas je francuski poljubac toliko popularan, da je tim japanskih naučnika izmislio mašinu za francuske poljupce putem koje se parovi koji su razdvojeni mogu povezati pomoću računara i – ljubiti. Veliki pomak kad je reč o vezama na daljinu. I bar je bolje od one gumene lutke. 😉

Na osnovu ovih činjenica, jasno je da francuski poljubac nije nastao u Francuskoj. Međutim, isto tako je jasno da nije bilo otvorenih srca (i usta) francuskih ljubavnika s početka 20. veka, da ni mi ne bi imali termin za ovaj tako senzualan način ljubljenja i da im se treba zahvaliti na tome.

Merci beaucoup!

A sad, malo činjenica:

  • U proseku devojčicama se prvi poljubac dešava oko 14 godine, dok se dečacima to iskustvo dogodi između 16. i 18. godine.
  • Žene više teže romantičnim poljupcima kad ovuliraju.
  • Kada se ljubite mozak oslobađa hormon sreće i povezuje vas sa partnerom.
  • Ljubljenje je dobro za zube, jer se tad luči pljuvačka koja odstranjuje kamenac.
  • Oni koji se više ljube imaju i bolji seksualni život.
  • Muškarci koji se više ljube su srećniji od onih koji to ne čine tako često.
  • Poljupci, kažu naučnici, mogu da vam spasu vezu.
  • Ljubljenjem sagorevate kalorije. Četiri mininta ljubljenja sagoreva 26 kalorija.
  • Kažu da je ljubljenje dobro i za imunitet.
  • Ako se često ljubite, živećete duže.

I da znate, postoji čak i nagrda za najduži poljubac 🙂

Ako volite filmove, evo jednog sa nazivom „Francuski poljubac“ („French Kiss„):

A ako biste da vas uči Džoni Dep kako se to francuski ljubi, evo drugog filma – „Cry Baby„:

A ako biste samo da slušate muziku, evo jedne stare, jer Debi Hari:

https://www.youtube.com/watch?v=vT3-Ol3iaMU

Inspiracija – psychologytoday.com, people.howstuffworks.com
Fotografije: Wikipedia, Youtube, Pinterest, Pexel, deccanchronicle.com, kickvick.com, vm.ru, historyly.com, pasaprimates.org

Ostavite odgovor