Drevni medicinski spisi iz stare Mesopotamije sadrže recepte i postupke za lečenje svih vrsta bolesti i povreda. Međutim, postojala je jedna bolest za koju nije bilo leka – strastvena, velika ljubav. Iz medicinskog teksta koji se nađen u biblioteci poslednjeg kralja Asirskog carstva, Asurbanipala, u Ninivi, gradu na istočnoj obali Tigra, stoji sledeće:
„Kada pacijent neprestano pročišćava grlo, gubi nit tokom pričanja, priča sam sa sobom i smeje se iako ništa nije smešno, stalno je depresivan, ne želi da jede niti da pije, stalno ponavlja rećenicu „Ah, moje jadno srce! “ praćenu teškim uzdahom, znajte da pati od zaljubljenosti. Isti simptomi su i kod muškaraca i kod žena“.
Brak u drevnoj Mesopotamiji je bio od vrlo važnog značaja, jer je osiguravao potomstvo, nastavak porodične loze i pružao je socijalnu stabilnost. Ugovoreni brakovi su bili normalni i bilo je uobičajeno da se par nikad pre venčanja nije sreo. Postojale su čak i „aukciježena„, gde su žene prodavane onom ko bi dao najviše. Odnosi u drevnoj Mesopotamiji su bili jednako složeni i komplikovani kao što su i danas, a deo te složenosti bilo je postojanje emocija. Da, ljubav. Istoričar Karen Nemet-Nedžet kaže: „Poput svih ljudi koji su ikad živeli na ovoj planeti, i drevni Mesopotamci su se strasno i jako zaljubljivali„.
Popularnost onoga što danas nazvamo ljubavna poezija je dokaz za brojne romantične veze. One nam kazuju sledeće: „Spavaj, prokletniče! Želim da držim moju draganu u rukama! Kad pričate sa mnom, čini mi se da će mi srce pući!“ Sinoć nisam oka sklopio. Da, bio sam budan celu noć, draga moja (mislio sam na Vas)“. Postojele su i pesme, kao što je jedna kompozicija iz Akadskog carstva, iz 1750. godine pre nove ere, koja prikazuje par kako se raspravlja jer je žena posumnjala da je njenog čoveka privukla druga žena. Ona želi da je on uveri da je ona jedina i da nema druge. Na kraju, pošto su razgovarali o problemu, par se pomirio i živeo srećno do kraja života.
B kao brak, b kao biznis
Suprotno romantičnoj ljubavi i životu u zajednici, postojala je takozvana „poslovna strana“ braka i seksa. Herodot je pisao da je svaka žena, bar jednom u životu, svojevoljno pristajala da sedi pored hrama boginje Ištar, da bi imala seks sa strancem koji bi je odabrao. Smatralo se da je ovaj običaj obezbeđivao plodnost i budućnost zajednice. Pošto je ženska nevinost bila obavezna da bi žena ušla u brak, u gore opisanom običaju nisu učestvovale neudate žene, a Herodot dalje kaže da je „svaka žena bila obavezna da to uradi„. Praksa „svete prostitucije„, kako Herodot opisuje ovaj običaj, zainteresovala je mnoge naučnike, dok aukcije žena nisu izazvale toliko interesovanje učenjaka. Herodot je napisao:
„Jednom godišnje, u svakom selu na određenom mestu skupljane su mlade žene spremne za udaju, dok su se muškarci kretali oko njih. Onda je glasnik pozivao jednu po jednu i nudio bi cenu za njih. Počinjao je sa najlepšim devojkama. Kada je njih prodao po visokima cenama, on je nudio sledeće devojke, rangirane po lepoti. Sve one su prodavane da bi bile supruge. Najbogatiji Vavilonci koji su želeli da se venčaju, takmičili su se u ponudama za najlepšu mladu ženu, dok su obični ljudi, koji nisu imali dovoljno novca dobijali ružnije žene, uz adekvatnu, skromniju novčanu kompenzaciju … Svi koji su želeli mogli su da dođu, a dolazili su i iz dalekih mesta da bi učestvovali u aukciji. Ovo je bilo najbolji od svih njihovih običaja, ali se sada ne praktikuje (Istorija I)„.
I dok je ljubav igrala bitnu ulogu u sklapanju brakova u Mesopotamij, prema običajima koji su vladali u ondašnjem društvu, brak je zapravo bio zakonski ugovor sklopljen između mladinog oca i đuvegije (mladoženja je, kao i kod aukcije plaćao devojčinom ocu) ili, mnogo češće, između dve porodice, koje su bile osnova zajednice. Istoričar Bertman piše:
„Na jeziku Sumeraca reč „ljubav“ bila je složeni glagol koji je u svom bukvalnom smislu značio „merilo Zemlje“, odnosno „obeležavanje teritorije“. Među i Sumerima i Vaviloncima (i vrlo verovatno među Asircima) brak je u osnovi bio poslovni aranžman koji je osmišljen da osigura i održi društvo. Iako je postojala neizbežna emotivna komponenta za brak, njegov glavni smisao u očima države nije bila ljubav dvoje ljudi, već rađanje; ne lična trenutna sreća, već društveni razvitak za budućnost„.
Ne mislim samo na seks. Razmišljam povremeno i o Hamurabijjevom zakoniku(kao jednom od najstarijih pisanih pravnih akata), koji je često bio veoma fer i pravičan, na neki način…
I više nego zanimljiv tekst… Neverovatno je koliko su te drevne civilizacije, zapravo bile napredne u svojim stavovima i razmišljanjima…
Naravno. Nas je crkva pokvarila sa „bezgrešnim začećem“…
Ne mislim samo na seks. Razmišljam povremeno i o Hamurabijjevom zakoniku(kao jednom od najstarijih pisanih pravnih akata), koji je često bio veoma fer i pravičan, na neki način…
U pravu si. Sve je imalo drugačiji smisao i poredak. Veruj mi, stari narodi bili su uređeniji nego mnoge države danas.
Super tekst. Prava lekcija iz istorije koje nema u knjigama. 😉
http://zenskiposlovnikutak.com/uvod-u-bloging-na-blogger-u/
Hvala, to i jeste bio cilj 😊