Druženje na Festivalu stripa i fantastike: Da li je došlo vreme za novu strip heroinu? (VIDEO)

Sombor je ponovo bio stecište druženja ljubitelja i stvaraoca fantastike. I ne samo fantastike. Ovog puta je bila zastupljena strip umetnost. Tako su se na jednom mestu okupili stvaraoci fantastike, strip crtači i njihovi fanovi. I ja. Bila su to uzbudljiva dva dana uz pasulj i pivo, priču o stripovima i strip junacima.

Da vrućina u maju zna da zapali i mali vojvođanski grad poput Sombora bila sam svedok i ove godine. Svi smo bili na jednom mestu, pod okriljem Mađarske gradske kasine i restorana kafića„Emma’s Fusion„. Malo se jelo, više se pilo, a ponajviše uživalo u ostvarenjima čuvenih strip crtača. E sad, ne znam da li znate kako je to kad se susretnete sa crtačima koje sve znate po potpisu, ali ne i uživo. I onda ih upoznate. I oduševite se. Prvo što ste na takvom jednom događaju gde imate prilike da ih sve doživite i da doživite njihova dela. E baš to se meni desilo ovog maja u Somboru. A nisam bila samo običan posmatrač, već i gost. Kako je bilo prošle godine, pročitajte ovde.

Zato sam dobila i svoje strip crteže. Pa ko zna, možda postanem i neka sledeća strip heroina. Nikad se ne zna!

Strip kao posebna grana umetnosti

Na tribinama posvećenim stripu su pričali čuveni strip autori Branislav Bane Kerac, Miodrag Mikica Ivanović, Sabahudin Muranović Muran, dok su kao gosti i aktivni učesnici bili Dušan Duda Vukojev, Dragoslav Jovanović Dragon, Geza Šetet, Marko Stojanović, Marko Somborac i Vladimir Topolovački. Koliko je strip zastupljen u današnjem brzom životu i koliko mladih uopšte danas čita stripove? Ne znam za druge, ali ja u kući imam primer da deca u nekom tinejdž dobu vole stripove i vole tu umetnost. Mojoj ćerki polako, ali sigurno pretenduje da se svidi i „Dilan Dog„. To što su crtači, ipak, pripadnici neke starije i srednje generacije, ne znači da nemaju publiku među mlađom populacijom.

Od umetnosti se možda ne živi ili nam to bar govore, ali ja sam uspela da shvatim da je strip neka treća dimenzija naših života i da je na ovaj ili onaj način prisutan u svakonevici. Ne zaboravite Marka Somborca, koji je upravo tu svakodnevicu obojio svojim stripovima i uneo malo smeha u živote čim se obični ljudi late dnevne štampe.

Što se tiče fantastike, tu su bila dva pisca Ivan Branković i Boris Mišić koji su došli na druženje u Sombor i najavili svoje planove za dalje. Branković je obećao nastavak „Prometejevog dnevnika“ koji će se pojaviti u izdanju kuće „Portalibris“ na jesen.

Šetnja kroz Županiju

Ono što je svakako meni bilo super i za svaku pohvalu organizatora je što je nas nekoliko odveo u Gradsku kuću grada Sombora da vidimo čuvenu sliku „Bitka kod Sente“ koja je ujedno i najveće ulje na platnu u Srbiji i u nekadašnjoj Jugoslaviji. Urađena je povodom 1000 godina Ugarske vladavine ovim prostorima 1898. i radio ju je mađarski umetnik Ferenc Ajzenhut. Naručena slika je rađena dve godine i sam umetnik je, da bi dobro dočarao bitku, morao da prisustvuje raznim vojnim manevrima. Za ovu sliku Ajzenhut je uzeo 12.000 forinti, što je tad bilo kao 40 hektara najplodnije oranice. Inače, slikar je radio uglavnom za Bliski Istok i naručioci su ga te 1896. pronašli u Teheranu. Kad je slika bila gotova, nije mogla da uđe u zgradu Županije, pa su morali da ruše stubove i krov ne bi li namestili delo. Slika nikada nije iznošena iz zgrade, krasi je pozlaćeni ram u kom se mogu videti prikazi svetog Pavla, zaštitnika Sombora i zmija kao oličenje Osmanske imperije kojoj su Ugari, najzad, došli glave. O samoj bici pisaću u nekom od narednih tekstova.

Slika je skoro neoštećena. Na njoj se vidi jedan efekat Mona Lize (lik koji vas gleda gde god da se nalazite) i autoportret slikara. Jedina oštećenja koje slika ima su oštećenja od stolica i rupa od noža ili bajoneta koja je nastala dok je zgarda Županije služila kao bolnica u Prvom svetskom ratu i kada se jedan od ranjenih vojnika u bunilu uplašio da će ga napasti vojnik sa slike, pa je zario oružje ne bi li se „odbranio“.

Definitvno najači utisak ovogodišnjeg Festivala stripa i fantastike je što je sve prošlo u znaku druženja. Stanislava Matanović iz izadavačke kuće „Veseli četvrtak“, čuveni strip crtači koji su nesebično delili svoju umetnost sa mnom poput Mikice Ivanovića, Geze Šeteta i Murana, beskarajne priče sa Ivanom Brankovićem i Elizabetom Zec i trud organizatora Danila su samo dodatno začinili moj boravak u lepom, vojvođanskom gradu. Sledeći put, nadam se, biće to još bolje i slikovitije, sa više učesnika i više dešavanja.

Drugari, videćemo se i sledeće godine!

 

≈ tekst napisan zahvaljujući organizatorima Festivala stripa i fantastike iz Sombora ≈

Fotografije: Nataša Ilić/Facebook

2 thoughts on “Druženje na Festivalu stripa i fantastike: Da li je došlo vreme za novu strip heroinu? (VIDEO)

Ostavite odgovor