Diplomata, progonitelj, državnik i crkveni čovek: Da li je Sveti Sava svetac?

Sveti Sava u Srbiji ima mesto samog boga. Čini se da ničiji kult nije toliko jak kao njegov. Pevaju mu se pesme i „uskliče s ljubavlju“, pričaju priče, čak je zbog jake stare vere poprimio obličje jednih od najjačih bogova u slovenskoj mitologiji – boga Velesa i Dajboga. U tim pričama pridodat mu je i vuk, kao totemska i glavna životinja (zaštitnik) u Srba. Nije mi bilo teško da malo pročitam istoriju koja je drugačija od one crkvene, koju mi uporno učimo.

Sveti Sava se smatra srpskim prosvetiteljem. Pa dobro, u vreme kada je on hodao ovom zemljom crkva i jeste bila jedino mesto gde je moglo nešto više da se čuje i nauči. Treba znati da je tad crkva vodila vrlo jaku propagandu protiv mnogobožačke, stare vere koja se dugo zadržala na Balkanu. Za mitologizaciju najmađeg sina velikog župana Stefana Nemanje zaslužna je upravo crkva, koja se za sve pitala tad, kao i sad.

sveti-sava

Na neki način, Sveti Sava je među svim svecima koje slavimo u Srbiji zauzeo tron. Teško da ovde postoji veći svetac od njega. Međutim, da li je sve kod njega za života bilo tako božansko, čisto i neiskvareno? U skladu sa onim što vera propoveda? Pa i nije. Mešao se u državničke stvari, bavio se diplomatijom i najstrože kažnjavao one koji ne prihvataju veru (kleo i fizički kažnjavao i proganjao). Bio je pismen, ali i vrlo proračunat. Međutim, njegov književni rad se može posmatrati na dva načina – kao skroman i kao vrhunac onog vremena. Za obe trvdnje bi se našli dokazi, ali ne želim time da se bavim. Ipak, ono što je definitvno dobro radio je to što je bio posvećen crkvi i što je radio za nju i na njenom osamostaljivanju. O prosveti nema mnogo reči. Ali o nasilnoj indoktrinaciji ima. Za crkvu je zaslužan, ali za neko veliko prosvetiteljstvo i opismenjavanje nije, sem ukoliko u to ne računate pokrštavanje.

Pobegao ili vrlo proračunato otišao na Svetu goru

Sveta gora

Rasko Nemanjić je bio treći sin velikog župana Stefana Nemanja i žene mu Ane. Rođen je 1174. ili 1175, dok se negde pominje i godina 1169, u deževskoj oblasti na Goliji. Sa otprilike 15 godina dobio na upravu Hum ili Zahumlje, ali se na tom mestu zadržao manje od dve godine. Otišao je na Svetu goru ne bi li se zamonašio. Tamo je dobio ime Sava.

Veliki župan Stefan Nemanja

Romantičarska crkvena biografija za ovog sveca kaže da se zbog ljubavi prema crkvi i veri odrekao vlasti, pobegao i zamonašio se (znate ono, jurili ga očevi paževi da ga vrate), dok neki istoričari smatraju da je Rastko poslat iz državnih razloga na Svetu goru i da ga je poslao – otac Stefan Nemanja. Posle nekoliko godina i veliki župan stiže na Svetu goru, tačnije posle 1196. godine. On je, prema istoriji, abdicirao u korist srednjeg sina Stefana Nemanjića, što nikako nije bila praksa u to vreme. U to vreme presto je preuzimao stariji sin, u ovom slučaju Vukan. Međutim, ako uzmemo u obzir da je i Stefan Nemanja prigrabio svu vlast od starije braće Tihomira, Stacimira i Miroslava, onda ni ovo ne treba da čudi. Stefan Nemanja po zamonašenju dobija ime Simeon i zajedno sa sinom Savom obnavlja manastir Hilandar. Stefan Nemanja kao monah Simeon, umire 1199. godine. Inače, veliki župan je za one koji ne znaju bio katolik, pošto je rođen u Ribnici blizu Podgorice koja je bila pod katoličkom crkvom, pa je tek kasnije zbog uticaja Vizantije prihvatio pravoslavnu veroispovest.

Mirotvorac ili državnik?

Vukan Nemanjić

Posle smrti Stefana Nemanje, u Raškoj dolazi do borbe za vlast. Ratuju njegova dva sina, Savina braća Vukan i Stefan. Prvo, uz pomoć Ugara prvorođeni Vukan dolazi na vlast i vlada od 1202. do 1204, a onda i drugorođeni Stefan kome su  Bugari „čuvali leđa“. Da odmah razjasnimo, oboma je katolička crkva pomagala, jer je želela da ojača svoju vlast na srpskim zemljama. Vukan je, traživši pomoć od Ugara postao i ugarski vazal, a u jednom trenutku ugraski kralj Emerik je uzeo srpsku krunu.

Opsada Carigrada 1204.

Bugari jačaju posle pada Carigrada 1204. i zauzimaju Prizren, Skoplje i Ohrid. Stefan je tražio od pape Inoćentija III krunu čime bi postao vladar, ali tome suprotstavio Vukan. Dolazi do sukoba gde Vukan gubi. Čim je došao na presto, Stefan je zatražio od brata Save očeve mošti. Sava uslišava molbe brata i donosi Simeonove mošti 1208. Tada Stefana naziva „bogom izabranog“, dok Vukana zove „velikim knezom“. Svečani doček Nemanjinih moštiju bio je u Hvosnu. Verzija koju smo mi u školi učili je da su se baš tu, nad moštima svog oca Stefan i Vukan pomirili. Prema nekim istoričarskim tvrdnjama, na dočeku je bio samo Stefan. To samo govori koliko je Sveti Sava bio upleten i u državničke poslove. Vukanu se gubi svaki trag, tako da već u leto 1208. Zetom, kojom je vladao Vukan, vladao njegov sin Đorđe koji se zaklinje na vernost Mletačkom duždu.

Manastir Morača

Đorđe je bio vrlo samostalan i nije se obazirao na strica Stefana. Inače, Vukan je imao još dva sina – Stefana, koji je ktitor manastira Morača i monaha Dmitra. Dmitar je imao sina Vratislava, a on, pak, sina Vratka koji je bio otac Milice Hrebeljanović, žene kneza Lazara. Za one koji ne znaju, smatra se da pleme Vasojevića u Crnoj Gori upravo potiče od Vukana Nemanjića. Rodonačelnik plemena Vaso imao je tri brata Krasa i Ota (od koga su nastala albanska plemena Krasnići i Hoti) i Ozra (od koga su Ozrnići), a po nekima i Pipa (od koga su Piperi). To su Kostadinovi sinovi. Kostadinov otac je bio Stefan, a Stefanov je Vasoje, dok je deda bio Kostadin. Taj Kostadin je, po nekima, sin Vukana Nemanjića, ali pre će biti da je unuk Vukanovog sina Stefana.

Stefan Prvovenčani

Pošto je to vreme kada su se olako zaboravljale date reči i zarad vlasti su se menjale strane (a sad je, kao, drugačije?), tako je bilo i sa Bugarima. Strez je bio bugarski plemić koji se posle smrti bugarskog cara Kalojana 1207. protivio dolasku na vlast rođaka Borila. Tada beži u Rašku i traži azil kod Stefana Nemanjića. Jedni istoričari misle da su ga još ranije vrbovale Stefanove službe, a neki da je Stefan Nemanjić dugovao uslugu Strezu još od pomoći u borbi protiv brata Vukana. Stefan je video svoju korist tu, da osvoji jugozapadne zemlje koje su bile pod Bugarima. Uz pomoć Stefana, Strez osvaja Makedoniju i zauzima tvrđavu Prosek kod reke Vardar i prestaje da bude potčinjen Stefanu. Već 1211. miri se sa bugraskim carom Borilom i oni sklapaju savez, kada Strez postaje sevastokrator. Bugari 1214. kreću na svog dojučerašnjeg saveznika Stefana.

Diplomatija u maču

m2_zpsaffa61b4

Stefan zato šalje Savu u diplomatsku misiju da razgovara sa Strezom. Pošto nikakav dovor nije postignut, Sava noću napušta njegov logor. Sevastokrator je isto veče bio mrtav. U „Žitiju Svetog Save“ stoji da Sava nije ubica, ali da je zločin počinio po Savinoj naredbi neki mladić (anđeo) mačem direktno u srce. Zapadni istoričari smatraju da je Sava imao podršku kod Strezovih plemića koji su organizovali atentat da bi. potom. otišli u Rašku. Svako od istoričara ima svoje viđenje, pa tako jedni misle da je Sava direktno umešan u ubistvo sevastokratora, a drugi da je Sava imao vrlo značajnu ulogu u atentatu na Streza. Navodno, Strez je ubijen otrovnom iglom ili bodežom.

Petrova crkva u Raškoj

Početkom 13. veka, crkva u Raškoj nije bila samostalna, već podređena Ohridskoj arhiepiskopiji. Vrlo proračunato i mudro, Sava je iskoristio tadašnje političko stanje u regionu (Krstaši su osvojili Carigrad, nije bilo Vizantije, a za nasleđe su u igri bile nekoliko država Epirska desporovina i Nikejsko carstvo) i proglasio nezavisnost Raške crkve od Ohridske arhiepiskopije.

Nomokanon

Sava odlazi u Nikeju sa darovima za vaseljenskog patrijarha Manojla. Uspeo je da krajem 1219. godine dobije autokefalnost Raške crkve i – čin arhiepiskopa. Sava je pre ovog zvanja bio monah. Preskočio je čin episkopa i odmah postao arhiepiskop. Zato prevodi „Nomokanon„, zbirku crkvenih i pravnih propisa. Tu daje i listu kanonskih knjiga i zabranjuje upotrebu slovenskih apokrifa.

Crkveni čovek i progonitelj „jeretika“

Tada počinje njegovo delanje na jačanju crkve. Osnovao je osam novih episkopija, uključujući i arhiepiskopiju u Žiči. Manastiri su dobijali bogata imanja i to oduzeta od bogumila, a za episkope su postavljani Savini učenici i sledbenici. Drugi učenici, verovatno oni siroviji, imali su zadatak da na veoma surov način u Raškoj iskorenjuju paganstvo, jeretike i, naravno, bogumile.

Savini postupci nisu prošli bez reakcija. Ohridski arhiepiskop Dimitrije 1220. vrlo oštro kritikuje Savino delovanje, rad, nezakonit dolazak do čina arhiepiskopa i samovoljno smenjivanje episkopa u Prizrenu i Rasu. Dimitrije jasno optužuje Savu da je izdao monaški zavet, da je postao politički upravnik i savetnik, i poslanik okolnim vlastima. Da vas ovo sve ne podseća na današnje uloge pojednih popova?

Manastir Žiča

Naravno, sve te kritike nisu mnogo doticale Savu, jer je imao bitnije stvari da radi. Tražio je drugi put krunu od pape Honorija III, koji mu je i dao krunu kojom je 4. januara 1217. u manastiru Žiča krunisao svog brata Stefana Nemanju za kralja koji postaje Stefan Prvovenčani i Raška postaje kraljevina.

Registre supérieur de la grotte principale de Taq-e Bostan: scène de couronnement, Anahite, un roi non identifié, et Ahuramazda

Tada Sava počinje otvorenu borbu protiv bogumila. Bogumili su bili slovenski hrišćani koji nisu priznavali ni vizantijsku, ni rimsku crkvu. Njihovo učenje proširilo se Raškom iz Makedonije, koja je bila njihovo središte. Nazivani su i babunima, po makedonskoj planini Babuni. Pravoslavna crkva i nemanjićka država su ih proglasile za jeretike, kažnjavajući spaljivanjem na lomači, sečenjem jezika, žigosanjem po licu, progonom iz zemlje, oduzimanjem imanja i drugim drakonskim merama. I veliki župan Stefan Nemanja ih je proganjao. U ovim pogromima su spaljene i slovenske apokrifne knjige, koje su predstavljale najstarije spomenike raške i makedonske škole. Bogumili su zbog ovakog odnosa bežali u Bosnu.

Za vreme državno – crkvenog Sabora u Žiči 1221, Sava je lično pokrštavao „jeretike„, sve one koji se nisu povinovali crkvi i koji nisu prihvatali crkvenu hijerarhiju.  Sava i kralj Stefan su plemićima nudili poklone i čast ako odbace „jeres„, a sa onima koji nisu pristajali, surovo su postupali. Posle Sabora dolazi do verskih progona u celoj Raškoj.

Najzad, povlačenje iz politike

Stefan Radoslav

Stefan Nemanjić umire 1228. godine i njega nasleđuje prvi sin Stefan Radoslav koji menja politiku prema Ohridskoj arhiepiskopiji. Bio je oženjen Anom, ćerkom Teodora I Anđela, despota Epira. Uvek se više osećao kao Grk, a bio je vrlo slab vladar. U to vreme, Sava napušta Rašku. Teodor Anđel 1230. biva poražen od Bugara u bici kod Klokotnice. Tada, kralj Radoslav ostaje bez podrške. Sava se vraća u zemlju i ženi njegovog mlađeg brata Stefana Vladislava sa Beloslavom Asen, ćerkom bugarskog cara Asena. Kralj Radoslav biva svrgnut 1234. Iako je planirao da se vrati na vlast, njegov brat Vladislav je bio jači. Radoslav odlazi na Drač kod despota Mihajla II. Zamonašio se i kao monah Jovan umro u manastiru Studenica 1235.

Stefan Vladislav

Presto je preuzeo Stefan Vladislav, koji je ktitor manastira Mileševa, gde je kasnije sahranjen Sveti Sava. Sava ga kruniše za kralja 1234. godine. Iste godine, povlači se sa položaja arhiepiskopa, nezadovoljan situacijom u zemlji, postavlja svog naslednika Arsenija i odlazi na misiju na Istok. U Jerusalimu sa sastaje sa patrijarhom Atanasijem. Bio je u Egiptu. Sastao se sa aleksandrijskim patrijarhom, a zatim ga je primio sultan Al Kamil. Posetio je i Antiohiju i Carigrad, a posle je krenuo kod bugarskog cara Ivana Asena II. Umire 14./27. januara 1236. u bugarskoj prestonici Trnovu. Mošti su mu prenete u manastir Mileševa, sve dok ih Sinan paša nije spalio 1595. Postoji predanje da je jedino ruka Svetog Save sačuvana od spaljivanja i danas se nalazi u manastiru Svete Trojice kod Pljevalja.

Inspiracija – spisi profesora Vasila Zlatarskog, istoričara Željka Fajfrića, istoričara Džon V. A. Fajn, pisma ohridskog arhiepiskopa Dimitrija, „Žitije svetog Save“ od Teodosija, „Žitije svetog Simeona“, „Studenički tipik“

Fotografije: poreklo.rs, kurir.rs, Twitter, fakti.org, istorijskabiblioteka.com, vrhovigolije.com, czipm.org, hiperboreja.blogspot.rs, .svrljig.info, outdoors-forum.com, serbia.com, Wikipedia, bosancionline.com, kosovo.net, bogumili.info

 

Ostavite odgovor