Bio jednom jedan „Exit“: Kad fantomi tumaraju (VIDEO)

Svojevremeno sam dva puta izveštavala sa „Exit„-a. Bile su to davne 2003. i 2004. Do 2003. „Politika“ je izveštaje sa „Egzita“ dobijala od sredovečnog dopisnika iz Novog Sada, samo u najkraćim crtama. Od 2003. sve se menja. Mala Nataša (tako su me tad zvali u redakciji) ili Natašica je izdejstvovala prvi put da se o „Egzitu“ na „Politikinim“ stranama piše naširoko i nadugačko. 🙂 Te 2004, iako sam bila trudna, nije mi padalo teško da izveštavam. 🙂 Čak i danas svojoj ćerki pričam kako joj je mama bila „mlada i luda„, pa još u blagoslovenom stanju i kako je neke zvezde svetske muzičke scene ona slušala iz stomaka.

Moram priznati da sam tada uživala radeći reportaže sa Petrovaradinske tvrđave. Bila sam prvi reporter koji je pisao o „Exit„-u za dnevni list „Politika“. Odavno nisam bila na toj najvećoj žurci u ovom delu Evrope. U međuvremenu, „Exit“ je postao festival po kome je poznata Srbija i najbolji muzički festival u Evropi. Čak se i proširio na Crnu Goru. Poželela sam nebrojeno puta da ponovo osetim tu energiju. Ko zna, možda mi se ponovo ukaže prilika. 🙂

Ovo je tekst koji je izašao 5. jula 2004. u „Politici“:

Kad poslednji di-džej napusti binu najveće muzičke Arene  u Evropi, koja se nalazi na Petrovaradinu, ljubitelji dobre zabave polako se upućuju ka svojim prenoćištima. Neko će u iznajmljeni stan, neko na autobusku ili železničku stanicu da sačeka prvi prevoz, a najhrabriji i najizdržljiviji u Dunavski park ili na Kej. Međutim, najviše je onih koji  koji festivalske dane proveode u kampu pored Filozofskog fakulteta. Pre podne je obično tiho, ali kako dan odmiče, prvi „ranoranioci“ izlaze iz svojih vreća za spavanje. Tada, kao po nečijoj komandi, počinje život – šušti voda u improvizovizovanim tuš kabinama, krčka se doručak, odnekud se čuje gitara ili glasna tehno muzika iz parkiranih autimobila.

Na ovom parčetu zelene površine govore se različiti jezici, ali se svi dobro razumeju. Neka „Exitpoznanstva traju već godinama, takoreći od prvog „Exit“ okupljanja. Kamp i obližnje Gradilište glavna su mesta održavanja Samita mladih jugoistočne Evrope u okviru kojeg se odvijaju akcije „Stop trgovini ljudima„,  „Prigovor savesti„, „Aktivizam mladih„,  kao i „Festival ideja“ na kojem učestvuju predavači sa celog Balkana.

  • Ovde je odlično. Jedini problem su tuševi u kojima nema tople vode. Nema veze, ionako sam došla zbog zezanja. Svaki put kad se probudim, zateknem nekog nepoznatog gosta utonulog u dubok san ispred mog šatora. I nema šanse da ga probudim – kaže Nataša Ćirić iz Beograda. Njen drugar Miloš Danilović koji svake godine boravi u kampu nema nikakve zamerke na smeštaj, ali je ovogodišnji program festivala ocenio kao malo slabiji od predhodnog.

Kamperi iz Slovenije su čuli da je u „Exit„-ovom kampu fenomenalna atmosfera i odlučili su da četiri dana provedu u Novom Sadu.

  • Prvi put smo ovde. Hteli smo da vidimo kako je u Srbiji, pa smo došli. Festival je dobar, ljudi su super, samo mi se WC-i ne dopadaju – kaže Luna Radiševič iz Kranja.

Velika grupa Makedonaca pod makedonskom zastavom se izležava uz pivo. Žale se na umor, pošto žurke u kampu traju danonoćno, a oni su baš na svaku pozvani.

  • Ma dobro je… Ovde smo od početka „Exita“ i svaki put se odlično provodimo. Ovo nam je bolje od letovanja na moru. Jedva čekam poslednje veče, pa da vidim Igi Popa – priča Aleksandar Markovski iz Bitolja.

Naravno, oni nisu propustili nastup njihovog zemljaka, maga na gitari Vlatka Stefanovskog, koji je, po ko zna koji put, napravio odličnu atmosferu drugog dana „Exita“ na „Balkan fusion stage„-u. Marko Boljević iz Beograda, koga smo zatekli na plaži ispričao nam je kako je zaboravio ključeve od vikendice u Čortnovcima, pa je bio primoran da se smesti u kamp kod prijatelja, ali se ne kaje.

  • U nekim trenucima je bolje nego na „Exit“-u. Došao sam sa društvom dan ranije, dobro smo se smestili. Za hranu se snalazimo sami, a veoma često fantomi tumaraju okolo prodajući sendviče, krofne, kifle– priča Vlada Lamić, student.

Inače, u kampu boravi oko deset hiljada ljudi, uglavnom iz susednih zemalja, mada ih ima iz Avganistana, Australije, Kanade, Španije… Od podne do 18 časova hrvatski i slovenački di-džejevi puštaju muziku, a onda svojih „pet minuta slave“ imaju neafirmisani bendovi. Muzika traje dok ne počne noćna zabava na Tvrđavi.

 

Fotografije: blog.b92.net, Wikipedia, exitfest.org, barracudapetrovaradin.blogspot.com, novosti.rs, Youtube

Ostavite odgovor